Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||
![]() |
Poezija
![]() VERTIGO ![]() a ruže pune plača otkinute od zaborava vehnu nepoklonjene Na zahrđalim tračnicama nade čeka se voz da vrisne kao rudarima iz noćne smjene kada donose hljeb sa sedam kora Nije znao ili nije imao snage provući pogled kroz prozorsko staklo zamagljeno Samoća! kao stid od samoga sebe kojem ne želi priznati ono što se prostim okom vidjelo unutra Čovjek bez koraka Oko njega zidovi su plesali neuhvatljivo i živo u vrtlogu samo da razum pomute i blijedilo stresu u njegovo lice Vertigo! Neizvjesnost! koraku svakom se ruga što odjekuje daljinom bez njega Oči! bez uramljenih slika vezene čežnje godinama ih redao kao goblene Prazne! Samo su uzdasi prašinu brisali sa umorenih trepavica dok je nijemost padala na pod sa bolnih usana Na dlanu ruža mokra od kiša oktobarskih jer ne znaju se priznati suze u predvečerje bola I jedna poruka okraćala, baš kao linija života zaustavljena u očima da krvlju oboji zjenice Ne! Nisi ti sam i nećeš nikada biti! Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
|