Intervjui
Dr. Admir Mulaosmanović, vanredni profesor i predavač na IUS i na FPN Univerziteta u Sarajevu
ISLAMOFOBIJA, MRŽNJA I NEKA VRSTA NEGATIVNIH OSJEĆANJA SPRAM BOŠNJAKA I ALBANACA TRAJU NEKOLIKO STOLJEĆA
|
|
Autor: Anadolu Agency (AA)
Objavljeno: 04. June 2022. 13:06:22
Vanredni profesor i predavač na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) i na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Admir Mulaosmanović izjavio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) kako su svi islamofobični narativi vodili ka dehumanizaciji, koja je kao takva vodila ka olakšanju činjenja zločina i da je to historijsko iskustvo koje traje 200 i više godina.
Komentirajući aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini, Mulaosmanović je kazao da je ona veoma napeta, kompleksna i teška, prvenstveno zbog politike secesionističkih težnji Milorada Dodika i vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske te zbog teških izazova vezanih za donošenje novog izbornog zakonodavstva.
“Opterećenje u društveno-političkom kontekstu je veliko. Kada će ono doći u sigurnu luku ili neki mirni tok je veoma teško kazati. Mi ćemo najvjerovatnije imati izbore u oktobru. Šta će biti poslije tih izbora je teže pitanje od pitanja hoće li biti izbora i kako će se oni finansirati. Ovo što BiH živi od 2018. godine, vjerovatno će biti još složenije nakon oktobra 2022. godine“, smatra Mulaosmanović.
Istakao je da je ovo jedan od vrlo ozbiljnih političkih momentuma za Bosnu i Hercegovinu, odnosno da su procesi takvi da će definirati ono šta će i kakva će ona biti u budućnosti i kako će se stvari postaviti za narednih 20-30 godina.
Vrijednosti koje Evropa proklamira su tradicionalna baština Bošnjaka
U kontekstu problema širenja islamofobije u ovoj regiji, u Evropi i općenito u svijetu, Mulaosmanović je istakao da muslimani ovih prostora ne zaslužuju da budu etiketirani kao nekakva strašila ili prijetnja po evropske vrijednosti, već da su sastavni faktor koji upotpunjuje ideju jedinstvene i demokratske Evrope.
“Taj multikulturalizam koji Evropa visoko cijeni i na čemu bazira svoje političko i opće okupljanje kroz Evropsku uniju je nešto što mi jesmo živjeli i što je naše historijsko iskustvo i živjelo se tako dominantno zahvaljujući tom muslimanskom, pa čak i osmanskom naslijeđu. To je vrlo jednostavno egzaktno pokazati i dokazati. Muslimani kao takvi, odnosno Bošnjaci, ako su kad mogli i pokazati se kao nekakva sigurnosna prijetnja, to se moglo dogoditi od '92. do '95. kada je nad njima izvršen genocid, stravičan zločin i kada se pokušalo totalno uništiti biološki taj narod. Međutim, nije odgovoreno sredstvima koja su protiv tog naroda korištena. Tada to nisu uradili, pa zašto bi danas to radili u miru i periodu kada se želi formirati normalna mala evropska država“, rekao je Mulaosmanović.
Ekspert za političku historiju i međunarodne odnose Mulaosmanović je kazao da establišmenti nekih država, uključujući Hrvatsku i Mađarsku, pokušavaju iskoristiti iracionalni i neutemeljeni strah od muslimana kako bi stvorili nekakvo strašilo koje se stvaralo i u kontekstu općenite borbe protiv terorizma nakon 2001. godine. Dodao je da je to postao jedan narativ koji veoma lako može da u masama probudi negativna osjećanja i da ih navede na pomisao da dva miliona Bošnjaka jesu nekakva velika prijetnja.
“Tako da je to jedno breme koje mi moramo nositi i moramo znati nositi. Razbijati te predrasude i pokazivati da one vrijednosti koje mi tradicionalno baštinimo se samo u nekim sitnim varijacijama razlikuju od evropskih vrijednosti koje se proklamiraju“, naglasio je Mulaosmanović i dodao kako se Evropa treba odrediti da li Evropska unija prihvata muslimane i tu tradiciju i svetonazor kao ravnopravan ili ne prihvata.
Ističući kako mali narodi poput Bošnjaka trebaju biti svjesni da ne mogu usmjeravati velike stvari, ali da trebaju reći šta misle, Mulaosmanović smatra da se neće mnogo toga promijeniti i da će i dalje biti islamofobnih i ksenofobičnih ataka, nalik primjerima iz Holandije, Mađarske, Slovačke, Poljske, Srbije i Hrvatske.
Veza između islamofobije, dehumanizacije i zločina
“Islamofobija kao takva se može i dijeliti na pojavu islamofobije sa većim porastom migrantskog stanovništva, ali se može promatrati i u kontekstu, možda je radikalan termin, mržnje prema autohtonim muslimanskim narodima u Evropi, u prvom redu Bošnjacima i Albancima. Kada to istražimo onda vidimo da korijen islamofobije ima puno dublje historijsko trajanje od '11. septembra'. Tako da po nekom pristupu trebamo razdvajati ove dvije pojave. Islamofobija, mržnja i neka vrsta negativnih osjećanja spram Bošnjaka i Albanaca traju nekoliko stoljeća“, pojašanjava Mulaosmanović.
Također je kazao da su svi islamofobični narativi vodili ka dehumanizaciji, koja je kao takva vodila ka olakšanju činjenja zločina i da je to historijsko iskustvo koje traje 200 i više godina.
“Tu je ta stvarna opasnost što ona može da dovede do situacije u kojoj će mase ljudi sasvim slobodno osjetiti da mogu nekog da pobiju, unište i počine etničko čišćenje nekog prostora i na kraju zločin genocida“, upozorio je Mulaosmanović.
Proaktivnost umjesto zatvaranja
Mulaosmanović je suglasan sa mišljenjem da blagovremeno i redovno ukazivanje i sistematsko reagiranje na islamofobnu retoriku može spriječiti širenje mržnje i islamofobije te dodaje da muslimani trebaju biti aktivniji u sučeljavanju s takvim pojavama.
“Mislim da muslimani moraju biti dosta proaktivniji u saradnji sa drugim, bez obzira na sve barijere koje tu imaju i na mnoge predrasude koje postoje. Predrasude su građene iz generacije u generaciju, međutim, mi moramo biti slobodniji u našem pristupu, u našem prezentiranju sebe, u prezentiranju problema s kojim se suočavamo i prezentiranju one vrste problema koje imamo u komunikaciji s drugim i drugačijim. Ali, na nekoj finoj i normalnoj osnovi“, smatra Mulaosmanović.
Podsjetivši na poznata štiva o zatvaranju u sebe i muslimanskim pokretima koji su težili ka očuvanju čistoće ideje i misije pa su bježali od pokvarenosti ovog svijeta i vremena, Mulaosmanović je rekao da mu se čini da se muslimani i sada povlače u sebe i ne nameću svoj svetonazor i pogled na svijet kao nešto što treba da bude u javnom prostoru i oko čega se može diskutirati.
“Zatvaranjem se nije postiglo ono što se željelo postići, pokvarenost je na neki način ostala unutar tih država i zajednica. Tako da zaista se moramo osloboditi i, da do kraja budem musliman i kažem, da treba da budemo ono što su bili ashabi. Idi u taj svijet, nosi tu misiju i gledaj na koji način ćeš doprinositi ljudima, ništa drugo. Jednostavna stvar, a vrlo teško za uraditi. Mislim da je to nešto što muslimani općenito, i mi ovdje na Balkanu i mi Bošnjaci, trebamo početi što više da prakticiramo i radimo“, poručio je Mulaosmanović.
Turkiye kao dobar primjer
Mulaosmanović je dalje kazao da je Republika Turkiye svijetli primjer aktivnog suočavanja sa izazovima današnjice i borbe protiv islamofobije.
“Ako ćemo govoriti o poznatim primjerima, Turkiye je dobar primjer u ovih posljednjih 20-ak godina. Rekli su koji su im ciljevi, koje su im vrijednosti, govorim o vlasti i intelektualnoj eliti koja je izrasla, i to je ono što mi jesmo i kao takvi participiramo u ovom svijetu i samo kao takvi ćemo participirati i želimo sa svima da sarađujemo. To je poruka koja treba da se da, umjesto ovog zatvaranja i bježanja od pokvarenosti vremena i svijeta, pa u tom zatvaranju dolazi do iskrivljenih političkih gibanja i kretanja, pa do uspostave autokratskih režima, kraljevina i slično“, kazao je Mulaosmanović.
Dodao je kako je u tom kontekstu vrlo važno ulagati i u edukaciju o islamu i o međusobnom dijalogu te da se mora govoriti i pojašnjavati muslimanska misao, šta je ona, zbog čega je ona nama primarna i značajna te zbog čega drugima može i treba biti pruhvatljiva.
Također je kazao kako ne treba promicati samo teološku vrijednost misli, nego i društvenu, kulturnu, političku, pa i ekonomsku ako je izdvojimo iz one općedruštvene.
“Mislim da bi neki univerziteti trebali okupiti ljude koji kritički promišljaju te teme, da ih stave pod jedan kišobran i da se nadaju da će kroz 10 ili 20 godina izaći generacija koja će biti sposobna da mijenja vlastitu poziciju i da poboljšava opću poziciju čovječanstva. Jednostavno, mi kao muslimani trebamo biti do te mjere ambiciozni i da na taj način razmišljamo“, zaključio je Mulaosmanović. (Elvır Hodžıć)
Foto: Denis Zuberi/AA
Komentirajući aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini, Mulaosmanović je kazao da je ona veoma napeta, kompleksna i teška, prvenstveno zbog politike secesionističkih težnji Milorada Dodika i vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske te zbog teških izazova vezanih za donošenje novog izbornog zakonodavstva.
“Opterećenje u društveno-političkom kontekstu je veliko. Kada će ono doći u sigurnu luku ili neki mirni tok je veoma teško kazati. Mi ćemo najvjerovatnije imati izbore u oktobru. Šta će biti poslije tih izbora je teže pitanje od pitanja hoće li biti izbora i kako će se oni finansirati. Ovo što BiH živi od 2018. godine, vjerovatno će biti još složenije nakon oktobra 2022. godine“, smatra Mulaosmanović.
Istakao je da je ovo jedan od vrlo ozbiljnih političkih momentuma za Bosnu i Hercegovinu, odnosno da su procesi takvi da će definirati ono šta će i kakva će ona biti u budućnosti i kako će se stvari postaviti za narednih 20-30 godina.
U kontekstu problema širenja islamofobije u ovoj regiji, u Evropi i općenito u svijetu, Mulaosmanović je istakao da muslimani ovih prostora ne zaslužuju da budu etiketirani kao nekakva strašila ili prijetnja po evropske vrijednosti, već da su sastavni faktor koji upotpunjuje ideju jedinstvene i demokratske Evrope.
“Taj multikulturalizam koji Evropa visoko cijeni i na čemu bazira svoje političko i opće okupljanje kroz Evropsku uniju je nešto što mi jesmo živjeli i što je naše historijsko iskustvo i živjelo se tako dominantno zahvaljujući tom muslimanskom, pa čak i osmanskom naslijeđu. To je vrlo jednostavno egzaktno pokazati i dokazati. Muslimani kao takvi, odnosno Bošnjaci, ako su kad mogli i pokazati se kao nekakva sigurnosna prijetnja, to se moglo dogoditi od '92. do '95. kada je nad njima izvršen genocid, stravičan zločin i kada se pokušalo totalno uništiti biološki taj narod. Međutim, nije odgovoreno sredstvima koja su protiv tog naroda korištena. Tada to nisu uradili, pa zašto bi danas to radili u miru i periodu kada se želi formirati normalna mala evropska država“, rekao je Mulaosmanović.
Ekspert za političku historiju i međunarodne odnose Mulaosmanović je kazao da establišmenti nekih država, uključujući Hrvatsku i Mađarsku, pokušavaju iskoristiti iracionalni i neutemeljeni strah od muslimana kako bi stvorili nekakvo strašilo koje se stvaralo i u kontekstu općenite borbe protiv terorizma nakon 2001. godine. Dodao je da je to postao jedan narativ koji veoma lako može da u masama probudi negativna osjećanja i da ih navede na pomisao da dva miliona Bošnjaka jesu nekakva velika prijetnja.
“Tako da je to jedno breme koje mi moramo nositi i moramo znati nositi. Razbijati te predrasude i pokazivati da one vrijednosti koje mi tradicionalno baštinimo se samo u nekim sitnim varijacijama razlikuju od evropskih vrijednosti koje se proklamiraju“, naglasio je Mulaosmanović i dodao kako se Evropa treba odrediti da li Evropska unija prihvata muslimane i tu tradiciju i svetonazor kao ravnopravan ili ne prihvata.
Ističući kako mali narodi poput Bošnjaka trebaju biti svjesni da ne mogu usmjeravati velike stvari, ali da trebaju reći šta misle, Mulaosmanović smatra da se neće mnogo toga promijeniti i da će i dalje biti islamofobnih i ksenofobičnih ataka, nalik primjerima iz Holandije, Mađarske, Slovačke, Poljske, Srbije i Hrvatske.
“Islamofobija kao takva se može i dijeliti na pojavu islamofobije sa većim porastom migrantskog stanovništva, ali se može promatrati i u kontekstu, možda je radikalan termin, mržnje prema autohtonim muslimanskim narodima u Evropi, u prvom redu Bošnjacima i Albancima. Kada to istražimo onda vidimo da korijen islamofobije ima puno dublje historijsko trajanje od '11. septembra'. Tako da po nekom pristupu trebamo razdvajati ove dvije pojave. Islamofobija, mržnja i neka vrsta negativnih osjećanja spram Bošnjaka i Albanaca traju nekoliko stoljeća“, pojašanjava Mulaosmanović.
Također je kazao da su svi islamofobični narativi vodili ka dehumanizaciji, koja je kao takva vodila ka olakšanju činjenja zločina i da je to historijsko iskustvo koje traje 200 i više godina.
“Tu je ta stvarna opasnost što ona može da dovede do situacije u kojoj će mase ljudi sasvim slobodno osjetiti da mogu nekog da pobiju, unište i počine etničko čišćenje nekog prostora i na kraju zločin genocida“, upozorio je Mulaosmanović.
Mulaosmanović je suglasan sa mišljenjem da blagovremeno i redovno ukazivanje i sistematsko reagiranje na islamofobnu retoriku može spriječiti širenje mržnje i islamofobije te dodaje da muslimani trebaju biti aktivniji u sučeljavanju s takvim pojavama.
“Mislim da muslimani moraju biti dosta proaktivniji u saradnji sa drugim, bez obzira na sve barijere koje tu imaju i na mnoge predrasude koje postoje. Predrasude su građene iz generacije u generaciju, međutim, mi moramo biti slobodniji u našem pristupu, u našem prezentiranju sebe, u prezentiranju problema s kojim se suočavamo i prezentiranju one vrste problema koje imamo u komunikaciji s drugim i drugačijim. Ali, na nekoj finoj i normalnoj osnovi“, smatra Mulaosmanović.
Podsjetivši na poznata štiva o zatvaranju u sebe i muslimanskim pokretima koji su težili ka očuvanju čistoće ideje i misije pa su bježali od pokvarenosti ovog svijeta i vremena, Mulaosmanović je rekao da mu se čini da se muslimani i sada povlače u sebe i ne nameću svoj svetonazor i pogled na svijet kao nešto što treba da bude u javnom prostoru i oko čega se može diskutirati.
“Zatvaranjem se nije postiglo ono što se željelo postići, pokvarenost je na neki način ostala unutar tih država i zajednica. Tako da zaista se moramo osloboditi i, da do kraja budem musliman i kažem, da treba da budemo ono što su bili ashabi. Idi u taj svijet, nosi tu misiju i gledaj na koji način ćeš doprinositi ljudima, ništa drugo. Jednostavna stvar, a vrlo teško za uraditi. Mislim da je to nešto što muslimani općenito, i mi ovdje na Balkanu i mi Bošnjaci, trebamo početi što više da prakticiramo i radimo“, poručio je Mulaosmanović.
Mulaosmanović je dalje kazao da je Republika Turkiye svijetli primjer aktivnog suočavanja sa izazovima današnjice i borbe protiv islamofobije.
“Ako ćemo govoriti o poznatim primjerima, Turkiye je dobar primjer u ovih posljednjih 20-ak godina. Rekli su koji su im ciljevi, koje su im vrijednosti, govorim o vlasti i intelektualnoj eliti koja je izrasla, i to je ono što mi jesmo i kao takvi participiramo u ovom svijetu i samo kao takvi ćemo participirati i želimo sa svima da sarađujemo. To je poruka koja treba da se da, umjesto ovog zatvaranja i bježanja od pokvarenosti vremena i svijeta, pa u tom zatvaranju dolazi do iskrivljenih političkih gibanja i kretanja, pa do uspostave autokratskih režima, kraljevina i slično“, kazao je Mulaosmanović.
Dodao je kako je u tom kontekstu vrlo važno ulagati i u edukaciju o islamu i o međusobnom dijalogu te da se mora govoriti i pojašnjavati muslimanska misao, šta je ona, zbog čega je ona nama primarna i značajna te zbog čega drugima može i treba biti pruhvatljiva.
Također je kazao kako ne treba promicati samo teološku vrijednost misli, nego i društvenu, kulturnu, političku, pa i ekonomsku ako je izdvojimo iz one općedruštvene.
“Mislim da bi neki univerziteti trebali okupiti ljude koji kritički promišljaju te teme, da ih stave pod jedan kišobran i da se nadaju da će kroz 10 ili 20 godina izaći generacija koja će biti sposobna da mijenja vlastitu poziciju i da poboljšava opću poziciju čovječanstva. Jednostavno, mi kao muslimani trebamo biti do te mjere ambiciozni i da na taj način razmišljamo“, zaključio je Mulaosmanović. (Elvır Hodžıć)
Foto: Denis Zuberi/AA
