DR. FATIMA FEJZOVIĆ: Historiju učimo da nam se sliče stavi ne bi ponavljale a ne samo da je prepričavamo. Krvavi sokak u Novom Pazaru je prekirven debelim asfaltom, miris krvi isčezao od kiše koju Allah kao milost spušta nama, a mi svjesni pošetka i kraja nastavljamo dalje. Na nama stoji emanet i odgovornost da uradimo prema ovom prostoru ono što je potrebno, a vidjećemo koliko ćemo biti zreli i svijesni ove odgovornosti i koliko ćemo biti na visini zadatka.

Početkom XIX vijeka Karađorđe 1809. godine napravio je velike zločine pa čak i genocid na prostoru Sandžaka posebno na teritoriji općine Sjenica. Tu je 2 500 ljudi na svirep način ubijeno. Nakon što je odradio taj nečasni posao u Sjenici napao je i Novi Pazar gdje je napravio strašne pokolje. Historičari pominju da je tada u Novom Pazaru bilo 16 000 stanovnika. Nakon ovog pokolja u Novom Pazaru je ostalo da živi 9 000 stanovnika. Kada je došao Karđorđe da ispuni svoje namjere veliki broj stanovnika se smjestio u novopazarskoj vojnoj kuli koja se nalazi na bedemima Novog Pazara. Određeni broj stanovnika nije mogao da se skloni u to utvrđenje pa su pokušali da nađu sklonište u Devlet hanum džamiji. Smatrali su da je to najsigurnije mjesto, to je Božija kuća oni tu sigurnost nisu mogli da nađu, te su utočošte mislili da će tu pronaći. Uprkos tome što je ovo bila Božija kuća napravljen je stravičan pokolj na ovom mjestu. Ulicom koja izlazi na Prvomajsku ulicu nekadašnju Stambolsku džadu tekli su potoci ljudske krvi. Ova ulica je nazvana Kanli sokak, što znači krvavi sokak.

U narodu je ovaj sokak bio poznat i kao Masni sokak, jer je bio masan od ljudske unutrašnjice, pored krvi koja j tekla, tekla je i mast ljudska.

Jedan od ideologa stvaranja Velike Srbije Ilija Garašanin u svom Načertanju veliča ovaj zločin pa između ostalog kaže:

“Karađorđe je bio vojni predvoditelj, od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati, kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odele i Srbiji prisajedini. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da misledujući predlog novim dovodima potkrepljujemo.” (Dragoslav Stranjaković, Kako je postalo Garašaninovo Načertanije, 1939., str. 76-102.)

Međutim, i pored sveg zla koje je počinio nad golorukim stanovništvom, nije uspio osvojiti gradski bedem, a time i grad Novi Pazar u cjelosti. Ovaj se narod ponovo odbranio. Oni koji su odbranili ovaj grad imali su i jasnu poruku Karađođa:

Kad Turcima sitna knjiga dođe
ostaviše divit i hartiju,
poskidaše svilene ćurkove,
pa uzeše budak i motiku,
za tri dana i dve noći tavne,
od Srba se dobro utvrdiše,
pa treći dan otpisuju Đorđu:
Karađorđe, carski odmetniče,
čemu si se bolan usudio
na careve zemlje napadati,
naš je Pazar bio i ostaće!
Nijesmo ga prošnjom isprosili
već na sablji junčaki dobili.
Kako smo ga na sablji dobili,
Bez sablje ga ni dati nećemo.
( Ejub Mušović, Jedno predanje o bici na Suvom Dolu, “Bratstvo’’, str.152)

O istinskom junaštvu “legendarnog heroja”, Karađorđa Petrovića, možda i najbolje govori dr. Ljušić koji se ni malo ne libi i kaže: “Naš svijet, pa i Đorđe, više su služili Turke, nego što su ispoljavali nepokornost, stoga su priče o tome kako je on lako ubijao Turke nastale u toku i poslije ustanka, kad je već očišćen podanički talog iz srpskih duša.” (Radoš Ljušić, Vožd Karađrorđe, Knjiga I, 2000., str. 22)

Devlet - hanum džamija koja je bila u nizu starih novopazarskih sandžačkih džamija i krasila ovo društvo i prostor porušena je a njeno zemljište u potpunosti oduzeto. Prema popisu vakufa pazarskog kadiluka, spominje se vakuf Devlet hatun, čiji prihod je iznosio 2000 akči, a koji je, što je vrlo zanimljivo, uvjetovan za učenje Kur’ana u mesdžidu Ahmed-beg Silahdara. (Opširni popis Bosanskog Sandžaka iz 1604., SV. 1-2., str. 463. Devlet hanum džamija).

Važno je napomenuti da su komunističke vlasti 1962. godine uradile ono što ni mnogo veći zlikovci i gori režimi nisu uradili tokom historije. Oni su porušili ovu džamiju. Napisali su dopis Odboru IZ-e u Novom Pazaru gdje zapovijedaju i zahtijevaju da Odbor poruši i očisti ovaj prostor u roku od 15 dana. Izabrali su oštru i rigoroznu formu gdje traže da Islamska zajednica snosi cijele troškove rušenja ove džamije. Ako ne budu oni to uradili gradske komunisitčke vlasti će to uraditi a troškove će snositi Islamska zajednica. Uzvišeni Allah kaže: „A ima li nepravednijeg čovjeka od onog koji brani da se spominje Božije ime i koji žuri da ruši i urušava Božije kuće, njima posebno poniženje slijedi na ovom svijetu,a žestoka i bolna kazna na onom svijetu“. (Arhiva Vakufske direkcije Mešihata IZ -e u Srbiji)
Ovo je jedna od džamija koja se zvala u narodu Krnja ili Batal džamija, njeno pravo ime je Devlet hanuma džamija. Od ove ljepotice ostao je smao jedan obični stari zid, ostala imovina i plac oko nje u potpunosti je uzurpiran.

Krvavi ili masni sokak skoro pa je i zaboravljen. Stariji ljudi koji još uvijek znanju za ovaj događaj često ga spominju, a mladi prolaze preko sokaka i pored mjesta gdje je bila džamija ne sluteći da se zemlja ispod njih napila krvi ljudske baš na tom mjestu. Historiju učimo da nam se sliče stavi ne bi ponavljale a ne samo da je prepričavamo. Krvavi sokak u Novom Pazaru je prekirven debelim asfaltom, miris krvi iščezao od kiše koju Allah kao milost spušta nama, a mi svjesni pošetka i kraja nastavljamo dalje. Na nama stoji emanet i odgovornost da uradimo prema ovom prostoru ono što je potrebno, a vidjećemo koliko ćemo biti zreli i svjesni ove odgovornosti i koliko ćemo biti na visini zadatka.