Autor: Sead Zubanović

SEAD ZUBANOVIĆ: Samo po sebi se postavlja pitanje, zašto je obrezan muškarac u Bosni bio ubijan, a zašto je taj obrezan muškarac, u Hrvatskoj, imao pravo da bira državu u svijetu, u kojoj želi da živi? Sa ove vremenske distance, odgovoriti je lahko. Naši dušmani su nastojali i nastoje, na sve načine, broj Bošnjaka u državi Bosni i Hercegovini, smanjiti do njihovog konačnog nestanka i istrebljenja! Jer bez Bošnjaka nema ni države Bosne i Hercegovine koja je kost u grlu njenih dušmana.

Na početku agresije srpski fašisti su identifikovali Bošnjake tako što su im naređivali da skinu pantalone i donji veš. Obrezane ili vjerskim jezikom govoreći, osunećene muškarce su zatim tukli, klali ili ubijali metkom ispaljenim u potiljak. Svjedočili su tome Zvornik, Bijeljina, Višegrad, Foča i mnoga druga naseljena mjesta duž granice sa agesorskim državama, Srbijom i Crnom Gorom! Preživjeli Bošnjaci muslimani, su transportovani u zloglasne logore straha, batinjanja, krvničkog zlostavljanja, užasa gladi i žeđi, poniženja i patnje za koju je i smrt streljanjem, bila nagrada. Interesantno je reći da su istovremeno, u sabirnim centrima po susjednoj Hrvatskoj, tokom agresije, Bošnjaci, koji su bili protjerani, zajedno sa porodicama iz svoje države, takođe skidanjem pantalona, ostvarivali pravo na iseljavanje, u Australiju, Novi Zeland, Kanadu, SAD . . . Samo po sebi se postavlja pitanje, zašto je obrezan muškarac u Bosni bio ubijan, a zašto je taj obrezan muškarac, u Hrvatskoj, imao pravo da bira državu u svijetu, u kojoj želi da živi? Sa ove vremenske distance, odgovoriti je lahko. Naši dušmani su nastojali i nastoje, na sve načine, broj Bošnjaka u državi Bosni i Hercegovini, smanjiti do njihovog konačnog nestanka i istrebljenja! Jer bez Bošnjaka nema ni države Bosne i Hercegovine koja je kost u grlu njenih dušmana.

Širom svijeta, ali i u svojoj zemlji i ovaj put će Bošnjaci, u većini, obilježiti i „slaviti“ Novu godinu. Bogate trpeze i nažalost, ispijene flaše alkohola primorat će mnoge od njih da za slavljenučkim stolovima otkopčaju i popuste kaiš na pantalonama za par rupa, kako bi lakše disali. I u tom trenutku, dok budu proširivali opseg „okolotrbušnih pantalodržača,“ morali bi se sjetiti onih koji neće njima nikada više praviti društvo, veseliti se, radovati i pjevati. Moraju se sjetiti svoje pobijene braće i silovanih sestara pokopanih širom naše prelijepe Bosne, kao i onih čije kosti još nisu pronašle smiraj. Nije važno gdje se ko nalazi, u kojoj zemlji živi, ni jedan pripadnik ovog ponosnog, ratničkog naroda koji je haman goloruk zaustavljao četničko-ustaške zvijeri u njihovim krvavim pohodima, nema pravo na zaborav. Jer zaborav, zaborav garantuje Bošnjacima ropstvo i smrt!

Ova najljepša država na svijetu, koja sada nosi ime Bosna i Hercegovina se može graditi i popravljati i iz Njujorka i Sidneja, Minhena i Otawe! Ljubav kojom je volimo treba pretvarati u nijjet, a nijjet u djela. Postoji hiljade načina kako se može pomoći svojoj domovini. I ne treba to činiti samo zbog nje, nego zbog svojih predaka, sebe i svoje djece. Čovjek koji nema domovinu, a domovina je majka, siroče je ma gdje živio i koliko imao!