Albinot MALOKU: Tema o Kosovu u bosanskohercegovačkoj dnevnoj štampi je portretizirana političkim izjavama zvaničnika iz Bosne i Hercegovine. Bošnjački i hrvatski politički zvaničnici insistirali su na tome da “kriza” ne smije prelaziti granicu Bosne i Hercergovine, a srpski političari prepredeno i odlučno su insistirali na tome da ta “kriza” bude presedan i u Bosni i Hercergovini. Kosovo je bh. medijima privuklo pozornost na različite načine.

Povijesni događaj koji se desio 17. februara 2008. godine, kada su demokratski izabrani poslanici Skupštine Republike Kosovo proglasili neovisnost i tim činom poništili ilegitimno aneksiranje Kosova, je popraćen od strane svih medija u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini.

Medijsko praćenje ovog događaja u Bosni i Hercegovini imalo je veliki utjecaj u stvaranju stvarne slike o samom događaja i o posljedicama ili prednostima tog događaja u regiji.

Izvještavanje dnevne štampe u Bosni i Hercegovini o događajima prije i poslije 17. februara je bilo koncentrisano uglavnom, u mogućim reperkusijama tog događaja u Bosni i Hercegovini, ili su ti izvještaji prezentirani samo kao vijest bez političkog odjeka.

Dan, kada je Kosovo proglasilo svoju neovisnost je bio najvažniji medijsko-novinarski događaj, koji je zauzimao naslovnice svih dnevnih listova.
Bosna i Hercegovina kao multietnička država sačinjena je od tri konstitutivna naroda i dva entiteta, i svi ti konstitutivni narodi imaju svoje medije. Etnička struktura čitalačke publike u ovoj dvo-entitetskoj državi, je ona koja me je kao stranog istraživača upoznala o tome da je javnost podijeljena primarno na etničkoj bazi. Formiranje javnosti i političkih stavova u Bosni i Hercegovini o dešavanjima u zemlji i regiji, je posebna forma i dimenzija!

Obim znanja kojim raspolažu ljudi, stepen njihove informiranosti je od posebnog značaja, ali štampani mediji u Bosni i Hercegovini koje sam analizirao, predstavljajući isti događaj različito, pokazuju razlike u rezonovanju nove realnosti koja se desila 17. februara 2008. godine.

Država Bosna i Hercegovina i njeni zvaničnici, zbog nepostojanja konsenzusa, i prije nego što je Kosovo proglasilo svoju neovisnosti zaustavili su svaku diskusiju o kosovskoj temi. Tim činom prekršen je značajan segment demokratije, a to je diskusija i razmjena ideja. Ako bacimo jedan kratak pogled na definiciju javnosti, gdje se kaže da je javnost sfera gdje komuniciraju pojedinci i grupe i gdje se formira stav koje prihvaćaju mnogi, onda se ono što se desilo u BiH sukobljava sa tim.

Dnevni listovi koji oslikavaju nacionalnu pripadnost svoje čitalačke publike u Bosni i Hercegovini, kada su pisali o Kosovu, ovaj, jedan te isti događaj prezentirali su na različite načine. Na osnovu toga možemo reći da medijsko okruženje u Bosni i Hercegovini ima nekoliko slojeva, a to su: dnevni listovi koji su bili objektivni ili pokušavali da budu objektivni, dnevni listovi koji su bili subjektivni, dnevni listovi koji su emotivno-probojnim tekstovima uvrstili se u konstruisane medije.
Dnevna štampa, u period od 15. do 20. februara 2008. godine, kada je pisala o Kosovu potpuno je zanemarila društvo koje tamo živi svakodnevnicu. O problemima ili o perspektivi stanovništva poslije dana proglašenja nezavisnoti da i ne govorimo.

Hronologija izvještavanja za navedeni period je tekla prema razvoju sitacije. Dok su jedni dnevni listovi pisali o datumu proglašenja nezavisnosti s uvjerenošču, drugi su taj datum prezentirali samo kao vijest, a treći samo kao mogući događaj.

Povijesni kontekst događaja u “Dnevnom avazu” je akcentualiziran u specijalnoj rubrici “Dosje Kosovo”. “Oslobođenje” u svom sedmičnom dodatku “Pogledi” također iznosi pregled povijesnog konteksta. I “Dnevni list” pokušava svojoj čitalačkoj publici donijeti kratak pregled povijesnog konteksta situacije na Kosovo. Dok se “Nezavisne novine” u to nisu upustile.

Tema o Kosovu u bosanskohercegovačkoj dnevnoj štampi je portretizirana političkim izjavama zvaničnika iz Bosne i Hercegovine. Bošnjački i hrvatski politički zvaničnici insistirali su na tome da “kriza” ne smije prelaziti granicu Bosne i Hercergovine, a srpski političari prepredeno i odlučno su insistirali na tome da ta “kriza” bude presedan i u Bosni i Hercergovini.

Kosovo je bh. medijima privuklo pozornost na različite načine. Mediji koji su u svojoj osnovi političko-etničko-srpski orjentisani događaje na Kosovu pokušali su nametnuti kao pritisak na političare srpske nacionalnosti s pitanjem: “kako Kosovo može, a ne Republika Srpska?”. Mediji koji su pak političko-etničko-bošnjački i hrvatski orijentisani događaje na Kosovu pokušavali su da prezentiraju kao slijed Miloševićeve politike.

Novine su ispitivale poziciju političkih snaga prema kosovskoj neovisnosti. dnevni listovi svojim čitaocima donosili su izjave različitih stranačkih lidera iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke. Politički stavovi zvaničnika Bosne i Hercergovine oslikavali su nivo interesovanja i značaj teme Kosovo.

Država Bosna i Hercegovina i njeni zvaničnici, zbog nepostojanja konsenzusa, i prije nego što je Kosovo proglasilo svoju neovisnosti zaustavili su svaku diskusiju o kosovskoj temi. Tim činom prekršen je značajan segment demokratije, a to je diskusija i razmjena ideja. Ako bacimo jedan kratak pogled na definiciju javnosti, gdje se kaže da je javnost sfera gdje komuniciraju pojedinci i grupe i gdje se formira stav koje prihvaćaju mnogi, onda se ono što se desilo u BiH sukobljava sa tim. Iznenada, doznajem da je „Javnost u BiH se stoljećima formirala pod uticajem socijalnih, ideoloških ili političkih sila izvan njene strukture... “ i to zaključuje moju raspravu.
U dnevnim novinama Bosne i Hercegovine čin proglašenja neovisnosti Kosova je bio najvažniji događaj, i zauzeo sve naslovnice. „Dnevni avaz“, „Nezavisne novine“ i „Oslobođenje“ imali su specijalne izvještače u Prištini, a „Dnevni list“ je svoje informacije zasnivao na „Mediji u Prištini su najavili...“ ili „su najavili srbijanski mediji.“.

Izvještavanje je u glavnom bilo usmjereno na: pripreme za dan proglašenja nezavisnosti, pripreme za slavlje povodom proglašenja, sigurnosnu situaciju, proglašenje neovisnosti, slavlje na ulicama gradova Kosova, nasilni protesti u Srbiji i u Banjoj Luci, te na kraju priznanja neovisnosti i diplomatske reakcije u svijetu.