Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Kolumne
Podrška dr. Mersimu Ziljkiću i Smajlu Srdanoviću UDBAŠKE PODMETAČINE UTJECAJNIM BOŠNJACIMA U NEW YORKU Čitajući emotivni post dr. Mersima Ziljkića na Facebooku, kontaktirali su me više prijatelja, koji su se vidno uznemirili i interesovali, ako nešto znam, da im pojasnim o čemu se radi i koje uznemirio ovog vrlog insana. Pored članova iz naše njujorške zajednice, među njima ima i poznatih ličnosti iz Bosne i Sandžaka, koji su izrazili spremnost da se uključe u dalji tok-, nudeći svoje usluge. Što je dobar znak da brinemo jedni o drugima i da puno značimo jedni drugima. S obzirom na godinama bliske i bratske veze sa Mersimom, naravno ja, kao i brojni njegovi prijatelji smo uznemireni, ali se nisam htio upuštati u detalje objašavanja ostavljajući da zakonska procedura teče svojim tokom u mogućem formiranju predmeta. Ujedno iz razloga, ako se može reći, kidanja i zaustavljanja mobilnog ‘linka’ putem kojeg su od strane pojedinaca sa “ušnog odjeljenja” polupismenim pamfletom pokrenuli zlobnu, prljavu i poganu podmetačinu i hajku na račun dvojice istaknutih Bošnjaka u New Yorku, dr. Mersima Ziljkića i Smajla Srdanovića, ali i još par drugih osoba koje se pominju. Takav naručeni pamflet sa toliko laži, ne bi se smio montirati bez obzira na različite poglede na svijet, pa i politička viđenja i previranja. Samim nepotpisivanjem pamfleta najbolje govori o kukavičluku udbaša da čak ne smiju staviti potpis na ono što izađe iz njihovih poganih i primitivnih mozgova. Poznato je da u Crnoj Gori, kako pozicija tako i opozicija, ne biraju sredstva u međustrančkoj borbi za ličnu poziciju i fotelju. Ali glasanje u Skupštini CG 27. decembra 2021., pozicija i opozicija, jednoglasno su izglasali da dan rođenja genocidnog pjesnika bude državni praznik (izuzev tri poslanika BS-a). Tada su kao u svakom ratu, ali i miru, pokazali da nema razlike među njima, i da se uvijek slože kada nas treba udruženo pregaziti, kao i sve bošnjačke i albanske žrtve od istrage poturica da genocida u Srebrenici. Prešli su preko međusobnih optuživanja, nesloga i razlika; nisu se obazirali na upućena protestna pisma, niti su se nešto posebno zabrinuli koliko je takva necivilizrana odluka bolna za bošnjački narod koji je životima nevinih civilnih žrtava platio visoku cijenu od istrage poturica, preko nasilnog masovnog pokrštavanja i strijeljanja u Plavu i Gusinju i pokolja na Previji, genocida u miru u Šahovićima, Limskoj dolini i Bihoru, pa sve do genocida u Srebrenici. Pišem ovih par redaka više iz razloga da se zna na čijoj sam strani, i da dr. Ziljkiću i Srdanoviću u svoje ime i mojih prijatelja, javno uputim punu podršku. Ujedno, osuđujumo sve one primitivce sa udbaških odjeljenja koji su pripremili i poslali pomenuti pamflet, s namjerom žigosanja ove dvojice čestitih ljudi, ali i cijele bošnjačke komune u New Yorku. Jer ovo jeste planski udar na njih ali i na cijelu zajednicu i pokušaj njenog ponižavaja ali obezgljivanja i stavljanja pod lupu. Naravno, rad ove dvojice utjecajnih i čestitih ljudi, dr. Ziljkića i Srdanovića, itekako je poznat ovdje u New Yorku, zavičaju Plavu i Gusinju, cijelom Sandžaku, Bosni, Kosovu i šire. Nego na podlim pojedincima koji se vrzmaju među Bošnjacima i kroz bošnjačke vakufe itekako je vidljiva bolest uma, ljubomora, a uz to podaništvo režimu i njihovim raznim službama koji očito u udruženim podvalama ne miruju. Neću pisati o sveukupnom doprinosu zajednici i humanom radu, organizacijskim sposobnostima i velikim aferimima Ziljkića i Srdanovića, od pomoći socijalno ugroženim osobama i porodicama, bolesnicima, đacima, softama, medresantima i studentima, do kupovine i podizanja vakufa i jačanja institucija u ovom gradu, ali i zavičaju, pa i šire. Naravno da je široka lepeza uglednih članova i vakifa zajednice koji su bratski i timski radili da uspiju svi projekti koji su od velike važnosti za napredak našeg naroda u ovom gradu i promoviranju vjerskog i nacionalnog identiteta i bošnjačke kulturne baštine. Dok bezdušnici, prljavi mazgari, čiji je život u okovima svojih bezdušnih udbaško-političkih šefova, ne znaju šta je sloboda, već kao paraziti žive od danas do sutra, smišljajući u poganim mozgovima kako drugome nauditi a zadovoljiti svoga šefa / šefove. U tome zlu čekajući šefa iz Podgorice da uz njegovu zadnjicu smjeste i uslikaju glave krmećeg oblika. Smatram da ne može biti podlijeg i goreg čovjeka od onoga koji zna ko su dželati i progonitelji bošnjačkog i albanskog naroda, ali pored toga je spreman na sve, samo kako bi udovoljio svojem bolesnom i primitivnom egu, i kako bi zadovoljio šefu i šefovima iz političko-udbaških centara moći. Zamislite takvog pojedinca i pojedince koji potvore, podmeću, podvaljuju, lažu, petljaju, montiraju, optužuju čestitim i uglednim ljudima, velikim pregaocima i vakifima iz njujorške bošnjačke komune, koji su svojim radom, angažmanom i djelovanjem puno uradili za uzdizanje našeg naroda, koji je uzrokom istrage, istrebljenja i genocida našao utočište u ovoj američkoj i svjetskoj metrapoli. Naravno, udbaškim hijenama neće se dozvoliti da ujedaju čestite ljude i da ugrožavaju njihovu slobodu i njihovih porodica, kao i bilo kojeg člana u našoj zajednici. Uskoro će biti tri decenije od osnivanja Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku; haman je toliko godina od planskog i organiziranog udbaško-političkog djelovanja koji na sve načine pokušavaju preko nedoraslih pojedinaca da zavade i podijele ljude i vakufe, kako bi lakše vladali sa njima ovdje. Uz sve državne družbe i službe, autor(i) su pamflet naslovili i na ime predsjednika Crne Gore, kojem bi bilo pametnije da poveže džukele, jer se lahko može desiti kada se zasite bošnjačkog debelog mesa mogu napasti i pojesti svoga gazdu.
Njegova privatna ordinacija je na usluzi Njujorčanima, kao i populaciji stanovništva odnosno emigranata iz svih balkanskih državica i šire. Mnogima je izašao u susret kada im je u bolu bilo najpotrebnije, ne gledajući na ime i koje je doba dana ili noći. Dugogodišnji je aktivista u njujorškoj zajednici gdje je cijenjen i rado viđen. Pokretač je brojnih akcija koje su uspješno odrađene. Bio je predsjednik Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u NY. U svom rodnom Vojnom selu na obali Plavskog jezera, uz dogovor sa svojim ocem rah. Sejdom i majkom Bademom, godine 2008., uvakufio je dio svojeg zemljišta na kojem je ‘izrasla’ veleljepna Šehidska džamija, sa nijjetom pred duše šehida od Plava i Gusinja do Srebrenice. Portparol je Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koja je iznijela niz značajnih nacionalnih projekata, među kojima dokumentarni film “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu”.
Pored redovnog posla, Srdanović volontira u svim radovima i aktivnostima u Islamskoj zajednici i Kulturnom centru Plav-Gusinje u New Yorku gdje je predsjednik odbora. Ova Zajednica posjeduje četiri uvakufljena objekta, na Astoriji – Alipašina džamija i zgrada pored nje, Bošnjački islamski kulturni centar Richmond Hill i Islamski centar Monticello. Svi objekti su kupljeni i isplaćeni sredstvima vrijednih članova ove zajednice koji su prepozali važnost vakufa i nisu žalili da ulože dio svojeg stečenog imetka. Pored aktivnosti u New Yorku, ova zajednica redovno, legalno i transparentno pomaže socijalno ugroženom stanovništvu u Plavu i Gusinju, ali drugim gradovima Sandžaka, Crne Gore, Bosne... Ovo je samo djelić sveukupnog rada, da li onda bilo koga čudi zašto su ova dvojica dobrih ljudi na udaru naručenih udbaša i podvala i nepotpisanih pamfleta, čiji primitivni autori sa idzajničkom i podaničkom sviješću vrzmaju se u našoj komuni s namjerom praćenja i podvaljivanja članovima slobodne i uspješne zajednice!?! Zato jeste jako bitno imena autora pamfleta da budu utvrđena i okačena na stub srama!!! Za očekivati je da se svaki čestiti član naše Zajednice uključi u otkrivanju identiteta udbaša, na taj način zaštitimo svakog pojedinca ali i cijelu našu zajednicu. Izdajnici, primitivni skribanti i njihovi šefovi neka dobro upamte, da svjesne, savjesne i čestite Bošnjake neće pokolebati u brobi za ljudska prava i u radu za svoj narod. Isto tako, neovisno koje na vlasti, neće prestati zahtjevati od državnih zvaničnika i zvaničnih institucija da ulažu u sredinama gdje živi naš narod da se popravi njihov standard življenja i stvore uslovi za normalan život. Na kraju, pošto vidimo da puno brinu o izgradnji planiranog memorijala u Monticello, pred duše žrtava genocida, u narednom periodu će biti izgrađen. Insha'Allah! |