Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Islamske teme

Sagledavanja i kritički osvrti
KNJIGE KOJE ČITAJU BORCI ISIL-A
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 14. December 2020. 02:12:24

Nema nikakve dvojbe da su ogromnu, ili još preciznije, nesagledivu štetu islamu i muslimanima u posljednje dvije-tri decenije nanijele određene radikalne vjerske grupacije koje se sakrivaju iza islama i zloupotrebljavaju njegova učenja i simbole. U tom pogledu prednjače terorističke organizacije Al-Ka'ida i njezin izdanak ISIL, poznat u arapskom govornom području kao DAIŠ. ISIL je engleska skraćenica od "Islamic State of Levant and Iraq", što znači: "Islamska država Levanta (Šama) i Iraka." Nastanak ove organizacije je vrlo intrigantan, jer, više je nego očito, da su u to umiješane brojne obavještajne službe koje rade za interese raznih država i ostvarivanje njihovih ciljeva. Ova teroristička organizacija koja je, pozivajući se lažno na islam, počinila mnoga zlodjela i zvjersta, uspjela je nažalost privući jedan broj ljudi iz raznih dijelova svijeta, koji su otišli da se bore pod njenom zastavom misleći da na taj način pomažu islam. Ti, uglavnom mladi ljudi (i žene), nisu razmišljali o tome da je ova organizacija nečiji projekat, prije svega projekat onih sila i tendencija koje žele da sataniziraju islam i stave na optuženičku klupu sve muslimane.
Posljednjih godina napisani su brojni tekstovi i knjige o ovoj organizaciji, njenom ustrojstvu, ideologiji, ciljevima i načinu borbe. U ovom prilogu donosimo dva interesantna teksta objavljena na arapskom jeziku koja se bave literaturom i knjigama koje čitaju borci ISIL-a. Bošnjaci, kao dio muslimanskog ummeta, svakako trebaju biti s tim upoznati, kako bi bili oprezni i čuvali sebe i svoju omladinu od indoktrinacije i pogrešnog pristupa u tumačenju časne vjere islama. Ineteresantno je da je Knjiga tevhida (Kitābu-t-tevhīd) koju je napisao Muhamed ibn Abdulvehab na vrhu liste knjiga za koju se interesuju borci ISIL-a. Štaviše, oni tu knjigu smatraju "dustūrom", tj. ustavom i kapitalnim djelom svoga učenja. Tekst koji slijedi napisan je na arapskom jeziku još 2015. godine, na osnovu priznanja jednog egipatskog mladića koji se bio pridružio ISIL-u. Tekst je napisao egipatski novinar Muhammed Abdulhalim i objavljen je na brojnim arapskim portalima (vidjeti npr. dotmsr.com ).

Jedna objava Mahmuda Gandura, Egipćanina koji se priključio ISIL-u, na društvenoj mreži Facebook, što je bio njegov odgovor na pitanje koje mu je postavio njegov prijatelj, otkrila je vrstu knjiga koje je čitao.
Gandur kaže: „Čitao sam knjige Muhameda ibn Abdulvehaba: Kitābu-t-tevhīd (Knjiga tevhida), El-Usūlu-s-selāse (Tri načela), El-Kavāidu-l-erbe'a (Četiri pravila), Nevākidu-l-islām (Poništači islama), zatim El-Hisnu-l-vākī (Zaštitni štit) Abdullaha Sedhana i Muharremāt istehāne bihe-n-nāsu (Zabrane prema kojima se ljudi odnose nehajno) Muhameda Saliha el-Munedžida.“
Pa, hajde da vidimo kakav je sadržaj ovih pet knjiga koje su Mahmuda Gandura odvele u terorističku organizaciju, kakva je ISIL.

Kitābu-t-tevhīd
(Knjiga tevhida)

Autor knjige je lider Vehabijskog selefističkog pokreta Muhamed ibn Abdulvehhab. Radikalni pokreti svoje ideje uglavnom i zasnivaju na ovoj knjizi. Zapravo, kod njih se ona smatra temeljnim dokumentom (dustūr) monoteističkog učenja i vjerovanja – s njom započinju svoje djelovanje i na nju se obraćaju. Abdulvehhab ju je objavio s ciljem da „ispravi islamsko vjerovanje“, kako je smatrao, međutim knjiga sadrži brojne pasaže koji otvaraju vrata za etiketiranje muslimana nevjerstvom (tekfīr) i, sljedstveno, dozvolu da se atakuje na njihov život, čast i imovinu.
Kada govori o muslimanima pod tim se podrazumijeva isključivo Abdulvehabove sljedbenike, dok su svi drugi - nemuslimani. On to, doduše, ne kaže eksplicitno, međutim ono što je Abdulvehab činio u smislu etiketiranja muslimana nevjerstvom i njihovim ubijanjem na Arabijskom poluotoku praktični je prijevod te njegove knjige.
Onaj ko pročita ovu knjigu a potom pročita i Abdulvehabov životopis tek tada će pojmiti njen smisao. Tek tada će razumjeti odgovor njegovih savremenika: naime, Muhamed Ali i njegovi sinovi Ibrahim i Tosin poveli su egipatsku vojsku da uništi Abdulvehabov pokret i njegove ideje o proglašavanju muslimana nevjernicima.

Nevākidu-l-islām
(Poništači islama)

U ovoj knjizi Abdulvehab izlaže ono što, po njegovom mišljenju, ruši čovjekovu vjeru, tj. ono što muslimana čini nemuslimanom (nevjernikom). Jedan od takvim postupaka je – po njemu – „da u svoj odnos s Bogom umetne neke posrednike i stane njih zazivati i moliti ih da se zauzmu za nj, pouzdavajući se u njih“. Takođe, svima onima koji su odbijali idolopoklonike (tj. njegove neistomišljenike) nazvati nevjernicima, ili koji su sumnjali u njihovo nevjerstvo ili, pak, držali da su na pravoj stazi, imputirao je nevjerstvo. Pružanje podrške tim idolopoklonicima i njihovo potpomaganje protiv muslimana tretirao je nevjerstvom. Prema tome, sve muslimanske vladare je smatrao nevjernicima, budući da sarađuju sa Zapadom.

El-Usūlu-s-selāse
(Tri načela vjerovanja)

Ibn Abdulvehab ovdje govori o načelima koja jedan musliman mora poznavati; to su: da zna ko mu je Gospodar, koja mu je vjera i da mu je poslanik Muhammed. Kategorično je tvrdio da je učiniti hidžru – tj. preći iz idolopokloničkog mjesta u islamsko područje – stroga obaveza muslimana i da će ta obaveza biti aktuelna sve do smaka svijeta, iako je Poslanik, a.s., jasno rekao: „Nema (obaveze) hidžre nakon oslobođenja!“, tj. nakon oslobođenja Mekke. Kako, onda, Abdulvehab svoje pristalice može pozivati da učine hidžru, da se iz nevjerničkog područja presele na teritorij islama?! Eto, to je ono što je navelo Gandura da napusti Egipat i pređe na teritorij koji je kontrolirao ISIL.

El-Kavāidu-l-erbe'a
(Četiri pravila)

Abdulvehab je svojim sljedbenicima postavio četiri smjernice. Prva od njih je da su nevjernici protiv kojih je Poslanik, a.s., ratovao priznavali da je Allah Stvoritelj, Opskrbljivač i Upravitelj svijeta, ali da ih to nije uvelo u islam. Time je otvorio vrata ubijanju muslimana pod izlikom da je njihovo vjerovanje krnjavo. Druga smjernica je: da su se oni posrednicima okretali samo kako bi ih molili da se za njih zauzmu kod Allaha. Time je stavljao metu na sufije i šiije, koji su se Allahu obraćali s pozivanjem na svoje bogougodnike (evlijā'). Treća smjernica je da se Vjerovjesnik, a.s., pojavio u narodu s različitim vjerskim praksama (ibadet), pa se borio protiv svih njih, bez razlučivanja. Time je otvorio vrata borbi protiv svih neistomišljenika, dok je četvrta smjernica bila sirova, predstavljena u konstataciji da su „idolopoklonici našeg vremena gori od onih prvih“, čime je širom otvorio vrata etiketiranju muslimana nevjerstvom i napadima na njih, pod izlikom da se oni nalaze u gorem idolopoklonstvu od onih koji su živjeli za vrijeme Poslanika, a.s.

Muharremāt istehāne bihe-n-nāsu
(Zabrane prema kojima su ljudi nemarni)

Autor u ovoj knjizi želi kazati kako ljudi upadaju u zabranjene stvari a da toga nisu ni svjesni - između ostalog i u širk - idolopoklonstvo. Odatle, pobornici terorističkih grupacija vjeruju da su njihovi neistomišljenici upali u idolopoklonstvo (širk) i postali nevjernici, te da im je dužnost boriti se protiv njih. Takođe, u te „zabranjene stvari“ spada i vjerovanje da stvari donose korist dok im Stvoritelj to nije dao; zatim isjeđavanje s licemjerima i pokvarenjacima u prijaznosti i bliskosti, kao i mnogo toga drugog što u čovjeku stvara utisak da je uvijek i potpuno zaglibljen u onome što je zabranjeno - haram.

El-Hisnu-l-vākī
(Zaštini štit - dove i zikrovi)

To je zbirka dova koje se uče ujutro i naveče i u njoj se nalazi više šerijatski legitimnih liječenja od nekih bolesti i zala. Ne sadrži nikakve ekstremističke ideje.

ISILOVSKI UDŽBENICI: Ugledni arapski portal Agaisterhab (Agaist Terrorism ili Didde Irhab, što znači Antiterorizam), koji inače prati dešavanja u vezi s terorističkom organizacijom ISIL (u arapskom govornom području poznatija kao DAIŠ), donio je interesantnu analizu o literaturi i knjigama koju čitaju borci ISIL-a, pa u vezi s tim piše (http://againsterhab.com/?p=26898):
„ISIL, koji kontrolira 35% sirijske i 45% iračke teritorije školama su propisali vjersku literaturu, među kojom najistaknutije mjesto zauzima Knjiga tevhida (Kitābu-t-tevhīd) Muhameda ibn Abdulvehaba, kojega sljedbenici ove organizacije škole nazivaju „obnoviteljem“. Abdulvehab u njoj ljude poziva da se vrate obožavanju Jednog Boga (monoteizmu) i da se okane višeboštva predstavljenog u obavljanju molitvi na grobovima, približavanju Bogu pomoću osoba, izgradnje na grobovima, bavljenju magijom i sličnim novotarijama u vjeri (bid'at), koje su oprečne islamskom monoteističkom vjerovanju (akidetu-t-tevhīd).
Njegovi oponenti ga drže odgovornim za nastanak ekstremističke skupine, odnosno za rigidno tumačenje islama. Utjecaj vehabijske škole očevidan je u postupcima pripadnika ISIL-a koji su eksplozivom uništili mauzoleje i mezarove Poslanikovih, a.s., ashaba u Siriji i Iraku, te porazbijali biste i spomenike iz asirke civilizacije u Mosulskom muzeju.
Stručnjaci za pitanja islamskih organizacija u emisiji „Arebi 21“ saglasni su da su ISIL i vehabije „dva lica jedne monete“ i da se razlikuju samo po strategijama, metodi postizanja promjene i prioritetima.
Oni smatraju da se ISIL temelji na klasičnim djelima i literaturi, poput djela Muhameda ibn Abdulvehaba, te na savremenim, poput knjiga Muhammeda Makdisija, Ebu Katadea i šejha Sejjida Imama, čija knjiga El-'Umde fi i'dādi-l-udde (Vodič za ratnu spremu) zauzima istaknuto mjesto u literaturi ISIL-ovaca, uz druge knjige, kao što su: Mesāil fi fikhi-l-džihād (Pitanja vezana za poimanje džihada) Ebu Abdullaha el-Muhadžirija, Idāretu-t-tevehhuš (Upravljanje haosom) Ebu Bekra Nadžija, te radovi Osmana ibn Abdurrahmana et-Temimija, poput I'lāmu-l-enām bi mīlad devleti-l-islām (Upoznavanje svijeta s rađanjem države islama).
ISIL-ovci su knjigu Muhameda ibn Saliha el-Usejmina Kitābu-t-tevhid; Šerhu-l-usuli-s-selāse (Knjiga tvhida – objašnjenje triju načela), što je zapravo komentar traktata Muhameda ibn Abdulvehaba, uz druge knjige, uvrstili u nastavni plan i program u devedeset škola pod svojom vlašću. U knjizi Minhādžu-t-tevhīd, koja se sastoji od 179 stranica, govori se o ona tri načela iz Knjige tevhida (čovjekovo poznavanje svog Gospodara, svoje vjere i svog vjerovjesnika). Tu je i Arapski jezik, čiji se udžbenik sastoji od oko tridesetak stranica i sadrži komentar Elfijje Ibn Malika; zatim Matematika, čiji je obim 64 stranice; zatim Fizika i Hemija, koje imaju 25 stranica; Prirodne nauke – materijal od 37 stranica, te Engleski jezik obima 30 stranica.“
(Podaci preuzeti od Sirijskog opservatorija za ljudska prava)



Ibn Abdulvehabova Knjiga tevhida, koju su koristili borci ISIL-a kao udžbenik u školama na prostorima koje su kontrolisali u Iraku i Siriji. Nažalost, ovu knjigu su neki neodgovorni i nesavjesni ljudi preveli na bosanski jezik i štampali više puta u ogromnim tiražima (u desetinama hiljada primjeraka), pod naslovom: Knjiga tevhida i radost pravovjernih. Knjiga je potom besplatno distribuirana, što očito govori da je riječ o pamfletu kojim se nastojalo gurnuti Bošnjake i druge muslimane Balkana u ekstremizam i radikalizaciju. Ali, zahvaljujući pregnuću i trudu čestite bošnjačke uleme, okupljene u instituciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ova knjiga nije imala gotovo nikakavog uticaja; Bošnjaci nikada nisu bili ekstremisti, nisu terorizirali svoje komšije i nisu svoju časnu vjeru islam doživljavali kao ideologiju, već kao svetinju koju treba čuvati i njegovati, i to ovdje, na uskovitlanim i vjetrovitim balkanskim prostorima.
Inetresantno je da priređivači ovog pamfleta na naslovnoj stranici bosanskog prijevoda nisu stavili ime Ibn Abdulvehaba, koji je autor ove knjige, već ime njegovog unuka Abdurahmana, čiji je otac Hasan ibn Abdulvehab. Taj čovjek je, po odluci šejhu-l-islama, najvećeg autoriteta islama u tadašnjoj Osmanlijskoj državi, pogubljen zbog nereda koji je činio organizirajući oružane pobune i sarađujući sa Englezima protiv velike Osmanlijske države. I ovaj detalj govori o nečistim namjerama onih koji su ovu knjigu preveli i distribuirali na našim prostorima. Bošnjaci, hvala Bogu, imaju svoju ulemu koja je meritorna da tumači islam i nisu im potrebni ovakvi pamfleti.
Komentar Ibn Abdulvehabove famozne Knjige tevhida, koji je preveden na bosanski jezik pod naslovom Knjiga tevhida i radost pravovjernih. Ova knjiga je štampana nekoliko puta u velikim tiražima, a potom besplatno dijeljena, što jasno govori da je riječ literaturi koja ima za cilj indoktrinaciju i širenje ideja koje nisu potrebne Bošnjacima. Zahvaljujući djelovanju čestite bošnjačke uleme koja poštuje hanefijski mezheb i islamsku tradiciju Bošnjaka, ova knjiga nije imala nikakvog odjeka među Bošnjacima.




Ostali prilozi:
» RAMAZANSKA DOVA ZA SVAKI DAN (دعاء كل يوم من أيام شهر رمضان)
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 16. April 2021 15:18
» ODMOR ZA DUŠU KAO NEČUJNA POTREBA ZA SMISLOM
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. April 2021 03:59
» ARAP DŽAMIJA U NOVOM RUHU
Mesihat.org | 10. April 2021 14:56
» ZNAMO LI KO JE BIO ABDURRAHMAN IBN AVF?
Mirsad Arnautalić | 22. March 2021 14:06
» PORUKE MUBAREK NOĆI - LEJLETUL-MIRADŽ
Admir Muhić | 10. March 2021 18:32
» ISLAMSKI RADIO "FATIH" POČEO SA VLASTITOM PRODUKCIJOM PROGRAMA
Anadolu Agency (AA) | 30. January 2021 14:24
Ostali prilozi istog autora:
» ARMIJA RBIH JE BILA VOJNA SILA
15. April 2021 16:49
» DOGOVORENA ZABRINUTOST ILI...?
12. April 2021 14:11