Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Džeko Hodžić, umjetnik
SLIKAREVA PRIČA O ZAGROBNIM SVJETOVIMA
Procitaj komentar

Autor: Faruk Dizdarević
Objavljeno: 25. March 2021. 18:03:22
Slikar Džeko Hodžić je svoju viziju Raja likovno realizovao na drugačiji, svoj, način. To smo htjeli da akcentujemo u vezi ovog njegovog likovnog djela. Na ovoj slici nema prelijepe rajske bašte poput izvora života (fons vitae), drveća koje kao da raste u centru svijeta, razbokorenog živopisnog cvijeća, zdJenaca vode, prirode očišćene nevinošću i božjim prisustvom...


FARUK DIZDAREVIĆ:Hodžić je dao svoj prikaz tih zagrobnih svjetova. Niko mu od ovozemaljskih likovnih kritičara ne može staviti primjedbu što se na pomenutim likovnim prikazima nalazi baš toliko ljudskih likova, toliki broj tih i tih životinja, toliko nekih čudovišnih zvijeri i zašto ih je baš tako predstavio. Zašto ne, jer ih niko, pouzdano je, nije drugačije vidio ni u Džennetu niti u paklu. Dakle, ovi prizori su stvar imaginacije slikara Hodžića. Njegov stil, struktura, složenost, kompleksnost, slojevitost, potvrđuju posebnost i važnost ovog djela, ne samo na našim prostorima već i šire. I još nešto: značaj Džeka Hodžića kao slikara je i u tome što je, skoro usamljeno u ovom vremenu, posegao za velikom, dakle vječnom pričom.
Nijedan pojam i nijedna tema u ljudskom životu ne zaokupljaju toliku pažnju kao fenomen smrti. Ništa snažnije ne utiče na čovječiji život kao smrt. Religija kaže da ako je smrt besmislena tragedija, kraljica užasa, beznadno uništenje svega, tada je i ovozemaljski život besmislena tragedija. Ali, ako u smrti nastaje nešto novo, neka nova punina našeg postojanja, tada i ovozemni život ima svoj smisao.

Smrt je trenutak kada svako polaže račun te oni koji su dobro činili odlaze u blaženstvo, u vječni život – u Raj/Džennet, a oni koji su činili zlo ulaze u vječnu tamu, propast, u vječne muke – u Pakao/Džehenem. Raj ili Pakao, izbor je na čovjeku!

Adoraciju Raja i Pakla srećemo gotovo kod svih starinskih naroda i njihovih kultura: egipatske, vavilonske, persijske, klasične grčke, judejske, hrišćanske, islamske, na određen način i kod kineske i japanske religije, hinduizma. Vizije koje opisuju šta se događa sa ljudskom dušom nakon tjelesne smrti nastajale su spajanjem vjerske dogme i legende, praznovjerja, starih mitova.

Prije nešto više od godinu dana slikar Džeko Hodžić je završio monumentalni triptih Apokalipsa I, Apokalipsa II i Apokalipsa III. Umjetnik narečenim djelima na izvjestan način podsjeća na zaborav čovjekove svijesti o sopstvenoj smrtnosti, pa i kosmičkom definitivnom uništenju. On je, dakle, likovnim jezikom izgovorio sve što je upućeno čitavom čovječanstvu. Činilo se da je ovo vrhunac Hodžićevog angažovanog odnosa prema ovoj univerzalnoj temi. Ali ne, nakon ovoga ciklusa Hodžić je pristupio veoma izazovnom zadatku da likovnim jezikom prikaže onostrano: Džennet/Raj i Pakao/Džehenem. Ovaj dio Hodžićevog opusa (Apokalipse i pomenuti poliptih) ulaze u red posebnog i autohtonog bosanskohercegovačkog ars phantastica.

Vizije raja i pakla, rečeno je, potiču iz dubokih vremena, a osobito su bile popularne u Srednjem vijeku. Stvoren je čitav književni žanr – žanr vizijâ (dostiže vrhunac u 12 vijeku). Sačuvan je značajan broj tih spisa. Opisivan je drugi život, život nakon smrti kroz folklor, književnost, umjetnost. Ti opisi poznati su i široko rasprostranjeni u svih naroda svijeta.

Prošlost ljudskog roda, iz nama poznate istorije, bila je teška, surova, sa bezbrojnim ratovima, boleštinama itd. Čežnja za slobodom od sukoba, patnje i odricanja vječni je ljudski san. Upravo zato san o potpunoj sreći biva uobličen u mit o Raju u gotovo svim kulturama svijeta. Kroz istoriju razni autori su na svoj način osmišljavali izglede onostranih predjela i doživljaja duše u tim prostorima.

Raj (παράδεισoς, pardes, pardesa, pairi-daēza, Džennet, mahāyāna...) mjesto je vječnoga života, zajedništvo s Bogom, vječno blaženstvo. On је ѕtvоrеn zа ljude, piše u vjerskim knjigama. Каdа је Воg роčео rаzmіšlјаtі о ѕtvаrаnјu Zеmlје, tаkоđеr је роčео rаzmіšlјаtі о ѕtvаrаnјu rаја. Kako izgleda Raj, kaže se slijedećim riječima: „Štо оkо nе vіdје, і uhо nе ču, і u ѕrсе čоvјеčје nе uđе, tо рrірrаvі Воg оnіmа kојі gа lјubе“. Аnđео је dао Іvаnu uvіd u dоlаzеćе krаlјеvѕtvо, і nаріѕао је, dа mu је аnđео роkаzао: “rіјеku vоdе žіvоtа, bіѕtru kао рrоzіrас: іzvіrе іz рrіјеѕtоlја Воžјеg і Јаgаnјčеvа. Роѕrеd grаdѕkоgа trgа, ѕ оbје ѕtrаnе rіјеkе, nalazi se ѕtаblо žіvоtа štо rоdі dvаnаеѕt рutа, ѕvаkоg mјеѕеса ѕvој rоd. А lіšćе ѕtаblа zа zdrаvlје је nаrоdіmа” (Оtkrіvеnје 22, 1-2). Таdа “nеćе vіšе bіtі nіkаkvа рrоklеtѕtvа „(Оtkrіvеnје 22, 3), і оndа “nоćі vіšе bіtі nеćе і nеćе trеbаtі ѕvјеtlа оd ѕvјеtіlјkе nі ѕvјеtlа ѕunčеvа: оbаѕјаvаt ćе іh Gоѕроd Воg і оnі ćе krаlјеvаtі u vіјеkе vјеkоvа” (Оtkrіvеnје 22, 5). Nоvі Јеrusаlim ćе bіtі nеоріѕіvе lјероtе: “Zіdіnе ѕu grаdѕkе ѕаgrаđеnе оd јаѕріѕа, а ѕаm grаd оd čіѕtоgа zlаtа, ѕlіčnа čіѕtu ѕtаklu. Теmеlјi ѕu grаdѕkіh zіdіnа urеšеnі ѕvаkоvrѕnіm drаgіm kаmеnјеm - рrvі је tеmеlј оd јаѕріѕа, drugі оd ѕаfіrа, trеćі оd kаlсеdоnа, čеtvrtі оd ѕmаrаgdа” (Оtkrіvеnје 21, 18-19). „Vrаtа ѕu оd bіѕеrа, а ulісе оd čіѕtоg zlаtа“ (Оtkrіvеnје 21, 21). “І grаdu nе trеbа nі ѕunса nі mјеѕеса dа mu ѕvіјеtlе. Та Ѕlаvа gа Воžја оbаѕјаlа! Nаrоdі ćе hоdіtі u ѕvјеtlоѕtі nјеgоvој, а krаlјеvі zеmаlјѕkі u nј dоnоѕіtі ѕlаvu ѕvојu. Vrаtа mu ѕе nе zаtvаrајu оbdаn, а nоćі оndје і nеmа. U nј ćе ѕе dоnіјеtі ѕlаvа і čаѕt nаrоdâ” (Оtkrіvеnје 21, 23-27).

Dakle, postoje detaljni opisi Raja, prije svega u vjerskim knjigama, čiji smo sažetak iznijeli. Slikar Džeko Hodžić je svoju viziju Raja likovno realizovao na drugačiji, svoj, način. To smo htjeli da akcentujemo u vezi ovog njegovog likovnog djela. Na ovoj slici nema prelijepe rajske bašte poput izvora života (fons vitae), drveća koje kao da raste u centru svijeta, razbokorenog živopisnog cvijeća, zdjenaca vode, prirode očišćene nevinošću i božjim prisustvom...



Specifičan je kolorit koji je umjetnik odabrao za predstavljanje ove teme. Platno na kome je umjetnik slikao Džennet kao da je nurom obasjano, kao da je prosunčano onostranom svjetlošću, kao da isijava koloritom koji dobija onaj posebni svečani, religiozni ton duhovnosti. Autor na ovom dijelu poliptiha primjenjuje čitav spektar likovnih rješenja: od principa ikoničnosti pa do makabričnosti sa mnoštvom malih prizora te brojnih ljudskih i životinjskih likova. Po tijelu slike precizno je rasporedio na desetine figura: tu su Adam i Eva (Adem i Hava), Ilija (Ilijas), Idris (Heron), Noje (Nuh), Abraham (Ibrahim), Jusuf (Jozef/Josip), Mojsije (Musa), Aron (Harun), Jahja (Jovan), Muhammed a.s., melek Džibril, Haldejac iz Vavilona... Pored ovih i niza drugih likova koji su zaslužili da budu u Raju iz poteza Hodžićeva kista izranjaju naga ženska tijela hurijâ, džennetskih djevojaka vječne mladosti, neostrašćenih, uzdignutih do onostranog nivoa mitskih čarobnica. Ove obnažene figurine Hodžić stavlja u razne položaje.

Raj je dat u tehnici vertikalne perspektive u sedam planova (sedam katova neba) na čijem vrhu je Prijestolje (Džennet). To je kompozicija koja se od Đota (Giotto di Bondone) ne pominje. Ovdje se umjetnik upušta u takve kolorističke efekte tako da, recimo, sedmi stepen karakteriše zlaćana svjetlost u tajnovitoj harmoniji, kao da kroz nju teku čestice svjetla vedrine i dobrote. Na djelu je simbolika koja poseže do filogenetskih praizvora, do tajne života.

Pakao se naziva različitim imenima: Had, Šeol, Gehenna, Jaheem, Arallu, Jahannam, Džehenem, Haawiyah, Naraka... Smrt je trenutak kada svako polaže račun, te oni koji su dobro činili odlaze u blaženstvo, u vječni život, a oni koji su činili zlo, ulaze u vječnu tamu, propast, u vječne muke.



Pakao je u mnogim religijama predodžba o podzemlju kao svijetu smrti, stanište grješnika, podzemnih demona, te prebivalištu pokojnika. U Starom zavjetu pojam pakla odgovara Šeolu; onamo ljudi odlaze nakon smrti, ali se pravednik nada da će ga Bog odande izbaviti i uzeti sa sobom u nebesku slavu (raj), a samo će bezbožnici zauvijek ostati u Šeolu. U Novom zavjetu postoji predodžba mjesta (Gehena) eshatološke kazne nakon Posljednjega suda za dušu i tijelo osuđenih, ali i za demone i Sotonu. Hršćansko poimanje pakla temelji se na Bibliji i hršćanskom predanju. U katoličkoj teologiji javlja se vrlo rano misao o čistilištu kao mjestu čišćenja za grješnike koji su zavrijedili spas ali nisu okajali grijehe počinjene u životu na Zemlji. Literarno-teološka slika pakla veže se na predstave antičkih kozmogonijâ (iranske, semitske, helenističke), kao što su bezdan, podzemno ognjeno jezero, tjelesne muke koje nanose demoni, »plač i škrgut zubi«. U paklu je mediteranskoga kulturnoga kruga vatra i žega, a u paklu Eskima i sibirskih naroda vječiti led i snijeg. U islamu naziv za pakao je Džehenem. U Kur´anu, svetoj knjizi islama, nalaze se doslovni opisi užarenog Džehenema sa sedam vrata i sedam različitih nivoa u koncentričnim krugovima; Kur'an također govori da neki koji su osuđeni na pakao nisu osuđeni zauvijek, nego za određen period. Kada dođe Sudnji dan, bivšim osuđenicima će biti suđeno da li će ili ne ući u Raj. U zagrobni svijet kazne i muka vjerovali su i drugi stari narodi (u Asiraca i Babilonaca to je Arallu, u Grka Had, u starih Germana Hel itd.). Ipak se antički pojam zagrobnoga boravišta ne poklapa s idejom pakla, jer u podzemlje - Had polaze svi mrtvi, dok je pakao samo za najteže grješnike. U helenističkim mitovima i grčkim mističnim kultovima dolazi do izražaja pojam Tartar, kao mjesto kazne. Gehena i Abadon se pominju u rabinskoj literaturi. Gehenna nije pakao, nego više čištilište gdje se osobi sudilo na osnovu djela koje je počinila u životu. Kabala je opisuje kao "čekaonicu" za sve duše, i dobre i zle. Većina smatra da ljudi nisu u Gehenni zauvijek, nego najduže 12 mjeseci. Ukoliko je osoba dobra, njegova duša se penje u Olam Habah (češto povezano sa Rajem), a ukoliko je loša, ponovno se rađa. Termin Gehenna je originalno uzet iz imena doline Gai'ben-Hinom, suha dolina Hinomovog sina u Jerusalimu. U budizmu i hinduizmu pojmu pakla odgovara Naraka; njih u obje religije ima više, a sve predstavljaju stanje kazne i muka.

Džeko Hodžić je dao svoju viziju pakla. Dok kod Raja od prvog nivoa (Zemlje) naredni se penju božanskim visinama, kod Pakla je obrnuta situacija – krugovi se spuštaju dolje ka hadskim dubinama. Prvi krug pakla je na Zemlji, sav užaren od ljudskih budalaština koje su im uzrok da se nađu u prebivalištu prokletstva i muke, obojen je žarkom, plamtećom bojom, dok je ostalo dato tamnim koloritom kao da se nad njim, znači Paklom, nadvio tmasti oblak. Pošto platna na kojima su naslikani Raj i Pakao stoje jedno do drugog, posmatrač se susreće sa privlačenjem ili pak odbijanjem (atrakcijom i repulzijom), kretanjem od rajske svjetlosti, do crnog, kosmičkog mraka pakla, gustog poput ulja. Pakao je dat kao lijevak, ponor. I na ovom dijelu poliptiha dato je obilje likova, čudesnih i zastrašujućih zvijeri, nezemaljskih pojava koji su nastanili mračne i strahotne dubine pakla. Tu ima i određanih predmeta, i sve je to raspoređeno na rubovima i u grotlu Pakla. U tom carstvu duša su Juda, Arhanđel Lucifer, sotone, Četiri jahača Apokalipse, anđeli/meleci smrti, mučitelji, jedan broj palih anđela, neka tajanstvena lica i razne nezemaljske pojave i čudovišta - svi oni utonuli u alveole htonskog mraka. Usred Pakla, u bogatoj tmini, nalaze se i Raspeće, simboli rata, Sirat-ćuprija. To je most koji se pruža preko Džehenema i preko kojeg valja preći kako bi se stiglo do Dženneta. Ta neutaživa želja za spasenjem duše, taj prelazak nečega „od dlake tanjeg a od sablje oštrijeg“ za mnoge će biti jedna od najvećih briga, najvećih strahota i tegoba na Sudnjem danu.



I Pakao je podijeljen na više nivoa – u kome će se neko naći zavisno je o lošim djelima počinjenim u životu. Najteži grijesi su u posljednjim krugovima pakla. Hodžić je tri zadnja nivoa naslikao ovako – jedan je od blata, drugi od krvi, a posljednji je led.

Slikar Džeko Hodžić je u svom likovnom poliptihu (iz četiri dijela, dimenzija 280x320 cm) kome je dao naziv Džennet/Raj – Džehenem/Pakao, simbolikom i alegorijama dao prizore zagrobnih svjetova. Svaki plan i raja i pakla vješto je planski osmišljen i likovno opisan. Koliko je djelo slojevito, kompleksno i složeno sjedoče i razni likovi koje je umjetnik postavio u ovom svom djelu. Ukupno ih je oko sto pedeset, sto šezdeset. Tu je mnoštvo svetaca, starozavjetnih proroka, hurija, povijesnih ličnosti, čudovišta, životinja realnog i nadrealnog obličja...

Ove slike zahtijevaju maksimalno angažovanje posmatrača oko praćenja priče o Raju i Paklu. Estetski doživljaj koji se tom prilikom razvija bogatiji je i složeniji od pukog posmatranja. Način na koji je umjetnik organizirao svoje djelo daje se naslutiti koliko je o njemu promišljao. On se temeljito pripremao za njegovu realizaciju, pročitao na desetine knjiga, napravio na desetine skica itd. Na ovim njegovim slikama dâ se jasno uočiti integracija i preplitanje više kultura i njihovog poimanja onostranog svijeta, zagrobnog života.

Hodžić je dao svoj prikaz tih zagrobnih svjetova. Niko mu od ovozemaljskih likovnih kritičara ne može staviti primjedbu što se na pomenutim likovnim prikazima nalazi baš toliko ljudskih likova, toliki broj tih i tih životinja, toliko nekih čudovišnih zvijeri i zašto ih je baš tako predstavio. Zašto ne, jer ih niko, pouzdano je, nije drugačije vidio ni u Džennetu niti u paklu. Dakle, ovi prizori su stvar imaginacije slikara Hodžića. Njegov stil, struktura, složenost, kompleksnost, slojevitost, potvrđuju posebnost i važnost ovog djela, ne samo na našim prostorima već i šire. I još nešto: značaj Džeka Hodžića kao slikara je i u tome što je, skoro usamljeno u ovom vremenu, posegao za velikom, dakle vječnom pričom.

Sarajevo, februar/mart 2021.

VRH



Ostali prilozi:
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
Ostali prilozi istog autora:
» UMJETNIKOV COGITO
22. March 2024 14:00
» NADŽIVJETI KRAJ
07. December 2021 16:00
» EMINA LATOVA, HEROINA SA VISOČKE
31. December 2018 16:24
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif