U Prijedoru je 1992. godine ubijeno, prema do sada prikupljenim podacima, 3.176 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Od tog broja je 102 djece i 256 žena. Više od jedne trećine žrtava, dakle 1.119, ubijeno je u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, ili su izvedeni iz tih logora i ubijeni na nekoj drugoj lokaciji. Više od 30.000 nesrpskih civila bilo je zatočeno u navedenim logorima. To je na kraju rezultiralo da je preko 50.000 Bošnjaka i Hrvata protjerano s područja prijedorske opštine.

- Više niko razuman ne može negirati masovne zločine počinjene u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, - izjavio je za Preporod.info Jasmin Medić, historičar iz Instituta za historiju u Sarajevu, komentirašući uvrede i omalovažavanja prijedorskih žrtava izrečenih tokom gostovanja Predraga Antonijevića, srbijanskog režisera i autora filma "Dara iz Jasenovca" u jutarnjem programa kontroverznog novinara i voditelja Milomira Marića.

Marić je ovom prilikom izjavio da zloglasni logori Omarska, Keraterm i Trnopolje nisu bili nikakvi koncentracioni logori, nego su bili "sabirni centri otvorenog tipa u kojima su Bošnjaci i ostalo nesrpsko stanovništvo tražili utočište i sigurnost", dok je Antonijević rekao da je predsjednik Udruženja logoraša Kozarca Fikret Alić, ("čovjek iza žice" sa čuvene fotografije koja je nastala 1992. godine), "mršav, jer boluje od tuberkuloze", na što je Marić odgovorio da su tog čovjeka "izveli, nahranili i onda vodili po cirkusima".

- U Prijedoru je 1992. godine ubijeno, prema do sada prikupljenim podacima, 3.176 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Od tog broja je 102 djece i 256 žena. Više od jedne trećine žrtava, dakle 1.119, ubijeno je u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, ili su izvedeni iz tih logora i ubijeni na nekoj drugoj lokaciji. Više od 30.000 nesrpskih civila bilo je zatočeno u navedenim logorima. To je na kraju rezultiralo da je preko 50.000 Bošnjaka i Hrvata protjerano s područja prijedorske opštine. Ni u jednoj opštini, koja je pripala RS-u, nije toliko ljudi protjerano. No, ima se o Prijedoru i pored ovoga nabrojanog još puno toga reći, - poručio je historičar Medić.

Naglasio je da zaista nije jasno zbog čega se i dalje dešavanja u Prijedoru, ili bilo kojim drugim dijelovima BiH, a koja se tiču genocida, žele upakovati u "celofan propagande", te se vrlo često radi na "šikaniranju" i izvijanju istine, a koja je dokazana i presudama u Haškom tribunalu (ICTY).

- Slike zločina su obišle svijet i dokazani su kako pred međunarodnim tako i domaćim sudovima. Svako iole ozbiljan istraživač lahko će doći do vjerodostojnih podataka. Ali, izgleda da je mnogima puno lakše bez ozbiljnijeg istraživanja "predočiti istinu" koja im u datom trenutku odgovara. Kada se adekvatno ne suočavate s činjenicama i kada ne želite okriviti one koji su vas doveli u takvu situaciju, a u ovome slučaju prvenstveno mislim na zločince iz reda srpskog naroda, propaganda vam preostaje kao posljednje utočište. Imajte u vidu da apsolutna većina onih koji danas negira istinu i koji su u službi propagande svoje tvrdnje nije uspjela da dokaže pred relevantnim organima kakvi su sudovi. Da li nisu imali hrabrosti ili potrebnog znanja, to najbolje oni znaju - dodao je on.

Njega žalosti i činjenica da je tako reagirao režiser filma koji je u jednom trenutku bio kandidat za Oscara, jer je nelogično da "čovjek koji režira film o zločinima u logoru negira dokazane zločine počinjenim u drugim logorima".

-Time se u jednom, rekao bih zdravom, dijelu javnosti diskvalificirao i umjesto da postane prepoznatljiv kao režiser postaje prepoznatljiv kao negator dokazanih zločina. Lično, a to govorim i kao Prijedorčanin, ne bih volio da neki režiser filma o zločinima u Prijedoru negira počinjene zločine nad drugim narodima. Takvo jedno "dvostruko moralisanje" u tom slučaju bi bacilo jedno drugo svjetlo na prijedorske nevine žrtve, a to žrtve ne zaslužuju. Možda i Antonijević nekada shvati da je ovakvim izjavama napravio štetu i jasenovačkim žrtvama i njihovim porodicama. Možda nekada nauči i nešto iz historije. Pazite, preci mnogih prijedorskih logoraša iz 1992. godine su žrtve ustaškog terora iz Drugog svjetskog rata. Neki preci prijedorskih zločinaca su kao pripadnici četničkih jedinica isporučili Srbe i druge civile iz Potkozarja ustašama koje su ovi kasnije poubijali. Slika nije baš onako crno-bijela kako današnja propaganda želi predstaviti, - kaže Medić.

Na kraju je ocijenio da, u svakom slučaju, svi filmovi bazirani na historijskim činjenicama zaslužuju pažnju.

- Posebno to zaslužuju oni koji tretiraju stradanja nevinih, - kazao je Medić, dodajući na kraju da su zločini u Jasenovacu i Prijedoru i Srebrenici djela fašista i filmovi o stradanjima u tim mjestima trebaju imati jednu univerzalnu poruku, a ne da služe raspirivanju mržnje i za pravdanje zločina.