GRANIČNI PRIJELAZ STARA GRADIŠKA: Foto s mjesta događaja Važno je istaknuti, osim migranata, ljudi koji nose muslimanski imidž često su žrtve hrvatskih graničnih policajaca kao što su bili ne/Hrvati i ne/arijevci zbog svojih rasnih osobina ili imidža tijekom Drugog svjetskog rata. Nedopustivo je da policija države čiji je ustav utemeljen na antifašizmu čini ovakve fašistoidne gadosti, i to još u blizini mjesta dobro poznatog u svijetu po ustaškom genocidu nad "različitima".

Redakciji Bošnjaci.Net obratio se mladić iz Hrvatske svjedočeći o zlostavljanju njega i još dvojice svojih hrvatskih sunarodnika koji su konvertirali u islam, ili preciznije reći, vratili se islamu. Naš izvor nam svjedoči o skandaloznim postupcima i zlostavljanjima od strane hrvatskih službenika na granici Republike Hrvatske kod Stare Gradiške. Postupci koje nam je rekao ustvari samo potvrđuje i istinitost monstruoznog odnosa prema migrantima, premlaćivanjima, pljačkama... Naš izvor, ponavljamo Hrvat koji je prešao na islam, odlučio je opisati djelić onoga što su proživjeli na granici kod Stare Gradiške, ističući da su to samo doživjeli radi svoje vjere, odnosno pripadnosti islamu. Odlučili smo se objaviti bez sočnih psovki. Dok njegov kratak tekst prenosimo autentično, u cijelosti i bez jezičkih korekcija. Vlasti Republike Hrvatske, moraju zaustaviti sve one koji kroz policiju, granične službe ali i druge državne instititucije, i van njih, šire mržnju na vjerskoj, nacionalnoj i rasnoj osnovi.

Trojica Hrvata smo. Prešli smo na islam prije nekoliko godina, ali zadržasmo stara imena. Jedan od nas se sretno oženio prije par mjeseci i odselio u Sarajevo. Drugi i ja smo otišli u posjetu njemu krajem dvanaestog mjeseca. Putovali smo po Bosni i družili se, a na kraju, treći se odlučio vratiti s nama u Hrvatsku radi privatnih obveza.
Vjeru smo promijenili isključivo u ime Boga jer je pokornost Njemu svrha našeg postojanja, jer smo spoznali islam kao jedinu vjeru od Njega, ali naciju ni domovinu nismo promijenili. Doduše, volimo hrvatski narod, a domovinu smatramo majkom. Otac jednoga od nas sudjelovao je u ratnoj obrani Hrvatske kao i neki članovi naših obitelji. Zato smo očekivali da će se ''naša majka'' uvijek znati ponijeti prema nama kao prema svojoj djeci, ma koje god vjere mi bili. Ipak, oni koji sprovode zakon, pobrinuli su se da se vlastita majka ponese maćehinski prema nama, svojoj djeci.
Sve se dogodilo u večernjim satima 2.1.2021. godine. Stigavši do graničnog prijelaza kod Stare Gradiške, Granična služba Bosne i Hercegovine, pretpostavljam po govoru da su bili Srbi, uz obavezan pregled osobnih dokumenata i auta propustili su nas bez problema, usprkos tome što smo Hrvati i muslimani, što se moglo vrlo lako zaključiti, jer se 'svježe' oženjeni mogao prepoznati po muslimanskom imidžu, ali se mogla zapaziti mnogobrojna islamska literatura na zadnjem sjedištu auta. Očekivali smo na bh. granici da će službenici, naizgled srpske nacionalnosti, imati dvostruki razlog da nas zadrže i zezaju, no prevarili smo se. Jednostavno, korektno su provjerili naše identitete i propustili nas.

Kada smo bili posve sigurni da je najveća prepreka riješena, ona se pojavila odakle smo se najmanje nadali, od strane ljudi koji su naši sunarodnjaci. Iz granične kućice, iz tame izronilo je namršteno lice i pogled prepun mržnje, a vidjeli smo, u aferama s migrantima, kakva je to mržnja kada iz očiju metastazira na ruke. Granični policajac nam se drsko obratio kao gestapovac Židovima tijekom Drugog svjetskog rata te nas iz nepoznatih razloga ispitivao, imena očeva... Spoznaja da je u blizini bivši ustaški logor Jasenovac pomiješana s energijom sablasti što je prštala iz policajca vraćala nas je u doba NDH. Piljio je u nas, na neki način, kao da se čudi što imamo hrvatska imena, a vidljivo je da smo muslimani. To je, očito, bio razlog da budemo 'sumnjivi', usprkos čistim dosjeima.
Nakon što smo mu predali PCR test, naredio nam je da se zaustavimo kako bi nam provjerili prtljagu, što smo i učinili. Nakon desetak minuta, do nas su stigla dva policajca. Vani je kišilo, no svejedno smo izašli iz vozila. Prekopali su nas, ali vrlo površno. Jednostavno, ni svoj posao nisu odradili kako treba. Da su na našem mjestu kojim slučajem bili trgovci drogom, bez problema bi prenijeli drogu preko granice zbog njihove nesposobnosti. Meni ni torbicu nisu provjerili, ali su nam zato kofere rastvorili i toliko ih loše pregledali da nisu postigli ništa osim što su nam razbacali sve stvari. Pročačkali su nam islamsku literaturu, rasparali poklon u kojem se nalazio hidžab namijenjen jednoj muslimanki iz Zagreba. S prijezirom su gledali na sve islamsko što nosimo sa sobom. Nakon što smo pokisnuli, a nisu nam uspjeli naći ništa, pozvali su nasamo nikog drugog od nas nego upravo onog koji je imao muslimanski imidž, odnosno bradu i kratke brkove. Zadržali su ga preko sat vremena, a mi smo ga, onako pokisli, morali čekati. Nekoliko tura automobila su pretresli (i prema njima bili bezobrazni) dok smo mi samo čekali, što je dodatan dokaz da naše zadržavanje na granici nije bilo radi sigurnosne provjere, jer bi u tom slučaju sve trajalo koliko i obična bezobrazna tura ''pretresa'', a ''površan pretres'' nam to još dodatno dokazuje. Da su to učinili radi brige za nacionalnu sigurnost, detaljno nas pregledali pa pustili, nitko im ne bi mogao ništa zamjeriti, no oni su nas jednostavno zadržavali ''kao iz zabave''.

Ovdje, u blizini Jasenovca, kod Gradiške Stare, gdje su već jednom počinjena zvjerstva iz vjerske, rasne i nacionalne mržnje prema drugima, i danas mi koji smo drugačiji osjećamo tu istu mržnju. Ovdje, na granicama, gdje danas pred očima cijelog svijeta, granična policija vrši zlodjela motivirana rasnom i vjerskom mržnjom prema migrantima, cijenu plaćamo i mi, Hrvati-muslimani, samo zato jer smo drukčiji.

Istina, ovi policajci postupaju po svojim ovlastima, no opipljivo je da njihova uporaba ovlasti nije radi očuvanja sigurnosti RH. Netemeljito i površno pretraživanje sa prekomjernim vremenskim zadržavanjem na granici bez ikakvog racionalnog i opravdanog razloga ukazuje da je riječ o igranju s povjerenim ovlastima. Naša jedina krivica i razlog osumnjičenosti su brada i muslimanska literatura. Sumnjivi smo zbog brade, baš kao što je Židov u prvoj polovici prošlog stoljeća bio sumnjiv zbog velikog nosa ili kapice.

Smatram da je nedopustivo da takvi ljudi rade u hrvatskoj policiji. Osim očitog šovinizma, nedvojbeno iskazuju radikalan bezobrazluk čak i prema Hrvatima – katolicima, a pritom se kriju iza policijskih znački bez kojih je upitno koliko bi bili bezobrazni. Nedopustivo je da ovakvi ljudi čuvaju granicu Europske unije koja se predstavlja kao anti-fašistička, civilizirana i multikulturalna.

Republika Hrvatska hitno treba riješiti ovaj problem, koji je, u najmanju ruku, sramota na međunarodnoj sceni, a Europska unija treba reagirati. Doista, ironično je štiti hrvatsku granicu od nacionalnih prijetnji, a sam biti nacionalna prijetnja, boriti se protiv terorizma, a pritom sprovoditi teror te braniti multikulturalizam i antifašizam pritom sprovodeći unikulturalizam i fašizam.

JASENOVAC (Foto arhiva Esad Krcić, Bošnjaci.Net

Kako bi javnost bila bolje informirana o stupnju rasne i vjerske mržnje prisutne u hrvatskom društvu, potrebno je istaknuti da se po nekim dijelovima hrvatske i dalje pozdravlja ustaškim pozdravom ''Za dom spremni'' kao i to da se po određenim mjestima otvoreno pjevaju pjesme koje eksplicitno veličaju ustaško klanje u Jasenovcu i Staroj Gradišci poput poznate pjesme "Jasenovac i Gradiška Stara" čiji tekst tjera na povraćanje:

''Jasenovac i Gradiška Stara,
To je kuća Maksovih mesara
Kroz Imotski kamioni žure
Voze crnce Francetića Jure
U Čapljini klaonica bila
Puno Srba Neretva nosila
Oj, Neretvo, teci niza stranu
Nosi Srbe plavome Jadranu''.

Važno je istaknuti, osim migranata, ljudi koji nose muslimanski imidž često su žrtve hrvatskih graničnih policajaca kao što su bili ne/Hrvati i ne/arijevci zbog svojih rasnih osobina ili imidža tijekom Drugog svjetskog rata. Nedopustivo je da policija države čiji je ustav utemeljen na antifašizmu čini ovakve fašistoidne gadosti, i to još u blizini mjesta dobro poznatog u svijetu po ustaškom genocidu nad "različitima".

Ovim putem pozivam sve žrtve rasne, vjerske ili nacionalne diskriminacije na hrvatskim granicama da ne šute o tome već da javno progovaraju o tome, prema mogućnosti na što više stranih jezika kako bi istina bila objelodanjena na međunarodnoj sceni, povjerio se Bošnjaci.net jedan od zlostavljanih i maltretiranih na granici Republike Hrvateske. Autor je na kraju istako da je ovaj tekst, radi istine, dozvoljeno i pohvalno preuzimati te širiti dalje.