AVDO METJAHIĆ: Danas smo svjedoci okupacije Ukrajine od ruske soldatske mašinerije koja prijeti i svjetskom miru, ali Srbima to kao da odgovara i kao da i oni namjeravaju isto uradit na Balkanu, ali Srbima to bi bio kraj takvih avantura. Za početak upotrijebit ću ispovijest jednog Srbina, koji poznaje mentalitet svog naroda, pa kaže: “Mi, Srbi, poznati smo po tome što olako opraštamo, a još brže zaboravljamo. I to je naša najveća tragedija. Dovoljan je samo jedan mali osvrt na sve ono što su drugi godinama govorili o nama kako bismo shvatili sve ono što smo davno zaboravili. I oprostili”.

Da bih prikazao jedan narod, mislim na većinu, ne bih se upuštao da govorim i ispoljavam svoje mišljenje, jer nije fer. Svakoji narod ima svoje dobre strane a i loše mahane, tako je i kod Srba, mada dobrih strana je sasvim malo, i ponekad se čak i ne primjećuju.

Jednostavno bih rekao, da nema jedinstvenijeg naroda nego što su Srbi, ali ne u dobru nego u zlu, kao ijedan narod na planeti. Također smo primijetili kroz historiju da nema krvoločnijeg naroda na tim prostorima od Srba, ali ako ima po koji iskren i pravičan čovjek, on je uvijek za primjer, a bit takav je samo onaj koji poznaje svoj narod i njegovu krvoločnost koja dostiže čak na razinu hajvana. Žalosno ali istinito, pa se neću više zadržat da karakterišem jedan narod sa kojim smo živijeli mnoge godine, mada teške i sa velikim pritiskom i diskriminacijom, gdje su muslimani Balkana desetkovani. Mnogi Srbi koji se ne slažu sa radnjama svojih vođa i vlada, kad progovore istinu, nisu dugo među živima ili su smješteni u mentalne institucije i proglašeni ludim.

Danas smo svjedoci okupacije Ukrajine od ruske soldatske mašinerije koja prijeti i svjetskom miru, ali Srbima to kao da odgovara i kao da i oni namjeravaju isto uradit na Balkanu, ali Srbima to bi bio kraj takvih avantura.

Za početak upotrijebit ću ispovijest jednog Srbina, koji poznaje mentalitet svog naroda, pa kaže:
“Mi, Srbi, poznati smo po tome što olako opraštamo, a još brže zaboravljamo. I to je naša najveća tragedija. Dovoljan je samo jedan mali osvrt na sve ono što su drugi godinama govorili o nama kako bismo shvatili sve ono što smo davno zaboravili. I oprostili”.

Jedno sigurno ne odgovara istini, jer Srbi ništa ne opraštaju, a dokaz je da izgubljenu bitku na Kosovu još svete, mada nad pogrešnim narodima.

“Srbe treba spokojno bombardovati, jer će sve brzo zaboraviti” - govorio je Džejmi Šej, portparol NATO-a, marta 1999. ne sluteći koliko je bio u pravu što se naše zaboravnosti tiče. “Trebalo bi da bombardujete Srbe” - rekao je Papa Jovan Pavle Drugi. Ove njegove reči bile su upućene predsedniku Klintonu tokom javnog pojavljivanja u Denveru. “Srbi su narod bez zakona i bez vere. To je narod razbojnika i terorista”, - bila je izjava Žaka Širaka, tadašnjeg predsednika Francuske, za ručkom, juna 1995. povodom sastanka šefova vlada država članica EU.
“Trebalo bi ih bombardovati. Narod bez zakona i bez vere. Neka se vatra nebeska obruši na njih. Bolestan narod, zločinački dupeglavci. Banda razbojnika i ubica”, samo je jedna od izjava o srpskom narodu.

“Molim se da se vatra nebeska obruši na Srbe”, - rekao je otac Pjer, poznati francuski svještenik – humanitarac, po povratku iz Sarajeva i posjete Markalama 2, na svojoj konferenciji za štampu.

“Što se Srba tiče… To je danas jedan bolestan narod” – izjavio je general Žak Kot, bivši komandant UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, Vojni mjesečnik Difens nacional, jun 1997. u Parizu. “Srbi nisu naročito pametni… Srpska deca se više neće smejati”, - bila je to zlokobna prijetnja Lorensa Inglbergera bivšeg državnog sekretara SAD-a.

“Srbi trguju ljudskim organima svojih žrtava kako bi obezbedili novac za svoj rat… Trebalo bi da đavolski bombardujemo Beograd!”, - izjava Pola Džeksona, urednika lista „Kalgari san” za Fani star,13. oktobara 1992. “Trebalo bi da Srbiju osudimo na karantin, sve dok se virus koji ona nosi ne izbriše” – kazao je David Gompert, stariji direktor za Evropu u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u vrijeme Bušove administracije, časopis „Forin afers”, jul-avgust 1994. godine. “Srbe treba baciti na kolena”, - bila je izjava Klausa Kinkela, njemačkog ministra inostranih poslova, data 27. maja 1992. godine. “Srbi su zločinački dupeglavci”, - pričao je Ričard Holbruk 6. novembra 1995. godine u „Njujorker”-u, kao tadašnji Klintonov emisar u Jugoslaviji.

“Zaustavite Srbe. Odmah. Zauvek” - Margaret Tačer, bivša premijerka Velike Britanije, u „The New York Times” 4. maj 1994. “Hrvatska ne želi da u njoj žive ljudi koji pripadaju drugom narodu”, - Bosiljka Mišetić, potpredsjednica hrvatske vlade, na press konferenciji 1995. “Suštinski uzrok sukoba je ideologija etničkog čišćenja koju je obnovio gospodin Ćosić”, predsjednik Srbije, koji je već 1990. objavio Memorandum - bila je izjava na francuskoj televiziji Žaka Delora, bivšeg predsjednika EU, u maju 1994. “Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica”, - Johan Fric, direktor bečkog dnevnika Di Prese i direktor Međunarodnog Instituta za Štampu. Gle čuda! Upravo ovaj Johan Fric imao je, u to vreme, veliku moć nad štampom… i velikog udjela u satanizovanju Srba! “Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom ka prostakluku… Životinje koriste svoje resurse znatno srećnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju”, - Ser Piter Justinov, glumac i ambasador UNESCO, The European, 10. jun 1993. “Predlažem da se srpskoj deci zabrani u školama učenje srpske nacionalne poezije”, – prof. dr Rolf-Diter Kluge, direktor slavističkog seminara Univerziteta Tibingen na okruglom stolu Univerziteta u Tibingenu, 1997. “Na nesreću, nisam pobio sve Srbe” - Tomislav Merčep u govoru na kongresu Hrvatske pučanske stranke, Feral Tribune, 1995. godine.

“Neka se Srbi podave u sopstvenom smradu”, - izjava Helmuta Kola, njemačkog kancelara, početkom 1998. godine. “Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva” - Toni Bler, britanski premijer tokom NATO agresije na Srbiju 1999. godine.

“Srbi sprovode teror i siluju albansku decu” - Bil Klinton, američki predsjednik, govor na proslavi 50-godišnjice NATO pakta u Vašingtonu, 23-25. april 1999.

“Prošle nedelje imali smo devetoro ubijenih Srba, ove nedelje – osmoro. To je jasan napredak” - Bernar Kušner, Šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji u izjavi za TV France 2, krajem marta 2000. Dovoljan je samo osvrt na sve što su drugi govorili o nama kako bismo shvatili sve ono što smo davno zaboravili. (Espreso.co.rs / Izvor: intermagazin.rs)

Žalosno da jedan narod bude okarakterisan na ovaj način, ali sve ono što su rekli ovi ljudi, valjda znaju što govore i poznaju Srbe i njihove namjere kao i njihov mentalitet. Ako ne bude bilo pomaka u ponašanju Srba, svijet je dužan stavit ovaj narod u karantin i držat ih sve dok ne svate da pripadaju ovom svijetu i ljudskom rodu.