Naše sumnje su nas dovele do saznanja da je mentorka dr. sci. Lejle Turčilo bila prof. dr. Jelenka Voćkić-Avdagić, bliska rodica emeretusa prof. dr. Nenada Kecmanovića. Sumnjamo da ju je njena menotrka Voćkić-Avdagić podučila zanatu i inkorporirala na odeređene pozicije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, bez da je dr. sci. Lejla Turčilo imala adekvatne kvalifikacije za iste. S toga sa gore navedenim činjenicama možemo zaključiti da Kecmanovićeva ideologija rušenja suvereniteta države Bosne i Hercegovine i slabljenju Bošnjaka kao bitnog i odlučujućeg faktora, nikada nije prestala i da se uveliko nastavila u akademskim krugovima kroz njegove obavještajce i pijune koje je on lično ostavio u naslijeđe obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini.

Istraživanje sumjivih praksi u obrazovnim sistemima Bosne i Hercegovine i kako one djeluju na javno mnijenje, te kako ugrožavaju suverinitet države, tema je koja je započeta u medijima prošle godine analizirajući dr. sci. Lejlu Turčilo, redovnu profesoricu i šeficu Odsjeka Komunikologija / Žurnalistika Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Također, ona je i na poziciji rukovoditeljice Centra za cjeloživotno učenje ovog fakulteta. Nadajući se da je analiza tada shvaćena dobronamjerno pri ukazivanju na nekoliko grešaka ove profesorice, a vjerujući da ih je nehotice počinila kako je ona to pokušavala da kaže, i na koje joj je skrenuta pažnja, nismo mogli da zanemarimo neke nove činjenice i postupke prof. Turčilo za koje smo saznali nakon objave prošlogodišnjeg članka.

S obzirom da su i dalje postojale sumnje oko profesorice, počeli smo da istražujemo i nedavnu historiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu pa smo došli do saznanja da je ovom obrazovnom ustanovom službeno upravljao prof. dr. Nenad Kecmanović. Podsjetit ćemo vas da je Kecmanović nakon samo mjesec dana (1992.) obnašanja pozicije člana Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, a neslužbeno je bio nosilac tadašnjeg srpskog nacionalizma, napustio politiku i preselio se u Beograd. Od tada pa sve do sada ovaj nekada obećavajući politolog i profesor, postaje prijatelj sa osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem i postaje savjetnik člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda Milorada Dodika za politička pitanja. Isti taj Kecmanović je 1989. godine bio optužen za veleizdaju. Kada ga je Skupština SR BiH trebala izabrati na funkciju člana Predsjedništva Jugoslavije, izbila je afera tako što je tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova SR BiH preko Službe državne bezbjednosti dostavilo Skupštini dosije o Nenadu Kecmanoviću. Dosije je sadržavao inkriminirani materijal o Kecmanoviću i njegovoj špijunaži u korist strane države i veleizdaji. SDB je duže vrijeme pratio Kecmanovića te su imali dokaze da je Kecmanović permanentno imao dodir sa agentima stranih obavještajnih službi sa kojima se sastajao na različitim mjestima po Sarajevu gdje ih je snabdijevao korisnim informacijama. No, pošto je Kecmanović tada imao imunitet delegata Skupštine SR BiH, SDB nije mogla da ga uhapsi niti ispituje. Ono što se dalo zaključiti sa informacijama koje smo pronalazili, došli smo do zaključka da je Kecmanović moćna ličnost u politici BiH i Srbije iako nije na nekoj funkciju, da je on glavna poveznica Srba i zapadnih država preko njihovih obavještajnih službi i da je začuđujuće da se tako važna osoba, koja je dosta puta dovela i još uvijek dovodi suverinitet države Bosne i Hercegovine u pitanje, ne spominje u bh. javnosti iako se on veoma često oglašava, kako samostalno, tako i kroz stavove Milorada Dodika. Danas je prof. dr. Kecmanović i emeretus na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci.

Zanimljivo je da je zaposlio svoju blisku rodicu prof. dr. Jelenku Voćkić-Avdagić na FPN u Sarajevu, koja je pod njegovim okriljem završila magisterij (1974.) i doktorat (1984.) na istom fakultetu. Profesorica je odskoro penzionisana, a kao i njen rođak trenutno je zaposlena kao gostujući redovni profesor na FPN u Banja Luci. Zanimljiv transfer. Sve ovo nas dovodi do zaključka da su utjecaji Kecmanovića u BiH itekako rasprostranjeni.

Kako? Imajući u vidi gore navedene infromacije, vratit ćemo se na sadašnju redovnu profesoricu na FPN-u dr. sci. Lejlu Turčilo. Kada se joj skrenula pažnja na slučajeve gdje ona preferira djecu ratnih zločinaca a zanemaruje djecu šehida, gdje pod pritiskom i ucjenama šalje bošnjačke studente da obavljaju praksu u srpskim medijima (SRNA, RTRS) gdje većinom, da bi se uklopili, moraju skrivati svoj bosnjački identet, da svoje studente obrazuje da poistovjećuju osuđene ratne zločince i časne generale Armije RBiH, gdje po srbijanskim seminarima zanemaruje činjenicu da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid, i kao finalni čin gdje ona u intervjuima iskazuje da omladina treba da zaboravi na agresiju i sve zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima.

Sve je ovo bilo negirano s njene strane kao da se pogrešno shvatilo njeno djelovanje. Pokušavajći da prikrije svoje propuste, prof. Turčilo se na pojedinim portalima sa kojima ona sarađue javno izjašnjavala da ono što je objavljeno nije istina, regrutirala je svoje prijatelje da je pravdaju redakcijima, naručivala je intervjue preko TV stanica u kojima ona zapošljava sebi podobne studente i gdje javno proziva mnoge bošnjačke portale kao kvazi i nacionalističke portale kako bi skrenula pažnju sa sebe. Naravno, ne nasjedajući na takve prozivke odlučili smo da vidimo odkud njoj da pripadne ovako važna i utjecajna pozicija. Odkud da u bh. medijskom prostoru imamo većinu medijski kuća i novinara koje su veliki protivnici Bošnjaka i koji se nemarno izigravaju sa historijskim činjenicama a školovani su upravo u Sarajevu? Gdje to i od koga studenti žurnalistike uče da napadaju bošnjačke javne ličnosti poput intelektualaca i političara?

Naše sumnje su nas dovele do saznanja da je mentorka dr. sci. Lejle Turčilo bila prof. dr. Jelenka Voćkić-Avdagić, bliska rodica emeretusa prof. dr. Nenada Kecmanovića. Sumnjamo da ju je njena menotrka Voćkić-Avdagić podučila zanatu i inkorporirala na odeređene pozicije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, bez da je dr. sci. Lejla Turčilo imala adekvatne kvalifikacije za iste. S toga sa gore navedenim činjenicama možemo zaključiti da Kecmanovićeva ideologija rušenja suvereniteta države Bosne i Hercegovine i slabljenju Bošnjaka kao bitnog i odlučujućeg faktora, nikada nije prestala i da se uveliko nastavila u akademskim krugovima kroz njegove obavještajce i pijune koje je on lično ostavio u naslijeđe obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini.