FTV se ponadala da nam je napokon priuštila malo svjetla, na sredini strahovito mračnog tunela velikodržavne strade, u obliku gosp. Borisa Tadića bivšeg predsjednika Srbije. Sve njegovo rečeno haman kao medovina da pri gutanju ne paraju ali uslovli. Naočigled pomirljiv i razuman put nasušno potrebnom dijalogu nažalost je popločan kamenjem spoticanja u obliku ali uslovljavanja. Svaki iole svjestan i politički minimalno pismen čovjek vidi kuda vodi ova politika koju Srbija, i prema riječima provodadžije, još nije spremna da napusti. Po gosp. Tadiću „svaki politički projekat koji nema podršku srpskog stanovništa kao što to ima“ projekat Ruski, nosi ogorman nivo opasnosti od rata. Ta opasnost, ako se ne prihvati Ruski projekat na Balkanu, za početak može napraviti scenarij i u Bosni po uzoru na Crnu Goru. Izbor postoji, izaberite Bošnjaci … ali reče gosp. Tadić! Ovakva priča nanovo dokazuje podkapaciranost za potrebnu katarzu i za inkluzivnije vrijednosti. A to usporava unaprijeđenje odnosa na Balkanu. Uz to, podkapaciranost nije karakteristika liderstva. Strahovita je pomisao da je gosp. Tadić možda samo donosilac vijesti „Alternativa ovome je novi sukob“. Strahovita je pomisao prihvatiti takvu neodgovornsot pod plaštom traženja dijaloga. Odgovornost nose oni koji se upliću da budu lideri takvog starog/novog procesa na Balkanu.

Prva iritanta ponude leži u pripisivanju istih greškaka svima. Zakonitost je, da je nemoguća ista distribucija grešaka kod agresora i kod branitelja. Druga iritanta ponude leži u poistovjećivanju naroda. Za provodadžiju dobro drsko da predpostavlja da se radi o jednom narodu/etnosu. Jedino smisleno u tome odjekuje „apsolutno pravo Srbima i Bošnjacima da se osjećaju drugačijim, posebnim i vrlo različitim“. Programi koji počivaju na navedenim predpostavkama su programi patnje. Takve pogrešne predpostavke redovno vode do pogrešnih zaključaka pa i „da smo svi dramatično civilizacijski potonuli“. Ama nismo cijenjeni gosp. Tadiću! Bošnjaci nisu civilizacijski potonuli, dapače civilizacijska su vertikala skorije historije na području Hrvatske, Bosne i Srbije. Bošnjaci su daleko od civilizacijskog potonuća a samo jedan set argumentacije potražite u arhivama međunarodnih sudova. Drugi set argumentacije istražite poređenjem riječi jednih, drugih i trećih. Ono čemu se može aminovati, je tvrdnja o nespretnosti u politici/kulturi i da je neophodno veliko moralno iscjeljenje.

Gospodine Tadiću, ideologija zla je neiscrpni rudnik pogrešnih predpostavki jer se bazira na lažima. Na takvim predpostavkama izrastaju prepreke za moralno iscjeljenje i pravdanje sa ali uslovljavanjima. Neiscrpna ali uslovljavanja generišu podcjenjivanje a podcjenjivanje generiše nepovjerenje. Sve to združeno u ratnim uslovima dovodi do zločinačkog poduhvata i genocida. U mirnodobskim uslovima ta kombinacija predstavlja snažno i konstantno podrhtavanje povjerenja te povećava tektonske pukotine na uspostavljanju ikakvih interesa dva različita naroda. Kako tek ostvariti strateške interese…, pa ponuda nečeg novog i drugačijeg, prihvatanje sagovornika ravnopravno sebi uz dopuštenje da i on predloži/bira. Nemoguće je uspostaviti zajedničke strateške interese kada se relativizira djelovanje/stvaralaštvo snažnog velikodržavnog programa na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tvrdnja o navodnoj nepristrasnosti gosp. Dodika se teško prihvata. Treba prihvatiti da neko u njemu vidi vojnika programa, politike i sistema koji (se) gradi na ideji „gdje je i jedan naš grob to je samo naša zemlja“. Kako moralno iscijeliti bez odgovornosti? Kako moralno iscijeliti pored neodgovornog i kontinuiranog vrijeđanja matice Bosne i njenih Bošnjaka? Kakvo povjerenje a liježemo i budimo se sa uvredama po svakoj osnovi i govorom o secesiji i pripajanju Srbiji? Alat politike su riječi, a takve riječi niti su dobronamjerne niti pogode rastu povjerenja.

Gosp. Tadiću, taj govor je stanje i refleksija duha velikodržavnog programa koji nije u potpunosti proveden, koji propada i zauzvrat proizvodi smrad, stalno nezadovoljstvo i agresivnost. Kako zajednički strateški interesi, ako društvo strateški ne priznaje međunarodna sudska tijela? Pa ko će nam pravedno suditi, dok živimo, griješimo i hodimo u susret apsolutno Pravednom? Strateški interes srpskog naroda ne treba tražiti u RSu jer je neodrživa što Bosni nije prirodna. Zajednički strateški interesi će dobiti obrise kada to necivilizacijsko zdanje, tu šupu od kvazidržavice zamjenimo zdanjem primjerenom omladini koja je već tu i dječici koja će još doći. Koji će slaviti svog Boga na svoj način i slaviti svoju posebnost po Bosni i svijetu. Ono što je narodu bosanskom u grudi položeno, dovoljno je za podizanje zdanja odbrane istine i mira pred zdanjem laži i rata. Treba prihvatiti da se ima šta naučiti od Bošnjaka. Nije jednostavno i nije lahko, ipak može se reći „izdržo je Mujo i gore“.

Alternativa ovom stanju je na vašoj strani gosp. Tadiću. Tražite alternativu u novom Memorandumu koji neće vraćati u prošlost, nego će osloboditi potencijale za zajednička strateška rješenja građanske Srbije i građanske Bosne i Hercegovine. Rješenje tražite u milenijskoj Bosni a ne u par decenija postojanoj komunističkoj Jugoslaviji. Za razliku od neprirodne Jugoslavije, Bosna je prirodna, Bosna je bosanska i puna umijeća opstojnosti. Bosanski narod želi samo prirodno i normalno uređenje. Relativiziranje pravih uzroka zla i naše patnje je guranje glave u pijesak povijsnog/novog zla. Pri tome narcisoidno misleći da je dovoljna samo priča o dijalogu sa ali predvodnicima.