Autor: Samir Hadzalić

KADA ĆE SE PRIJEDORSKE VLASTI UDOSTOJITI I IMENOVATI ULICU PO UGLEDNOM DR. ESADU ESU SADIKOVIĆU KOJI JE BRUTALNO LIKVIDIRAN U ZLOGLASNOM LOGORU OMARSKA?

SAMIR HADŽALIĆ: Dr Esad Sadiković je bio jedan od malobrojnih koji je tih krvavih '90-tih godina prošlog stoljeća, pozivao na razum i mirno rješavanje političkih problema s jedinim ispravnim građanskim putem. Na žalost uzalud jer su se u to vrijeme već bodljikavom žicom ograđivale parcele budućih koncentracijskih logora. U jednom od njih, Omarska, biva zatvoren i doktor Eso. Tu u svojevrsnom ovozemaljskom džehenemu dijelio je sudbinu sa hiljadama svojih sugrađana. Tu, u nemogućim uvjetima, dr Eso nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući bez razloga unaprijed na smrt osuđene “žive ljudske kosture” u koje su se pretvorili njegovi sugrađani. Posljednje noći u logoru Omarska znajući da se više neće vratiti, izašao je pred katile visoko uzdignute glave i u svom šeretskom stilu obratio se svojim sapatnicima. A oni na trenutak i ne mareći gdje se nalaze, na posljednje putovanje ispraćaju ga aplauzom. Taj mali – veliki gest dr. Sadikovića ravan je muzičkim ili literarnim djelima koja su nastajala u nacističkim koncentracionim logorima u drugom svjetskom ratu.

Jedna mala ulica u Prijedoru i dalje čeka na svoje preimenovanje kako to priželjkuje na hiljade Prijedorčana u domovini ali i onih rasutih diljem svjetskih meridijana. Onoga momenta kada su prijedorske općinske vlasti pokrenule kampanju preimenovanja ulica i gradskih trgova, Prijedorčani su se ponadali da će barem jedna mala ulica ponijeti ime Dr Esada Sadikovića. Ponadali su se Esini sugrađani da će kroz koprenu nacionalizma barem na tren zasjati tračak svjetlosti ... Ali desio se najcrnji scenario u gradu na Sani, osmišljen u mračnim budžacima nacionalističkih umova.

Dr. Esad Sadiković je bio ljekar specijalista, član međunarodne zdravstvene organizacije "Ljekari bez granica", aktivista Ujedinjenih naroda i predsjednik Udruženja otorinolaringologa bivše SFRJ. Kao ljekar specijalista ordinirao je na Samoi i u Libiji. Bio je jedan od vodećih prijedorskih intelektualaca koji je ‘90-ih godina prošlog stoljeća pozivao na razum i mirno rješavanje političkih tenzija. Objavljivao je satirične tekstove i ozbiljne komentare, u lokalnom listu "Kozarski vjesnik", kritizirajući tadašnje političke prilike koje su neminovno dovele do genocida počinjenog nad nesrpskim stanovništvom Prijedora. 1992. godine zatočen je u srpskom koncentracijskom logoru Omarska. Tu nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući druge. Ubijen je 5. augusta 1992., posmrtni ostaci pronađeni su u jami Hrastova glavica pored Sanskog Mosta, a ukopani su u Prijedoru, 29. jula 2007., nedaleko od njegove porodične kuće, na šehidskom mezarju u prijedorskom naselju Skela.

Kome to smeta naziv ulice po čovjeku koji je bio dokazani humanista, član međunarodne organizacije “Ljekari bez granica”? Čovjek koji je kao mladi ljekar specijalista, ordinirao na najudaljenijim tačkama globusa, na mjestima na kojima ‘bijeli ljudi’ prije njega nisu ni nogom kročili. Na mjestima koja je teško pronaći i na zemljopisnim kartama svijeta. Dr Esad Sadiković je bio jedan od malobrojnih koji je tih krvavih '90-tih godina prošlog stoljeća, pozivao na razum i mirno rješavanje političkih problema s jedinim ispravnim građanskim putem. Na žalost uzalud jer su se u to vrijeme već bodljikavom žicom ograđivale parcele budućih koncentracijskih logora. U jednom od njih, Omarska, biva zatvoren i doktor Eso. Tu u svojevrsnom ovozemaljskom džehenemu dijelio je sudbinu sa hiljadama svojih sugrađana. Tu, u nemogućim uvjetima, dr Eso nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući bez razloga unaprijed na smrt osuđene “žive ljudske kosture” u koje su se pretvorili njegovi sugrađani. Posljednje noći u logoru Omarska znajući da se više neće vratiti, izašao je pred katile visoko uzdignute glave i u svom šeretskom stilu obratio se svojim sapatnicima. A oni na trenutak i ne mareći gdje se nalaze, na posljednje putovanje ispraćaju ga aplauzom. Taj mali – veliki gest dr. Sadikovića ravan je muzičkim ili literarnim djelima koja su nastajala u nacističkim koncentracionim logorima u drugom svjetskom ratu.

Dr Esad Sadiković i Dr Mladen Stojanović

Ubistvo dr. Sadikovića je sinonim jedne mračne epohe Prijedora, obilježene masovnim ubijanjima i odvodjenjima u logore nedužnih ljudi. U isto vrijeme njegova žrtva predstavlja i sinonim za uništenje bošnjačke intelektualne elite tog grada.

Prijedorski ljekari humanisti, vodeći intelektualci, koji su u svom vremenu, obilježili historiju grada u kojem su rodjeni i u kojem su ostali zajedno sa svojim sugradjanima i u najmračnijim vremenima. Obojica žrtve srpskog fašizma, koji na žalost nikada u potpunosti nije pobjedjen. Da li će Dr Eso biti priznat u svome gradu kao i Dr Mladen Stojanović, iako su se gradske vlasti dvoumile da uklone i Mladenov spomenik ispred opštinske zgrade, i da li će barem jedna mala ulica u kojoj je živio ponijeti njegovo ime, zavisi od nas?!

S toga podržite internacionalnu on line peticiju za preimenovanje Skopske ulice u Prijedoru u ulicu Dr Esada Sadikovića. U vremenu koje je pred nama neupitno će doći do promjena. S toga ostavite i vi svoj trag u vremenu, potpisom peticije koja barem na tren simbolično predstavlja početak toliko priželjkivane katarze u gradu na obalama Sane.

Potpišite peticiju: ipetitions.com