MESUD A. RAMIĆ: Vrijeme velikih iskoraka je iza nas. Sad je vrijeme i borba za čovjeka pojedinca. Za jednog po jednog se treba boriti. Po trenutnoj procjeni najviše se trese najveća bošnjačka stranka. Trese se s razlozima, što vanjske, što unutarnje prirode. Ovo pišem kao patriota, čovjek slobodnog razmišljanja, koji u svom kapacitetu analizira političku situaciju i moguće implikacije. Politička borba je borba za vlast, a vlast ima moć. U toj borbi sad treba neko da se uzdigne iznad politike i ponudi vrijednosti. Ako to ne uradi neko unutar bošnjačkog korpusa uradiće neko izvana.

Najjača finta na bošnjačkoj političkoj sceni jeste kad političkog protivnika optužiš da je kosovac ili udbaš. Misteriozni pojmovi za utjerivanje straha novijim generacijama. Vjerujem da mnoge mlade ljude i ne interesuje njihovo značenje. Koliko je poznato, to su bili nekakvi pojmovi iz propale države i propalog sistema kojeg više nema. Kad nema argumenata i efikasne kontre, onda bošnjačkog političkog protivnika „rokneš“ ispod tačke dostojanstva i samo mu prišiješ da je nekakav udbaš ili kosovac. To nas, iz generacija koje ne haju za prošle propale države, nervira i samo nam govori o onome ko je tu strelicu ispalio. Valjda napokon izrastamo u održive BiH patriote, koji tako olahko ne izdaju svoju, krvlju plaćenu, slobodu domovine. Oni koji su bili udbaši i kosovci, Bogu hvala, polako i sigurno odlaze. Ostaju bošnjački političari, neki po želji mumini, neki opet po svojim ubjeđenjima, možda će neki biti (ne)profesionalno obavještajci, a biće i cinkaroša za markicu više. Ali smatram da vrijeme udbaša i kosovaca sasvim sigurno curi. I svima će nam suditi dragi Bog, kojeg valja biti svjestan u svakom trenutku, pa čak i u politici, koliko god ona bila prljava. Ali helem...

Ovo pišem jer nekorektnost na bošnjačkoj političkoj sceni iritira. Kao relativno mlad čovjek pamtim da nam kroz razne medije nije bio dobar rahmetli Alija Izetbegović, čovjek širokih pogleda, političar, lider, prvak... a samo na dženazu mu došlo više duša nego što se okupi glasova oko raznoraznih političkih blokova. Projektovane percepcije da je svaki rejs bio upitan po nekom osnovu evo i danas nas prate ... ili je šurovao sa vlastima, ili sa službama ili je kriminalac i sl. Uvijek se nađu relevantni faktori da procjenjuju čak i njihove namjere. I svi tako redom. Postoji kontinuitet nečije potrebe da se bošnjački lideri predstavljaju posebno iskvarenim ali i posebnim čuvarima propalih sistema. Antirazvojna politika prema Bošnjacima se nastavlja. Uprkos tome, puna je Bosna dobrih i neiskvarenih ljudi svih generacija a nisu ni čuvari Jugoslavije ni propalih sistema. Je li prirodno moguće da iko još rođen poslije 1972. može išta više da osjeća prema propaloj državi i tim sistemima. Može, ali je to na nivou statističke greške ako je potpuna nostalgija. Razumijem da mogu i simpatije da ostaju dugo u sjećanju. Zadnje generacije Bošnjaka koji su služili onu vojsku što nas je napala, su bili godišta '72. A kao takvi mladi, u punom jeku snage, taman dorasli i dovoljno požrtvovani su najviše natopili krvlju ovo parče zemlje Bosne. Zbog njih neka nam je zabranjena takva terminologija i više puštena niz vodu. Bošnjaci vole zajedništvo, vole svoje porodice, i to je možda i dovoljna argumentacija da vole svoj toprak i svoju domovinu ali i da se razumije način kako su postupali u najtežem vremenu. Špijunima neka se bave profesionalne organizacije. Ne trguje se sa nacijom i domovinom. To je iznad svake trgovine.

Kako je sve manje trgovine robama, recesija polako, ali sigurno, prerasta u depresiju. Vrijeme velikih mudraca prolazi. Vrijeme velikih iskoraka je iza nas. Sad je vrijeme i borba za čovjeka pojedinca. Za jednog po jednog se treba boriti. Po trenutnoj procjeni najviše se trese najveća bošnjačka stranka. Trese se s razlozima, što vanjske, što unutarnje prirode. Ovo pišem kao patriota, čovjek slobodnog razmišljanja, koji u svom kapacitetu analizira političku situaciju i moguće implikacije. Politička borba je borba za vlast, a vlast ima moć. U toj borbi sad treba neko da se uzdigne iznad politike i ponudi vrijednosti. Ako to ne uradi neko unutar bošnjačkog korpusa uradiće neko izvana. Sad kad svi polako klize ka dole, mora neko ostati i svetionik. Ostaće jači oni vrijednosno prepoznatljiviji, konceptualno integrirajući i ekonomski održiviji i naravno oni politički vještiji. Dobro je što bosanska ljevica ukrupnjava, a dobro je i što najveća bošnjačka partija prolazi kroz ovo što joj se dešava. Tek kad se taj poremećaj ustabili, može se računati na jačanje progresivne probosanske politike kojoj će entitetska linija biti nevidljiva. Tek tada će se vidjeti kreativnija politička borba i umijeće a ne puke „nacionalističke floskule“. Sad zasad MD je zvijezda tih floskula i ideološki zabluđenik. Ni Majk Tajson nije nikom znao popustiti, pa ga sad gledamo kako se smirio. Ne zagovaram da naš laktaški Krajišnik treba da se primiri, ali ima možda jedno drugo lice koje želimo vidjeti i njegovu refleksiju na politiku. Koliko god ovu trenutnu politiku prodavali pod nedodirljivu svetinju ipak je vrijeme da svi mi zajedno odahnemo, rahat živimo i umiremo.

Poroznost antibosanske politike je sve izvjesnija. Kako vrijeme prolazi probosanska politika se nameće kao jedini održivi koncept budućnosti za sve nas. Ona će zavisiti više od Bošnjačkog odnosa prema drugima, ali i značajno i odosa drugih prema Bošnjacima. Borba za svakog pojedinca i svaku porodicu kojoj treba pomoć, bez obzira o kome se radi, će jačati probosansku politiku. Antibosanska je antirazvojna politika i ne smije biti glasnija od političkog Sarajeva. Sarajevo jeste glavni grad i, kao takav, politički, kulturni, administrativni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine. Političko Sarajevo može i ima prava držati lekciju svima koji nisu patriote za svoju domovinu i koji nazadnom, antirazvojnom i antibosanskom politikom direktno urušavaju i sopstvenu kolijevku u Bosni. Bosna će uvijek imati svoje političko Sarajevo jer su se Bošnjaci izborili za takvo. Nekad će politike biti lijeve orijentacije, nekad desne, nekad političkog centra, ali političko Sarajevo zna kad koju političku muziku treba da odsvira, jer ima svoje instrumente. Pitanje je vremena kad će probosanski koncepti iz političke Banja Luke i takvog probosanskog Mostara krenuti ka boljoj budućnosti. Probosanska politika, bosanske patriote i političko Sarajevo nemaju problem ni sa Srbima nit‘ sa Hrvatima, nego žele u miru i dostojanstvu da žive u svojoj domovini gdje god žele, bez da se moraju ustezati i strahovati da će im neko ugroziti njihova prava, slobodu i život. A političko Sarajevo želi njihova prava i sigurnost zaštititi državnim mehanizmima. Previše su Bošnjaci propatili da bi drugima uzimali pravo i baš zbog te patnje koju su proživjeli vrijeme je da uzdignute glave bez kompleksa artikulišu svoje ideje bez bojazni da ih se optuži za unitarizam, jednoumlje, ekstremizam, radikalizam i sl. To Bošnjaci nisu bili ni kad su najviše bili ugroženi za svoju egzistenciju. Zato čekamo da nama a i sebi naše komšije napokon odaju priznanje na budućnost kroz prepoznatljivije probosanske politike. Sve dok je na ispravnoj strani historije, doprinosi jačanju i razvoju domovine, doprinosi univerzalnim vrijednostima čovječanstva kojeg smo i mi dio, neka nam dugo živi političko Sarajevo!

Možda bi razvojni iskorak predstavljala bosanska politika sveprisutne ljevice sa centrom u Banja Luci čiji se nosioci bore za ljudsko dostojanstvo i ekonomski prosperitet na svakom pedlju domovine, ne pitajući za ime i prezime pojedinca. Razvojni iskorak bi sigurno predstavljala probosanska politika čiji se nosioci bore za ljudsko dostojanstvo i bosansko naslijeđe svih njenih naroda i građana. Što bi rekao naš krajiški gazda MD da se na srpskom jeziku za bosanski jezik kaže „bošnjački“... isto se može govoriti da se za Bošnjake, bosanske Srbe i Hrvate na bosanskom kaže Bosanci ali i Hercegovci. U ratu smo bili različiti u postupcima pa nema potrebe kriterije spuštati ni u ovom blagostanju i slobodi domovine. Zato pustite djecu nek' uče Bosanski jezik, jer ovo je Bosna bolan ne bio!