Sa nadom i spoznajom i podsjećanjem da je Smrt čaša koju svaka osoba ispiti mora, sjećanje na smrt je najefikasniji način da se pohlepa za ovim bezvrijednim dunjalukom zauzda, plamen strasti i pohota ugasi, a želje i težnje svedu na razumnu mjeru. Cilj mi je da ovim podsjetim na naše dužnosti i obaveze prema nama dragim, bliskim, a umrlim i ukažem na način kako taj gubitak prevazići.
Smrt drage nam osobe, gubitak je koji se dunjalučki namiriti ne može. Jedini način da, bar donekle, umanjimo bol i tugu je lijepa i utješna riječ, koja može biti iskazana i na ovakav način.
Postavlja se pitanje:
Koju korist umrli ima od živog?
• dova za umrlog
• dobro djelo koje učini dijete umrlog
Sve što dijete uradi od dobrih djela, ide u prilog i umrlim roditeljima i oni u tome imaju nagradu, a djetetu se ništa od sevapa ne umanjuje. Brojne su predaje koje bilježe Buharija, Muslim, Nesaija, Tirmizija, Ebu Davud, Ibn Madže, Malik, Ahmed, Bejheki i dr. u kojima ashabi pitaju da li će imati nagradu i oni i njihovi roditelji, ako oni za njih podijele sadaku ili učine neko dobro djelo. Poslanik, s.a.v.s, je odgovarao potvrdno.
Takođe, dova djeteta za svoga roditelja itekako se uvažava i uveliko doprinosi umrlom roditelju. Ebu Hurejre, r.a. (radiallahu `anha), prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s. (sallallahu `alejhi ve sellem) riječi koje to potvrđuju:
« Kada čovjek umre njegova djela se prekidaju, osim u tri slučaja:
• ako ostavi trajnu sadaku (u vakufi),
• ako ostavi znanje kojim se drugi koristi i
• ako iza njega ostavi dobro odgojeno dijete koje će za njega dovu činiti!»

Svako učenje, knjiga, savjeti i sl. koje čovjek ostavi iza sebe, a što koristi ljudima, biće vrednovano na Sudnjem danu, a umrla osoba će od toga imati koristi i nakon svoje smrti. Ako to čini neko od njegove porodice, podstaknut njegovim učenjem, takođe će mu doprinositi i poslije njegovog nestanka sa životne pozornice, kako je i istaknuto u spomenutoj Muslimovoj predaji.