Autor: Ibrahim Čikić

Ibrahim ČIKIĆ: Nažalost, Srbija i Crna Gora nisu mrdnule iz devedesetih. Sasvim je očigledno da je indiferentan odnos međunarodne zajednice i nekažnjivost ratnih zločinaca na prostorima ex Jugoslavije doveo Srbiju i Crnu Goru do stanja u kojem veterani genocida i dalje nesmetano obavljaju najviše državničke poslove. Upravo zahvaljujući takvom stavu međunarodne zajednice organizatori zločina su dobili “garancije” da nikada neće odgovarati za planirane zločine. Njihova ekstremna novčna sredstva i patologija zločinačke svijesti otvara vrata njihovoj prividnoj “hrabrosti” da slobodno posjećuju mjesta zločina kako bi iskoristili bol žrtve da dodatno radikaliziraju amorfnu rulju (četnika) za nove zločine.

Ljudi da li je to mogućeee, rekao bi dobri Mladen Delić da je kojim slučajem živ i da je imao prilike komentirati komemoraciju povodom dvadesetogodišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Bilo bi: “Četnički vojvoda Aleksandar Vučić u Srebrenici. Ratni ministar Filip Vujanović na čelu državne delegcije Crne Gore u pratnji “dobrih” i zaboravnih Bošnjaka po drugi put u Srebrenici. Dolazak fašista na mjesto zločina. Šta oni traže u Srebrenici? Hapsite zločince gospodo! Kakvo ludilooo, Kolektivna šizofrenijaaa!”

Definitivno poslije “fenomenalnog spina” četničkog vojvode u Potočarima i reakcije govornih i pisanih srbijanskih medija o izbjegnutom “atentatu” sasvim je izvjasno da nema pomirenja na ovim prostorima bez vladavine prava i pravde! Žalosno je što su Majke Srebrenice i organizator komemoracije dozvolili dolazak četnika u Srebrenicu. Za takav nesmotren potez sirotih majki dobrim dijelom su svojim (ne)činjenjem suodgovorni i bošnjački političari. Neosporna je činjenica da ogromnu odgovornost za ovakvo brutalno vrijeđanje žrtve imaju i ratni huškači, novinari Srbije i Crne Gore. Upravo zahvaljujući njihovoj nekažnjivosti i danas neofašizam i ekstremni ultranacionalizam haraju ovim prostorima. Definitivno je očigledno da je brižljivo planirani dolazak vojvode u Potočare isključivo imao za cilj skretanje pažnje sa planetarne sramote nekažnjivosti najodgovornijih srpsko-crnogorskih velikodostojnika za ratne zločine i genocid. Poslije svega što smo imali prilike vidjeti na kolektivnoj dženazi šehidima – žrtvama genocida u Memorijalnom centru Potočari glasi: “Srbija neće nikada u cilju pomirenja sa Bošnjacima uputiti javno izvinjenje i osuditi genocid! Naprotiv, spremni su iskoristiti svaku priliku kako bi iznova krenuli u nove zločine i pljačku.” Nažalost, Srbija i Crna Gora nisu mrdnule iz devedesetih. Sasvim je očigledno da je indiferentan odnos međunarodne zajednice i nekažnjivost ratnih zločinaca na prostorima ex Jugoslavije doveo Srbiju i Crnu Goru do stanja u kojem veterani genocida i dalje nesmetano obavljaju najviše državničke poslove. Upravo zahvaljujući takvom stavu međunarodne zajednice organizatori zločina su dobili “garancije” da nikada neće odgovarati za planirane zločine. Njihova ekstremna novčna sredstva i patologija zločinačke svijesti otvara vrata njihovoj prividnoj “hrabrosti” da slobodno posjećuju mjesta zločina kako bi iskoristili bol žrtve da dodatno radikaliziraju amorfnu rulju (četnika) za nove zločine. Ovo su samo neke od suštinskih objektivnih činjenica koje su dovele sirote Majke Srebrenice u stanje u kojem se danas nalaze.



Zato sada imamo situaciju da na drugom kraju Republike Bosne i Hercegovine na dijelu okupiranog teritorija na protivprirodnim bludom (genocidom) začetog entiteta u mjestu Vrbanjci kod Kotor Varoši samo par dana nakon 11. jula četnički fašisti pretuku povratnika Nerku Hanifića. Ovo je samo jedan u nizu napada na povratnike. Nakon što su mučki onesvijestili bezpomoćnog povratnika satima su se iživljavali nad jadnim čovjekom. O mentalnom sklopu i patologiji zločinaca dovoljno govore činjenice da su Nurki po tijelu noževima urezivali “četiri S” prije nego su ga onesviješćenog ostavili da satima leži pored vlastitog auta. Nažalost, kao i bezroj puta do sada počinioci će ostati anonimni i nijedna institucija manjeg entiteta neće javno osuditi ovaj teroristički čin.

Doista, da nije tragično bilo bi komično. Najblaže rečeno sramno da sramnije i bezobraznije ne može biti. Pridavati ovoliku medijsku pažnju organiziranom “napadu” na vojvodu koji je u više navrata pohodio postrojbe fašističkih hordi iznad opkoljenog Sarajeva i pri tom davao najmostruoznije izjave, a o brutalnom napadu na bespomoćnog povratnika ni jedne jedine riječi dovoljno govori u kakvoj konstalaciji snaga svjetskog poretka moramo bitisati. Zato su moguće i Putinove slike po eresu.

Zato koristim ovu priliku da u blagoslovljenom mjesecu Ramazanu u ime svih nevinih stradalnika i preživjelih žrtava genocida pozovem svjetsku političku birokraciju da prestanu sa praksom nekažnjavanja ratnih zločinaca. Poštovana gospodo, ne može se na takav način graditi pomirenje na ovim prostorima. Gospodo, apeliram na Vašu građansku savjest i moral: “Dajte i nama iste pravne standarde koji su sastavni dio Vašeg zakonodavstva.” I među nama ima dovoljan broj civiliziranih i slobodnoumnih antifašista različitih kulturoloških i vjerskih opredjeljenja koji su spremni boriti se za vladavinu prava i na ovim krvavim balkanskim prostorima.

Za početak uspostavljanja klime za vladavinu prava je dovoljno da prekinite davati bezrezervnu podršku veteranima genocida. Zavrnite im ruku jednom zbog opšteg dobra svih građana. Pomozite nam da pripremimo uvjete za poštene i fer izbore kako bi formirali klimu da i mi uspostavimo vladavinu prava i začarani krug pakla će se sam zatvoriti. U protivnom imat će te i Vi fašizam u svojim sredinama.

---

Ibrahim Čikić autor knjige Gdje sunce ne grije i član međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida Instituta Kanade (IGC).

---