Raditi ono što je ispravno, a ne što je moguće
Christian Schmidt je nemački političar. Funkciju visokog predstavnika u BiH preuzeo je 1.8.2021.g. od Austrijanca Valentina Inzka, koji je na toj funkciji prospavao 12 godina. Pamte ga kao političara koji je znao donosti odluke smatrane kontraverznim, što je ubrzo pokazao i u BiH. Njegov politički uspon počeo je 1990. ulaskom u njemački parlament Bundestag. Kao zastupnik CSU-a bio je uključen u kreiranje njemačke vanjske, siguronosne i odbrambene politike. Aktivno se bavio ratom u bivšoj Jugoslaviji, Bosni i Hercegovini, ratnim posljedicama i posljetatnom obnovom. Veliki je prijatelj Hrvatske, radi čega je 2020.g. nagrađen predsjedničkim ordenom “Red Ante Starčevića” za osobni doprinos u uspostavi i izgradnji suvremene hrvatske države, koje mu je uručio premijer Andrej Plenković. Od 2005. do 2013. bio je državni sekretar u Ministarstvu odbrane Njemačke, a od 2014. do 2018. Savezni ministar poljoprivrede.

Christian Schmidt je prije godinu dana od većine građana BiH dočekan s nadom kao prijatelj Bosne i Hercegovine, a moglo bi se dogoditi da bude ispraćen sa zvižducima kao neprijatelj.

U Rs ga ni danas ne priznaju za Visokog predstavnika, jer njegovo imenovanje nisu podržale Rusije i Kina, pa nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN.

Malo je čuo i naučio od svojih prethodnika
Prosto je nevjerovatno da g. Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, ništa baš ništa nije čuo niti naučio od svojih prethodnika, ništa spoznao iz 30 godina smrtne agonije kroz koju država BiH još uvijek prolazi. A imao je za to priliku. Nije za vjerovati da za godinu dana koliko dominira političkom scenom BiH nije uvidio ko podriva temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma i ruši državu BiH. Ako ništa nije mogao pravilno razlučiti, mogao se i morao uvjeriti ko je bio agresor a ko žrtva u četvorogodišnjem ratu od 1992-1995, u kojem je u BiH ubijeno preko 100.000 a protjerana skoro polovina njenih građana, pretežno Bošnjaka.

Schmidtova podrška hrvatskom i srpskom seperatizmu
Christian Schmidt se prihvatio teške uloge arbitra, uz obavezu da ispravno rasuđuje, pravilno tumači, usmjerava i nepristrasno arbitrira. Ali umjesto da ispravi propuste svojih prethodnika, od kojih mnogi za života ne mogu oprati grijehe, on nastavlja još otvorenije šurovati sa neprijateljima BiH i prisiljavati nosioce i zaštitnike bh demokatije da kleknu pred svoje dželate i od njih traže oprost. A rezultat takve politike, koju preko takvih kao Schmidt u BiH provodi Međunarodna zajednica svih postdejtonskih godina je, da se žrtve agresije i genocida osuđuju i zatvaraju na osnovu lažnih optužnica, da preživjeli i nakon 30 godina traže kosti najmilijih, da se za 7.700 osoba još ne zna koja ih je jama progutala, da se od 2 miliona prognanih vratio samo neznatan broj, a sada i oni zajedno sa armijom mladih koji idu u pečalbu opet bježe, jer ne mogu podnijeti zulum apartheida…Sve to su zasluge MZ koju u BiH predstavljaju OHR i Međunarodni predstavnici, koji ni za 30 godina nisu našli za shodno prevesti Dejtonski sporazum na jezike kojima se govori u BiH, kako bi se otklonile nedoumice o tome šta znači konstitutivnost ili konstituent, na osnovu kojih separatisti crpe snagu i pokriće.

Bliži mu neprijatelji BiH države nego njeni građani
Zar je moguće da nakon nepodištavanja, negiranja i svih uvreda koje mu je nanio Neprijatelj BiH br.1 Milorad Dodik, ode u Banjaluku ljubiti mu skute i rukave, uvlačiti mu se i davati mu podršku u nastojanju da entitet Rs izdigne iznad države BiH, odvoji ga i pripoji Srbiji. Moglo bi se to nekako i shvatiti da se radi pod jakim pritiskom ili da nije svjestan svojih postupaka, ali svojom praksom sve gorom iz dana u dan daje nam uvjerenje da je to i njegov cilj.

I njegovu sujetu nije zadovoljilo to da pridobije Neprijatelja BiH br.1 Milorada Dodikla, već sagne glavu do nogu Neprijatelja BiH br.2 Dragana Čovića i objesi o vrat BiH omču, za koju već 15 godina njegovi hrvatski separatisti traže i čekaju izvršioca. Time se visoki predstavnik stavio u službu neprijateljskom tandemu Dodik - Čović, umjesto da ih sankcioniše i razvlasti, kako bi BiH, u koju je poslan da je sačuva i odbrani, mogla prodisati.

Zbunjuje i razočarava uloga SAD
U svemu tome dodatno uznemirava, zbunjuje i razočarava uloga SAD i Ujedinjenog kraljevstva, od kojih se očekivala obećana aktivna podrška u odbrani suvereniteta, integriteta i cjelovitosti države BiH. Umjesto najoštrijih sankcija za koje imaju moć i pravo u sadejstvu sa EU prema svima onima koji nastoje srušiti Dejtonsku BiH i podijeliti njen teritorij, kako bi oživotvorili svoje neskrivene težnje da stvore Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku, toleriše se pa čak i podržava njihovo antidržavno ponašanje i dopušta im se da nekažnjeno otvoreno rade na rušenju države BiH, u čemu prednjače i na čemu rade već 15 godina Dodik i Čović.

Izborni zakon - omča na vratu BiH
Izborni zakon po mjeri Neprijatelja BiH br.2 Dragana Čovića je omča na vratu, Damoklov mač, koji visi nad glavom BiH, nad glavom sve jednog građanina koji BiH osjeća kao jedinu svoju domovinu. Iako je izborna kampanja u BiH za izbore koji će se održati 2. Oktobra već u punom jeku, Međunarodni predstavnik se i dalje poigrava našim glavama, našim sudbinama, prijeti nedopustivim izmjenama Izbornog zakona i uporno steže omču oko vrata nezavisne suverene BiH u cilju da je podijeli, kako bi udovoljio hrvatskom, kao što je 1995. Dejtonskim sporazumom nagrađen srpski agresor. S pravom se pretpostavlja da je privrženost Hrvatskoj i podrška Čoviću rezultat ranijih dugogodišnjih veza sa Hrvatskom i znak zahvalnosti za nagradu koja mu je uručena.

Schmidtova snažna podrška izmjeni Izbornog zakona BiH po modelu Dragana Čovića izražava sumnju da se radi na podršci hrvatskomn konceptu po kojem treba obnoviti Herceg Bosnu ili BiH urediti kao tri republike. Iako je takav njegov pokušaj osujećen 27.7.2022. protestnim skupom 7.000 bh građana pred zgradom OHR u Sarajevu, Schmidt je samo ustuknuo ali ne i odustao od svoje nakane da nametne neprihvatljive antiustavne izmjene Izbornog zakona, radio čega je Azra Zornić pozvala građane na novi protest 7.9.2022. pod motom “Iskažite svoju volju ili šutite zauvijek”. Narodu je zaista prekipjelo i ne bi bilo čudno da se od Schmidta na tom skupu zatraži ostavka, jer više ne uživa povjerenje velikog broja građana.

Dogovor kao uslov za popuštanje i pokornost
Kao i svi raniji Međunarodni predstavnici i g. Schmidt uporno traži dogovor potpuno suprostavljenih politika i njenih nosilaca, iako dobro zna da je nemoguć dogovor između onih koji žele sačuvati BiH za dobrobit sviju i onih koji je žele pokoriti, prisvojiti i opljačkati, dio pripojiti komšiluku a dio susjedstvu. Svjestan da to ne pije vode, vodi besmislene razgovore sa stranačkim liderima, kako bi one manje i lakše, koji se još oporavljaju od agresije i genocida, prisilio na popuštanje, poslušnost i pokornost. Umjesto da se rješenja traže i do njih dolazi u institucijama pokušavaju se naći iza zatvorenih vrata i to sa liderima od kojih su neki već davno trebali biti iza brave.

Podrška trećem entitetu umjesto ujedinjenju zemlje
I umjesto da se založi za izmjenu Ustava BiH, smanji nivoe vlasti, podstakne ukidanje entiteta, prije svega Rs zasnovane na genocidu nad Bošnjacima, Schmidt se usmjerio na stvaranje trećeg entiteta, mada mu je dobro poznato da to ne može proći, jer Rs je rezultat agresije Srbije i genocida nad Bošnjacima, a tzv. Herceg Bosna koju pokušavaju obnoviti produkt UZP-a. Trebalo bi mu biti jasno da takve tvorevine nemaju budućnosti, da moraju prije kasnije nestati, jer će istina i pravda kad tad zakucati ne samo na njihova vrata, već i ona kroz koja je on došao u BiH.

Umjesto da preduzme sve da se provedu presude međunarodnih sudova, koje čekaju na provođenje preko deset godina i predstavljaju prioritet, Schmidt se usmjerio na legitimno predstavljanje, kako bi udovoljio Hrvatskoj i omogućio Čoviću da dođe na čelo Vijeća ministara BiH.


Mada raspolaže sa Bonskim ovlastima, i ima podršku više zemalja Vijeća za implementaciju mira, Schmidt do danas nije ni ukorio ni uklonio ni jednog političara koji blokiraju rad parlamenta, organa i institucija, ruše BiH i sprečavaju njen put ka NATO i EU.

Na matrici konstitutivnosti i legitimnosti
Nije tačno kako neki misle da Schmidt ne razumije situaciju u BiH i da nije dorastao funkciji koju u BiH obavlja. Razumije on to veoma dobro, ali vuče u drugom pravcu po Čovićevoj matrici “konstitutivnosti i legitimnosti”, kako bi se dodvorio Hrvatskoj i onima koje je ona izlobirala u EU, mada mu je više nego poznato da su to izvori diskriminacije koji mogu dovesti do svega neželjenog.

Još uvijek se pitamo zašto ni on kao ni niko od njegovih prethodnika nije dao zvanično pojašnjenje šta znače potpisi Srbije i Hrvatske na Dejtonskom sporazumu? Zašto im nije rekao da su oni zaraćene strane- agresori odgovorni za mir ako se remeti, a ne garanti bilo čega, jer oni su bili i sada su garanti podjele a ne očuvanja BiH?!

Zašto od svog dolaska do danas g. Schmidt nije javno upozorio Srbiju i Hrvatsku, Vučića, Dačića, Milanovića, Plenkovića…zbog uplitanja u unutarnje stvari BiH? Imao je i sada ima desetine ako ne i stotine razloga da to učini. Mogao je to učiniti izravno ili zahtijevati od nadležnih organa i institucija da to učine. Umjesto toga, dopustio im je da održavaju apartheid u Rs i zagovaraju ga u projektovanoj Herceg Bosni.

Bez reakcije na prijetnje sa teritorijalnim preustrojstvom
U pravosuđu BiH već desetljećima vlada haos. Mreža korupcije sve duža i šira, a on ni da zaviri u Tužilaštvo, Sudstvo, Policiju,…Nije rekao ni “Uh” kad je Čović javno pred svim medijima zaprijetio i najavio teritorijalno prekrajanje države BiH. A bio je dužan da automatski reaguje. Nije zaustavio Dodika dok je kao Predsjedavajući ili član Predsjedništva BiH na dnevnoj osnovi ponavljao uvrede protiv države koju predvodi i prijetio njenim nestankom. A bio je dužan da djeluje i spriječi mnoge stvari koje su se nakon toga dogodile i danas događaju.

Umjesto da se kod Pravosuđa založi za brže donošenje presuda počinicima ratnih zločina, koji u sve većem broju ostaju nekažnjeni, dopustio je da se počinioci najtežih zločina pod različitim izgovorom puštaju znatno ranije prije islužene kazne i otvoreno rugaju žtrtvama, koje još nisu našle ni kosti svojih najbližih da ih dostojno sahrane.

Visokog predstvanika Schmidta ne zabrinjava konstantan pritisak iz Srbije i Hrvatske, pa čak ni pojačan uticaj Rusije na Balkanu, koji se od početka agresije na Ukrajinu najviše osjeća u BiH, u koju bi se lako mogao preliti ratni požar. I umjesto da preventivno djeluje na tom planu, da umiri uznemirene građane BiH, Schmidt u najnezgodnijem trenutku sa Izbornim zakonom potpaljuje fitilj.

A nisu mu zasmetale ni ozbiljne greške otkrivene na glasačkim listićima, za koje je morao zatražiti da se ponište i hitno zamjene drugim ispravnim.

Christian Schmidt nije Bog
Christian Schmidt će, kako po svemu izgleda, ako ovako nastavi, morati napustiti BiH, ali ne kao prijatelj već kao neprijatelj. Moraće jer nije shvatio ili nije mogao da prihvati gole činjenice da u BiH od 1992-1995. nije bio građanski rat, već agresija prvo Srbije pa onda Hrvatske, da žrtve agresije nisu zločinci, da ih treba zaštititi, a ne prisiljavati na dalje kompromise u kojima trebaju dalje nepovratno gubiti.

Njegov izliv bijesa u Goraždu nije zbog toga što se gnuša neodgovornosti i laži, što ne može izvesti na čistac istinu i zadovoljiti je pravdom, što bi bio dužan učiniti, već zato što ne može od onih koji vole i brane ovu zemlju učiniti poslušnike i prisiliti ih da mu ljube skute i rukave, kao što on ljubi Dodiku i Čoviću, Vučiću i Plenkoviću.

Christian Schmidt nije Bog. Bog je samo jedan i nezamjenjiv. Kako je došao tako treba da ode, a ako neće sam, treba mu pomoći.