ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA: Majdan mojih inspiracija je život, izazov su mi ljudske sudbine, običaji i tradicija mog naroda. Čitajući djela svjetskih književnika, upoznavali smo njihovu historiju, prirodne ljepote, običaje, a o nama samima smo najmanje pisali i vrlo malo znali. Od te spoznaje, iznikla je moja odluka da pišem o svemu što je naše bošnjačko.

Neki je nazivaju sandžačkom divom, barjaktarom sandžačke kulture i tradicije, sandžačkim ambasadorom pisane riječi. Dok u Turskoj su je nazvali književnom zvijezdom sandžačkog neba i junakinjom koja je bošnjačkim gospodstvom zakitila evropske i svjetske biblioteke.
A, ona, Šefka Begović-Ličina je to sve odjednom: koautor je Sandžačkog Rječnika, prvog u historiji Sandžaka, autorica desetak objavljenih knjiga u kojima piše o teretnom i mukotrpnom životu Bošnjaka, o njihovom ratnom pogromu, ona usred Srebrenice vrišti perom nad tabutima i humkama nevinih žrtava genocida, krvavim piskom proziva svjetske moćnike, pokušava im otčepiti uši, opominje da spoznaju bošnjački bol. Svojim oštrim perom, za oduzetu djevojačku čast, prezirom osuđuje zločince i proklinje im koljeno deseto, prkosi nepravdi, štiti nevine, nemoćne, muhtačne, jetime majčinski tješi. U svojim djelima, Šefka se bori za pravednost, za istinu i samo istinu.
„Ni jedno muško pero nije tako jako i snažno dočaralo bol Srebrenice i cijele Bosne, kao što je to učinila književnica Šefka Begović-Ličina u svojoj knjizi ’Vrisak krvi’“, - napisao je u svojoj recenziji poznati bosanski književnik rah. Isnam Taljić.
„Za Šefku Begović-Ličina s pravom se može reći da je književna diva, koja svojim sjajnim perom uljepšava sandžačko nebo, Sandžaku je povratila prošlo vrijeme i obogatila ga nezaboravom“, - napisao je recenzent knjige „Nejmin krš“ prim. dr. Avdo Ćeranić, hirurg, slikar i književnik.
„Da se sandžački govor zatre, da potpuno nestane, iz Šefkine priče „Nuhov harem“ bi se ponovo rodio i oživio“, - riječi su prof. dr. Redžepa Škrijelja.
„ Šefku Begović-Ličina vidimo kao nacionalnu junakinju koja uspijeva otrgnuti zaturene vrijednosti Bošnjaka i bosanskog jezika i vješto ih postavlja na pravi put. Imajući u vidu njeno djelovanje na polju povezivanja Bošnjaka i Turaka, trebamo je smatrati izuzetno vještom umjetnicom i herojem obje nacije“- napisao je u knjizi „Đulizara“ recenzent iz Ankare, prof dr. Mustafa Kahramanyol, penzionisani pukovnik i bivši savjetnik turskog premijera za Balkan.

Književno stvaralaštvo Šefke Begović Ličina

„Šefka je čuvarica i slikarka prošlog vremena“, – pisali su njeni prijatelji i kolege književnici: Hasna Ziljkić, Enes Nikšić, Faiz Softić, Zihnija Bulić, Safet Hadrović-Vrbički, Mirsada Bibić-Šabotić, Mirveta Islamović, prof. dr. Sait Kačapor, Safet Sijarić, Fehim Kajević, Sanela Karišik Begović i mnogi drugi.
Ona čeprka po prošlosti, perom oživljava vrijeme, oslikava ljudske sudbine, teret i bošnjačko stradanje tovari na savjest onih koji su Bošnjacima željeli iščupati korijene. Njeno pero zijareti limsku dolinu, pisne na svakom zatrtom bošnjačkom mezaru i zastane tu gdje nema ni imena ni spomena, da bezimenom šehidu prouči Fatihu i kapne koju suzu. Tu, na utabanoj sandžačkoj zemlji, gdje je u osnovnoj i srednjoj školi učila iskrivljenu historiju, ona prezre onu odličnu ocjenu dobijenu na ispisanim lažima.
A onda njeno pero bolno zaškripi u Srebrenici i Bosni i iz njega joj kapne krv, suza i prkos.
„Ne halalim ti’junače’“ – sa mezarja u Potočarima smjelo poručuje ratnom zločincu Karadžiću.
„Gospođo ’Evropo’“, pala si na ispitu, jer nisi spriječila ubijanje, nije te doticao bočnjački bol - poručuje Šefkino pero u priči „Tebi ’gospođo’ Evropo“.
„Spavaš li katile“ - u Šefkinom peru, naučnim uspjehom, ponosna Bošnjakinja se uzdiže do najvećih visina i prkosom brani svoju čast.
A onda, kao po onoj narodnoj „poslije kiše, grije sunce“ Šefka koja vas zna rasplakati do suza, isto tako vas do suza i i nasmije, šalama razgali.
Njen humor je narodni, zdrav, bez imalo uljepšavanja i bez ikakvih uvrjeda na bilo koga i bilo kome. U njenim humoreskama i anegdotama glavni junaci su obični ljudi sa svojim vrlinama i mahanama, njihove šale su bezazlene, simpatične.
I tragom njenog književnog opusa i bogatog stvaralaštva, odlučismo se da muhabet podijelimo sa čitateljima i prijateljima Bošnjaci.Net.

---

Bošnjaci.net: Poštovana Šefka, ako smo dobro obavješteni, pored svih obaveza Vi ste za godinu dana objavili četiri knjige. Recite nam nešto o tome?
Šefka: Da, istina je. Te četiri knjige sam počela odavno pisati, ali sam ih završila u „corona izolaciji“ u onoj osami kada nisam išla u posjete kod rodbine i prijatelja, a i oni ih meni nisu uzvraćali. U tom slobodnom vremenu sebe sam prisilila da dovršim davno ručno napisan roman „Inadžija“ i prenesem tekst u elektronskoj formi, da pripremim dvije zbirke humoreski i angdota „Edepsuz“ i „Hamalska idara“ i zbirku priča, zapisa i putopisa „Nejmin krš“ .

ČETIRI KNJIGE ZA JEDNU GODINU: Šefka Begović Ličina

Bošnjaci.net: Smijemo li se usuditi pitati kako sve to postižete?
Šefka: Mislim da su za svako stvaralaštvo potrebni: volja, motiv, vjera, optimizam. Bez toga ne može se ništa postići. To je ona pokretačka snaga koja vas drži budnim čak i do jutarnjih sati, a da pritom ne osjetite umor.


Bošnjaci.net: Odakle toliko snage u jednoj ženi Vaših godina?
Šefka: Iako sam prešla sedmu deceniju života, ja te nanizane godine skoro da i ne osjećam. Za sada sam dobrog zdravlja, ne koristim nikakve lijekove, niti imam ikakvu terapiju. To je malo i genetsko nasljedstvo, moji najrođeniji su i u dubokoj starosti bili dobrog zdravlja. Pored uživanja sa mojim unucima, najučinkovitija terapija mi je pero i najsretnija sam kada pišem.

Bošnjaci.net: Odakle crpite inspiracije za svoja djela?
Šefka: Majdan mojih inspiracija je život, izazov su mi ljudske sudbine, običaji i tradicija mog naroda. Čitajući djela svjetskih književnika, upoznavali smo njihovu historiju, prirodne ljepote, običaje, a o nama samima smo najmanje pisali i vrlo malo znali. Od te spoznaje, iznikla je moja odluka da pišem o svemu što je naše bošnjačko.

Bošnjaci. net: Vaša knjiga „Vrisak krvi“ kao i ostale ratne priče su imale jak odjek među ljubiteljima pisane riječi i istine. Bit će nam interesantno da čujemo kako su nastale?
Šefka: Neke ratne priče sam napisala prilikom moje prve posjete roditeljima i braći u Sarajevu odmah poslije završetka rata (1995), kada je grad ličio na razrušenu Hirošimu. Tada se u meni javio revolt i začeo inat da pišem o neviđenim zločinima počinjenim nad nedužnim, golorukim bošnjačkim narodom. Prilikom posjete Potočarima i nad Bošnjacima onaj očigledan počinjeni genocid, tu između nišana, zaklela sam se šehidima da ću u knjizi opisat te neviđene zločine i bošnjačkim mladim naraštajima ostaviti kao opomenu.


Bošnjaci.net: Vaše poeme se svake godine 11. jula na Dan genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, širom svijeta se prikazuju kao pozorišne predstave, monodrame i recitali. Teško ih je slušati, ne osjetiti bol koji je doživio naš narod ali i ne pustiti suzu. Je li Vam bilo teško pisati ih?
Šefka: Svaku napisanu priču o Srebrenici sam danima bolovala. No, iako mi je bilo teško, kasnije bih osjetila olakšanje i činilo mi se da svaka sadrži Jasin izučen šehidima, da sam na neki način perom nastojala da ih sačuvam od zaborava. Kada je 2005. god. ukopano 505 zelenih tabuta sa pronađnim

ŠEFKA: Svaku napisanu priču o Srebrenici sam danima bolovala. No, iako mi je bilo teško, kasnije bih osjetila olakšanje i činilo mi se da svaka sadrži Jasin izučen šehidima, da sam na neki način perom nastojala da ih sačuvam od zaborava. Kada je 2005. god. ukopano 505 zelenih tabuta sa pronađnim posmrtnim ostacima nevino ubijenih Srebreničana, gledajući tv prenos, naveče sam u suzama napisala poemu „Zeleni svatovi“. Među tim mnogobrojnim tabutima nalaze se ubijeni vjerenik i vjerenica, i da tabuti međusobno pričaju.

posmrtnim ostacima nevino ubijenih Srebreničana, gledajući tv prenos, naveče sam u suzama napisala poemu „Zeleni svatovi“ . Među tim mnogobrojnim tabutima nalaze se ubijeni vjerenik i vjerenica, i da tabuti međusobno pričaju. Prije nekoliko godina, ta poema je interpretirana na Turskoj radio televiziji (TRT) i na turskom jeziku. Četiri moje poeme je interpretirao Nedžad Abdić, novinar BIR radija, ali su raznim prijavama od strane onih kojima nije stalo da se čuje istina o genocidu, sklonjene sa YouTube kanala kao navodno „nepodobne“ za omladinu. Dok one „Nož žica Srebrenica“ se još uvijek mogu gledati, jer su malo „podobnije“ i „vaspitno“ djeluju na omladinu.
Kada sam vidjela snimak kako zloglasni Škorpioni ubijaju šestoricu momaka, napisala sam poemu „Ne boj se, sine“ u kojoj su, čak i pred smrću, bošnjački dječaci pokazali bošnjački prkos.

Bošnjaci.net: Kako dobijate inspiracije?
Šefka: Mislim da je to dar od Boga dž.š. Jednostavno, On vas obilježi nekim darom i kasnije je lahko stvarati. Meni inspiraciju kao da neko šapne. Dobijam ih dok kuham jela, kada nešto po kući radim, a najčešće kada putujem. Da bih „uhvatila“ inspiraciju, nekada na svom lap topu pišem dok se vozim autobusom. Tada mi pero samo klizi po stranicama i začas osmislim kraj. Zato, ja ne umijem pisati po narudžbi, jer mi fale te nadolazeće inspiracije.

Bošnjaci.net: U koje vrijeme dana ili noći najčešće pišete?
Šefka: Obično pišem noću kada je potpuna tišina, jer preko dana imam obaveze kući, unuka, posjeta prijatelja, odlazak na promocije knjiga... Noću na društvenim mrežama ima puno objava divnih učača sura iz Kur’ana, ja malo utišam ton i uživajući u toj ljepoti, pišem. Nekada čak i do sabaha. Kada završim neki tekst, sretna sam.

Bošnjaci.net: Kakav je osjećaj za godinu dana objaviti četiri knjige?
Šefka: Divan, pobjedonosan, osvajački, ko kada odjednom dobijete četiri medalje. O mom mukotrpnom radu za pripreme ovih knjiga pričala bih satima. Komunikacija sa lektorom, dizajnerom, štamparijom, institucijama koje su mi finansirale knjige, uplate za CIP, nerviranja oko preloma, korica, za pripremu štampe jedne knjige stres je do ludila, a za četiri je neopisivi teret. Nekada ne bih znala na kojoj knjizi trebam nešto popraviti ili završiti, koga nazvati, šta kome predložiti…


Bošnjaci.net: Jeste li sebe opteretili pripremom svih tih knjiga?
Šefka: Odjednom su raspisani svi konkursi za finansiranje štampe knjiga i meni je to bio izazov da se prijavim. BNV mi je finansiralo knjigu - „Nejmin krš“, štampu zbirke humoreski i anegdota „Hamalska idara“ - Grad Novi Pazar, a roman „Inadžija“ - Ministarstvo za kulturu Srbije. Ta odobrena sredstva su mi pokazatelj da ljudi cijene moje pero i veliki su mi podstrek za dalje stvaralaštvo.
Dok moji prijatelji iz Švicarske Refka i Pajko Redžepagić i Njemačke Binasa i Mithat Hajrović su kupovinom većeg broja knjiga omogućili štampu moje zbirke humoreski i anegdota „Edepsuz“ 2020. Svima sam neizmjerno zahvalna.

Bošnjaci.net: Radi čitatelja da površno načnemo teme romana „Brezđetka“ i “Inadžija“ . Šta je Šefka pisala?
Šefka: U romanu „Brezđetka“ opisana je sudbina seoske djevojke i nevjeste, u „Inadžiji“ je opisana slična, ali gradske djevojke. Nadam se da će čitaoci uživati u čitanju i na kraju zanimljivom raspletu. Od onih koji su roman pročitali, dobila sam prekrasne komentare.

Šefka Begović Ličina dobitnica nagrade „Amir Dautović“

Bošnjaci.net: Znamo da su mnoge Vaše priče antologijske. Prva ste dobitnica nagrade „Amir Dautović“ i mnogih ostalih priznanja pokupljenih širom svijeta. Da li ste zadovoljni tim uspjesima?
Šefka: Naravno. Veoma mi je draga nagrada „Amir Dautović“ dobijena od Kulturnog centra Novi Pazar kao i mnoge zahvalnice i priznanja iz Izmira, Istanbula, Pendika i ostalih… Moje priče su zastupljene u Antologijama mnogih poznatih autora. U zadnjoj objavljenoj, autorica prof. dr. Sofija Kalezić iz Podgorice je uvrstila čak pet mojih priča.


Bošnjaci. net: Odakle Vam inspiracije za humoreske i anegdote?
Šefka: Odrasla sam u porodici gdje je vazda bilo šale i smijeha. Kao dijete, živjela sam u vremenu i sredini gdje su ljudi znali da se šale na svoj i tuđ račun. Željela sam da zapišem onaj naš zdravi humor, šalu koja nikog ne vrijeđa i koja će razgaliti moje čitaoce. Naravno, pisala sam samo za one koji nisu „tijesni“ ni sujetni da se u nekoj humoreski „pronađu“ i uvrijede. Svakom čitaocu preporučujem da ispod naslova na koricama prvo pročita da je to zbirka humoreski i anegdota.
Tu sam i na svoj račun ispisala neke zgode. Kada sam pisala o prepucavanju supružnika i odmjeravanja ko je od njih dvoje iz otmjenije mahale, nisam smjela ni jednu pazarsku mahalu spomenuti, pa sam se dosjetila i odabrala moju mahalu i mjesto na kom mi se nalazi kuća. U nekoliko humoreski sam to ponovila “A nećeš mi ti, Suljka, ovdje prosipat tvoje miletluke sa Kanare“ (Stariji Pazarci znaju da se mahala „Kanara“ nekada zvala po klanici koja se nalazila u neposrednoj blizini gdje smo mi davnih godina sazidali našu kuću).

Bošnjaci.net: Smijemo li pitati koji je Vaš sljedeći projekat?
Šefka: Strepeći da i mene ne sustigne ova bolest i omete me u radu, u dovama sam se svako jutro molila Allahu da ove knjige s kolajlukom završim. Allah mi je, elhamdulillah, dove uslišio i ja sam sretna. Odavno sam započela roman „Crveno plaču makovi“ i zbirku sandžačkih sevdalinki “Sudbinom ponovo rođena“.

Bošnjaci. net: Koliko znamo Vi ste imali promocije svojih knjiga širom svijeta. Planirate li i promocije ovih Vaših knjiga i gdje?
Šefka: Naravno. Imam najave za promocije u Njemačkoj, Turskoj, Bosni, C.Gori, čak i u Norveškoj. Čekam da se malo ova epidemija stiša, pa na proljeće, inšallah, da krenem.
U Turskoj mi je bila zakazana promocija knjige „Vrisak krvi“ prevedena na turski jezik, ali ju je ova pandemija odložila. Želja mi je da se ta knjiga prevede i na engleski jezik.
Ova pandemija je odložila i moj odlazak u Tursku gdje sam planirana da odradim jedan projekat u kojem sam trebala opisati sudbine naših muhadžira i to sve trebalo biti sabrano u dvojezičnu knjigu. Kako bude i kad bude suđeno, otvoriće mi se putevi. Nadam se da ću imati zdravlja i vremena da završim sve ono što sam planirala.

Bošnjaci. net: Poštovana Šefka, jeste li sretni?
Šefka: Jesam, sretna sam, elhamdulillah. Za svoje godine sam dobrog zdravlja, imam hairli i uspješnu djecu, šestoro zdravih unuka, solidno sam situirana, imam mnogo prijatelja, uživam u velikom poštovanju mojih sugrađana i za potpunu sreću, to je sasvim dovoljno.

Bošnjaci. net: Za kraj, kako bi ste savjetovali naše čitatelje?
Šefka: Svojim primjerom pokazala sam da za plodno stvaralaštvo ne postoji starosna granica. Mlade Bošnjakinje bih savjetovala da se poštovanje i ugled kod okoline ne zavrjeđuju ni oskudnom odjećom, ni nafrakanim licem, ni umjetnim noktima, ni koketiranjem, već prirodnošću, uljudnošću, odanošću, toplim majčinstvom, vrsnim domaćinstvom i naučnim dostignućem.

Bošnjaci.net: Uvažena književnice Šefka, mi Vam želimo dobro zdravlja i puno uspjeha u stvaranju još novih projekata.