Autor: Šemso Agović

ŠERBO RASTODER: GENOCIDA NIJE BILO JEDANAEST, A KRIV JE MOLJEVIĆEV PROJEKAT (Foto: Sana)

ŠEMSO AGOVIĆ: Šerbo Rastoder nije neuk čovjek. Naprotiv, on je i trostruki akademik, zato mu jednostavno ne vjerujemo da nije čuo kako se mržnja prema islamu i njegovim pripadnicima gaji baš u obaveznoj školskoj lektiri, a ne u projektu Stevana Moljevića. Ne vjerujemo mu da ne zna kako je sadržina Gorskog vijenca poslužila Monstrumu sa Pala kao jedino uputstvo i zločinačka strategija u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ne vjerujemo mu da kao učen čovjek ne zna da je strategiju iz Gorskog vijenca unaprijedio Skender Kulenović u neljudskoj poemi Stojanka Majka Knežopoljka, prizivajući masovne grobnice za nesrbe, čije će kosti tražiti njihovi potomci. Ne vjerujemo mu da nije čuo za Kišovu bestidnu priču o Muhammedu a.s, kojom je prostački „okitio“ svoj Peščanik.

Istorijski erudita iz Švedske po imenu Fehim Džogović uspio je u svom desetogodišnjem radu otkriti imena i broj (skoro) svih žrtava Drugog svjetskog rata na području Sandžaka, bez obzira na njihovu naciju i vjeru. Rezultate istraživanja je sublimirao u Bijeloj knjizi žrtava Sandžaka, koju mu je pored mnogih pomogao dokrajčiti Šerbo Rastoder, nezvanično najbolji crnogorski istoričar. Štampanje te knjige je pravi mali podvig, obzirom na balkansku praksu da se ljudi pobiju, spale, pobacaju u jame itd., bez evidencija i kasnijeg evociranja. Vladajući režimi te teme jednostavno tabuiziraju.
Na promociji te važne knjige u Sarajevu publici se obratio i Šerbo, te je između ostalog objasnio zašto je dolazilo do sukoba na našim teritorijama. Naglasio je da je pogrešno misliti da su sukobi prirodno stanje, koji nastaju sami po sebi. Zločini su dio projekta, nastavio je Šerbo, i svu krivnju sručio na Stevana Moljevića: izvori nam govore da je on projektirao homogenu Srbiju u kojoj nema mjesta za druge, pa prema tome ni zločini nisu iznenađenje.

Dakle, prema Šerbu, Stevan Moljević.

Ovim jeftinim trikom Šerbo pokušava da izbjegne osinje gnijezdo, u koje nema hrabrosti zaviriti, a to je naša školska lektira. Tamo su pravi izvori koji nam daju odgovore zašto su nam narodi neprestano u sukobu. Tamo su dozlaboga jednostavni koncepti: literatura puna mržnje i ratnohuškačkih sadržaja je sastavni dio obavezne školske lektire, kojom se „obrazuju“ generacije i generacije. Šovinizam i mržnja dovode do dehumanizacije targetiranih naroda, koje se zatim legalno i legitimno može uništavati kad iskoči prilika za to.

Šerbo Rastoder nije neuk čovjek. Naprotiv, on je i trostruki akademik, zato mu jednostavno ne vjerujemo da nije čuo kako se mržnja prema islamu i njegovim pripadnicima gaji baš u obaveznoj školskoj lektiri, a ne u projektu Stevana Moljevića. Ne vjerujemo mu da ne zna kako je sadržina Gorskog vijenca poslužila Monstrumu sa Pala kao jedino uputstvo i zločinačka strategija u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ne vjerujemo mu da kao učen čovjek ne zna da je strategiju iz Gorskog vijenca unaprijedio Skender Kulenović u neljudskoj poemi Stojanka Majka Knežopoljka, prizivajući masovne grobnice za nesrbe, čije će kosti tražiti njihovi potomci. Ne vjerujemo mu da nije čuo za Kišovu bestidnu priču o Muhammedu a.s., kojom je prostački „okitio“ svoj Peščanik.

Ergo, Šerbo sve ovo zna. Pa zašto se onda skriva iza Stevana Moljevića? Ko je čuo za Moljevića? A ko za Njegoša? Koga od ove dvojice možemo povezati sa počinjenim zločinima, sa Srebrenicom? Možemo obojicu, ali Šerbo vidi samo Stevana.

Je li Šerbo dužan javno govoriti istinu; da možda ja ne pretjerujem sa prozivkama ovdje? Je li njegovo izbjegavanje da kaže šta ne smije zavođenje naroda?
Kakvog li haira od najboljih istoričara kad nisu u stanju razgrnuti istinu koja već bode u oči. Kakva fajda od trostrukih akademika kad nemaju hrabrosti zucnuti o našem krucijalnom obrazovno-političkom problemu – mržnjom zaraženom školskom lektirom.

Kim biler.