Međunarodna zajednica iznevjerila je žrtve i preživjele genocida u Srebrenici prihvatajući narative kojim se negira genocid, kao i neprocesuiranjem velikog broja osumnjičenih, od kojih je dio u Srbiji pronašao utočište od pravde, napisao je glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) Serge Brammertz u kolumni za britanski Guardian.

“Dok ne privedemo sve počinioce genocida licu pravde, mi i dalje iznevjeravamo dječake i muškarce koji su ubijeni u Bosni, u julu 1995.”, napisao je tužilac Brammertz u autorskom tekstu za Guardian.

U Bosni i Hercegovini vlasti su postigle važan napredak, iako još 3.000 predmeta treba biti procesuirano, uključujući i veliki broj predmeta u vezi sa Srebrenicom. Ono što još više zabrinjava, kako piše Brammertz, jeste činjenica da je određeni broj osumnjičenih za genocid pobjegao u Srbiju i tamo su našli sigurno utočište, uključujući političke vođe i vojne zapovjednike.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) danas je objavila istraživanje o onima koji su izbjegli procesuiranje za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici tokom jula 1995. godine.

Uprkos svjedočenjima preživjelih, dokumentima, nalazima vještaka i presudama Haškog tribunala u kojima stoji da su pripadnici vojnih policija Zvorničke i Bratunačke brigade, kao i 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovali u odvajanju muškaraca od žena i djece, hvatanju, čuvanju i sprovođenju zarobljenika na mjesta egzekucija, osobe koje su komandovale ovim jedinicama nikada nisu optužene za učešće u genocidu u Srebrenici, nalazi su istraživanja BIRN-a BiH.

Analiza BIRN-a BiH ukazuje da se u haškim presudama i dokazima, osim trojice koji su komandovali vojnim policijama, nalaze imena više od 40 osoba koje se direktno dovode u vezu s operacijama zarobljavanja, čuvanja i transportovanja na mjesta egzekucija, te prikrivanja zločina, protiv kojih nikada nije podignuta optužnica.

Pred Haškim tribunalom do sada je za genocid i druge zločine u Srebrenici osuđeno ukupno 15 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, na četiri doživotne kazne i 189 godina zatvora.

“Duboko je mučno što se toliko navodnih počinitelja genocida još uvijek nije suočilo sa pravdom. Bio sam svjedok boli preživjelih koji se moraju suočiti sa stvarnošću, da neki od onih za koje se navodi da su ubili svoje najmilije još uvijek mogu slobodno šetati ulicama”, stoji u kolumni tužioca.

Poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca nanose ogromnu patnju preživjelima i njihovim porodicama. Lideri u regiji javno su negirali genocid, čak su Srebrenicu nazvali prevarama i laži. Ratni zločinci koje je Haški tribunal osudio često su istaknute ličnosti kao heroji, dok se patnja žrtava ignoriše, negira i omalovažava, kaže tužilac.

U svojoj kolumni za britanski Guardian, tužilac Brammertz je napisao da su prije 25 godina visokorangirani srpski dužnosnici počinili genocid nad srebreničkim civilima bošnjačke nacionalnosti kada je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka, sahranjujući ih u masovne grobnice. Prije nego što su protjerani sa tog područja, terorizirano je još 35.000 žena, djece i staraca.

“I ove subote, kao i svakog 11. jula na godišnjicu srebreničkog genocida, posmrtni ostaci novootkrivenih žrtava bit će ukopani zajedno sa hiljadama već ukopanih na groblju i spomen-obilježju u bosanskom gradu. Tijela Almira Halilovića, Sakiba Kiverića, Emina Mustafića i Fuada Ðozića, koji su umrli 1995. godine, neće biti među njima”, govori tužilac Brammertz i dodaje da je petnaestogodišnji Almir, zajedno sa Sakibom, Eminom i Fuadom, bio među 1.200 muškaraca i dječaka odvedenih na jedno od mjesta ubijanja, vojnu farmu “Branjevo”. Čudom su izašli živi iz gomile tijela koja su ubijena automatskim oružjem.

Kako navodi Brammertz u svojoj kolumni, kasnije je vojnik Srba otkrio njih četvero pokrivene krvlju. Umjesto da ih prijavi svojoj vojnoj jedinici, nahranio ih je i obukao. Njegov sin, također pripadnik iste vojske, “uputio ih je na teritoriju koju drže muslimani”.

“Ali to nikada nisu uspjeli. Snage bosanskih Srba su ih zarobile i, tokom ispitivanja, otkrili su pomoć koju su im pružili otac i sin, a koji su nakon toga zatvoreni zbog svoje humanosti. Almir, Sakib, Emin i Fuad preživjeli su farmu “Branjevo”, ali nisu preživjeli drugo zarobljavanje. Oni su među skoro 1.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice koji se i danas vode kao nestali”, stoji u Brammertzovoj kolumni.

Ipak, svijet je saznao istinu zahvaljujući svjedočenjima hrabrih preživelih i naporima porodica žrtava.

“Kao međunarodni krivični tužilac, moja je poruka jednostavna: nastavljajući tolerisati negiranje genocida, u bilo kojem obliku, mi ponovo ne čujemo glas žrtava Srebrenice, baš kao što smo to činili prije 25 godina. Predugo se međunarodna zajednica nadala da će ovaj problem jednostavno nestati. Neće. Moramo slušati žrtve i preživjele. Njihove priče podsjećaju nas na to kako polarizacija, diskriminacija i mržnja mogu podijeliti, pa čak i uništiti, društva generacijama koje dolaze. Zato moramo govoriti jednim glasom kada se negira genocid i kada se slave odgovorni”, napisao je tužilac Brammertz.

Međunarodna zajednica iznevjerila je žrtve i preživjele genocida u Srebrenici prihvatajući narative kojim se negira genocid, kao i neprocesuiranjem velikog broja osumnjičenih, od kojih je dio u Srbiji pronašao utočište od pravde, napisao je glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) Serge Brammertz u kolumni za britanski Guardian.