Svaki Bošnjak koji je preživio agresiju na bosanski narod i bosansku zemlju 1992. – ‘95 pamti Aliju Izetbegovića. I svaki onaj ko se ne sjeti njega makar na dan njegovog odlaska s ovog svijeta neka se malo preispita.

Najveći broj Bošnjaka pa i neBošnjaka pamte Aliju Izetbegovića samo iz zadnje decenije dvadesetog vijeka. Do tada velika većina nije za njega ni znala ni čula. Jeste, to je možda najburnija dekada njegovog života – gledajući iz ugla našeg jednog običnog bosanskog insana. Međutim, stvaralački život u punom intelektualnom naponu, sukobi sa režimom u kojem je platio nekoliko puta visoku cijenu, prismotre i uhode koje su pratile njega i njegovu čeljad zbivale su se skoro tokom cijelog njegovog života. Veliki broj njegovih saboraca se umarao, strahovali su i odustajali pa se ponovo vraćali po modelu vruće-hladno boreći se za nacionalnu stvar, ali Alija se nikada nije predavao. Bio je prvenstveno opsjednut dekadencom islamskog svijeta – uzrocima, razlozima i posljedicama – ali i represijom komunističkog režima naspram jugoslovenskih muslimana. Kao političara, pravnika, islamskog filozofa i pisca – kako ga u Evropi i svijetu vide akademski krugovi – nikada i nigdje - bar ne u naprednom demokratskom svijetu - ne bi bio tretiran na način na koji je to činila režimska klika utopističke ideologije koja je zavila u crno ne samo Jugoslaviju nego sve zemlje lenjinizma, trockizma ili chegevarizma. Naprotiv, njegove ideje, znanje, kapacitet, umijeće i stil bi dobro došao svakoj političkoj eliti. Zasigurno bi se ponosili takvim čovjekom i njegovom veličinom. Njegov politički doprinos u društveno socijalnim procesima u normalnim okolnostima bi bio daleko širi, dublji i značajniji za razliku od onoga što je učinio u datom vremenu i mjestu gdje su njegovi protivnici osakatili u dva maha njegov život i stvaralački rad za nepunih deset godina tamnovanja.
Pa ipak, i još uvijek, uprkos devalviranju njegove misli i djela – od strane srpskih i hrvatskih nacionalista ga i na Istoku i na Zapadu doživljavaju kao genija i kao balkanskog Gandija. No međutim, ne padaju Bošnjacima tako teško ružne glasine i ljaga koju konstruišu i prosipaju srpskohrvatski nacionalistički šizofrenici koliko otrovni bijes ne ostvarenih Bošnjaka koji su se iskrilili iz bošnjačkog nacionalnog korpusa. Zapravo, ti quazi-Bošnjaci su kako u vrijeme Alije - kao nacionalni munafici priželjkujući njegov politički i biološki odlazak - tako i dan danas kao smrtni sda-protivnici i protivnici njegovog koncepta bosanske države sisali i sisaju sva dobra koja je porodila njegova ideologija i njegova borba. Ali isto tako, istovremeno ga optužujući za sve bosanske anomalije pripisujući njemu i samo njemu grijehe koji su počinili tamo neki međunarodni mešetari direktno ili indirektno u saradnji sa balkanskim kasapima. Iako su na krilima SDA stekli političke ili privredne pozicije, slavu, rejting, zvanje i moć – danas im za stanje u Bosni nije kriv ni Karadžić, ni Mladić, ni Dodik i ni jedan četnik niti hercegbosanski endehazijevac. Na tome, na takvim ne časnim konstrukcijama od kojih vrve anti bošnjački TV kanali i internet portali još dublje dijele bošnjački narod samo za svoj račun i to sve rade pod bosanskom zastavom.

Devetnaest godina je devetnaestog oktobra 2022. od kako r.a. Alija Izetbegović leži na Kovačima u Sarajevu a dvadestidvije od kako ne sjedi u BH-Predsjedništvu. Gospodo oprtunisti ko je kriv za gafove, neuspjehe i poraze u poslednje dvije decenije. Dok niste počeli čejrečit SDA kao jedinu i jedinstvenu bošnjačku političku snagu Bošnjaci su se mogli nosit sa srpskohrvatskom i ratnom i političkom mašinerijom i sa međunarodnom zajednicom koja nije baš uvijek bila naklonjana Bošnjacima kao ni danas– pa kako tako, ali nosili su se. Danas, vi, koji ste na vlasti i pretendenti na vlast i moć, vi koji imate svaki svoj izborni i politički paradžik ste od oko dva miliona Bošnjaka sveli SDA-glasačko tijelo na 180 hiljada. No Izbori nisu ovdje tema, ali jeste vi koje vas je porodila stranka Prvog predsjednika BiH a kojoj ste vi okrenuli leđa i još pljujete po istoj. Ali i vi koji ste tu u SDA samo radi sebe i svog ćara. I ne samo to, nego ima vas nekoliko koji ste se oturili i odrodili i koji nikada niste otišli ni u Potočare niti na Kovače i proučili El-Fatihu šehidima i najzaslužnijem čovjeku za vaš uspjeh koji se može uvijek okarakterisati kao upitan. Vi, gospodo bošnjački nacionalni munafici smatrate tuđi neuspjeh svojim uspjehom i to je vaš glavni politički stil i vaš moto. Vi, koji još uvijek sjedite ili ćete sutra sjesti na vrh zakonodavne, izvršne i sudske piramide – pored vas prolazi i maršira Christian Schmidt mašući vam novim izbornim zakonom ispred očiju, donose harmoniku i sviraju u zgradi BH-Predsjedništva, godinama blokiraju Vladu, ... Vi da jeste ono što niste i da jeste ono što mislite da ste otvoreno bi ali svi skupa, svi vi koji tobože se borite za građansku državu BiH otišli na noge Schmidtu i jasno u brk kazali da taj papir koji je on napisao po Čovićevom diktatu može slobodno iscijepati i da to ne važi za vas/nas. Kao što mu Dodik poruči kada mu se nešto ne sviđa. Ali ne, vi nemate ..da, vi čuvate njegov hatar radi svoje fotelje. Zašto ? Zato što vi neimate gard, nemate autoritet i ne pretstavljate nikakav politički faktor. Za razliku od Alije Izetbegovića koji je bio ličnost evropskog i svjetskog formata.
O njemu su pisali i govorili mnogi važni ljudi ovog svijeta. Za vas nisam siguran da će vas historija uopće zabilježit.

Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske: „Izetbegović je čovjek koji je svojim životom i djelom utjecao na historiju. Njegova je misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, što je predstavljalo čast cijelog svijeta. Za vrijednosti u koje je vjerovao, za svoju državu i svoj narod, on je neiscrpni izvor hrabrosti i izuzetne vrijednosti.“

Muhammed Mahathir, bivši premijer Malezije: „Predsjednik Izetbegović je bio veliki lider Bosne i Hercegovine koji je cijeli svoj život posvetio dobrobiti svog naroda, kao i njegovom napretku i prosperitetu. On je također bio veliki prijatelj Malezije, koji je učinio mnogo za jačanje odnosa između dviju zemalja.“

Paddy Ashdown, bivši Visoki predstavnik za BiH: „Alija Izetbegović bio je u istinskom smislu otac svoga naroda. Od trenutka kada sam se sreo s njim, imam taj duboki osjećaj divljenja i izuzetnog poštovanja prema njemu. Duboko sam uvjeren da bez njega ova zemlja ne bi postojala.“
Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske: „Alija Izetbegović je svojom osobnošću i političkim djelovanjem snažno obilježio zbivanja u BiH. Cijeli je svoj život podredio političkom djelovanju i nisu ga slomile ni teške godine zatvorskog života. Neupitna je njegova državnička uloga u ratnim i poratnim godinama u BiH, tog teškog perioda za sve države na području bivše Jugoslavije.“
Aleksandar Ivanko, bivši ruski novinar te portparol UN-a u BiH od 1994. do 1998.: „Jedini čestiti lider u BiH bio je prvi predsjednik zemlje Alija Izetbegović. On je persofinicirao civliziranost branitelja Sarajeva, tragediju stotina hiljada ljudi koju su etnički očišćeni, sjećanje na ubijene u Srebrenici i brojnim ostalim poljima, brdima i planinama Bosne. Njegove tužne oči nakon daytonskih razgovora govorile su mnogo više od slavljeničkih izjava za medije njegovih moćnih organizatora. To je bila civiliziranost hiljada bosanskih građana koji su spasili čast zemlje.“

Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije: „Bio je jedan od najautentičnijih svjedoka i aktera zbivanja u vrijeme i nakon raspada Jugoslavije, ali prije svega čovjek dijaloga među ljudima i civilizacijama.“

Kiro Gligorov, bivši predsjednik Makedonije: „Alija Izetbegović predvodio je BiH 90-tih godina u ratu i miru i dao značajan doprinos naporima za mirno rješenje stanja u bivšoj Jugoslaviji. I pored njegovog povlačenja sa političke scene 2000. godine zbog narušenog zdravlja sve do posljednjih trenutaka njegovog života je pratio situaciju u BiH i zalagao se za njeno dobro i prosperitet.“

Wesley Clark, bivši kandidat za predsjednika SAD: „Predsjednik Alija Izetbegović bio je veliki čovjek i državnik, ličnost s izrazitim integritetom i hrabrošću. Izetbegović je bio nepokolebljivi advokat koji se borio za narod koji je predstavljao. Izetbegović je uvijek imao pred sobom širu sliku i bio spreman na izbore i prosudbe kojima su se smrt i razaranja koja su pohodila njegovu zemlju okončala. Narodi vaše zemlje trebaju biti vječno zahvalni za njegovo ostvarenje.“
Havier Solana, bivši evropski komesar za vanjsku politiku i sigurnost te generalni sekretar NATO-a: „Alija Izetbegović je bio hrabri lider svog naroda. On je igrao vrlo važnu ulogu u okončanju rata, pripremio je teren za mir i demokratsku izgradnju BiH.“

Kofi Annan, bivši generalni sekretar UN-a: „Predsjednik Izetbegović ostat će upamćen po historijskoj ulozi u očuvanju jedinstva BiH i izgradnji bosanske države.“

Carlo Azeglio Campi, bivši predsjednik Republike Italije: „Njegove ljudske vrijednosti, njegovo zalaganje za mir i stabilizaciju regije ostavit će stalan trag u historiji Balkana.“
Richard Holbrooke, američki političar: „Mislim da ova zemlja danas ne bi postojala da nije bilo Izetbegovića. Svi ljudi prave greške, pa i on. Ali, ponavljam, da nije bilo njega, Bosne i Hercegovine ne bi bilo. To je i Milošević kazao u Dejtonu. On je rekao da je Izetbegović pobijedio. Kazao je da je Izetbegović zaslužio Sarajevo, jer ga nikada nije napuštao. Da je Izetbegović napustio Sarajevo, BiH ne bi opstala.“

George Robertson, bivši generalni sekretar NATO-a: „Od 1992. do 1995. godine bio je glas BiH koji se borio za njen opstanak. Predvodio je otpor iz opkoljene prijestonice i predano radio na tome da se spasi jedinstvo i nezavisnost BiH.“

Tomas Klestil, bivši predsjednik Austrije: „Prekoračujući granice stranačkog djelovanja, predsjednik Izetbegović će ostati u sjećanju kao otac bosanskohercegovačke nezavisnosti. Njegov zavjet je učvršćenje pozicije Bosne i Hercegovine kao punopravnog člana porodice država, kao i opredjeljenje za izmirenje među narodima i za budućnost BiH u evropskim integracijskim strukturama.“
Jacques Chirac, bivši predsjednik Francuske: „Francuska zna za izuzetnu hrabrost koju je Alija Izetbegović pokazao u najmračnijim danima opsade Sarajeva. Francuska zna za njegovu historijsku ulogu i političku hrabrost koju je dokazivao doprinoseći nacionalnom pomirenju potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u Parizu, kojim je okončan rat u decembru 1995. godine.“
Bernard Henry Levy, filozof i pisac: „On je propovijedao islam tolerancije, dobrohotnosti i umjerenosti, građanski islam, a mi ga nismo slušali. On je 1992. godine preklinjao Evropu da intervenira, upozoravao Miterranda da u BiH postoje koncentracioni logori; Francoisa Miterranda to nije slušao. Mi nismo slušali Izetbegovića, kao što nismo slušali ni Masuda, a onda je poginulo 200.000 ljudi u BiH i došao rat na Kosovu, što smo mogli izbjeći da smo ga slušali. On je bosanski De Gaul. Njegov kredo je bio islam, ali također i demokratija i multietičnost.“

Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH-a: „Nažalost, ovo je jedan od velikih gubitaka za BiH, jer je iz naših redova otišao čovjek koji ima velike zasluge što danas imamo državu. Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak. Vjerujem da svi oni kojima je Bosna na srcu da će sada zbiti redove da idemo naprijed u bolju budućnost, koju nam je Izetbegović trasirao.“
Nek‘ ti je rahmet veliki naš prvi predsjedniče Bosne i Hercegovine.