Julian Assange, osnivač Wikileaksa Uporedo s tim, kada su profesionalci američkih vladinih ustanova hackirali stranicu Wikileaksa ubrzo je došao odgovor. Hackeri sa raznih strana svijeta napali su stranice koje su otkazale gostoprimstvo Assangeu, kao i one koje su se neprijateljski ponijele prema njemu. Može se pomisliti da se stvara neka cyber-vojska pravednijeg društvenog poretka.

Godinu 2010. svakako će obilježiti, između ostalog, i javno objavljivanje povjerljivih informacija koje su «iscurile» iz tajnih službi velikih sila. Preko portala Wikileaks obišle su cijeli svijet i izazvale pravu paniku kod establishmenta nekih država. Pokazalo se ono što se kod običnih ljudi i pretpostavljalo. Sva hipokrizija i perfidija diplomacije zapadnih zemalja pokazala se sada raskrinkana u svom pravom obliku. Ono što ne mogu razumjeti sigurnosne službe pogođenih država su dvije stvari. Količina iznijetih informacija i metoda njihove dostave. Da se radi o samo nekoliko podataka, to bi se moglo razumjeti. Pretpostavili bi da je u ovom slučaju obavljena prodaja, a za to oni uvjek imaju rješenje. Kako se ovdje radi o enormnom broju za koji bi trebalo odvojiti cijelo bogatstvo, oni po svojem pragmatičnom poimanju to ne mogu shvatiti. Julian Assange, osnivač Wikileaksa, nije bogat čovjek da bi to mogao platiti. Znači da se radi o nečem neshvatljivom «zapadnoj civilizaciji». Dostavi povjerljivih podataka iz nematerijalnih pobuda. Osjećaja savjesti, koji npr. američke sigurnosno-tajne službe ne mogu razumjeti. Da li to znači da nastaje organizacija aktivista za nekakav «Novi slobodni svijet»? Uporedo s tim, kada su profesionalci američkih vladinih ustanova hackirali stranicu Wikileaksa ubrzo je došao odgovor. Hackeri sa raznih strana svijeta napali su stranice koje su otkazale gostoprimstvo Assangeu, kao i one koje su se neprijateljski ponijele prema njemu. Može se pomisliti da se stvara neka cyber-vojska pravednijeg društvenog poretka.

Wikileaks je objavio između ostalog i poruke američkih diplomata iz Saudijske Arabije, dugogodišnjeg saveznika SAD. Kralj Abdullah je zatražio od njihovih šefova da na svaki mogući način zaustave iranski nuklearni program. Drugim riječima uništenje nuklearnih pogona, pod motom «bombu na Iran ili Iran s bombom». Prava pikanterija je diplomatska depeša kojom se opisuje licemjerje Saudijske Arabije. Ova na izgled konzervativna muslimanska država u suštini je nešto drugo. Navodi se kako vlast ove kraljevine prešutno dopušta iza zatvorenih vrata svojoj «zlatnoj mladeži» partyje sa potocima akohola, drogom i prostitutkama. Navodi se konkretno grad Jeddah gdje se ovakve zabave pretvaraju u prave orgije, sa proslavljanjem američkih blagdana kao što je Halooween. Na te zabave se dolazi u tradicionalnoj odjeći koja se na ulazu skida, a ispod nje se nalazi «odjeća za parti». Nevjerovatno je i kako ovako efemerne stvari mogu zanimati Bijelu kuću. Sve je to Wikileaks samo prenio i ustvari razotkrio «javne vrline i tajne poroke» jednog režima. Potvrđeno je i ono što se nagađalo. Britanska istraga o Iraku bila je namještena kako bi zaštitila «američke interese». SAD pokušava prisiliti druge zemlje da prihvate oslobođene zatočenike Guantanama. Pacifičkoj državi Kiribati su nudile milijune dolara da ih prime. Barack Obama je pristao susresti se sa slovenskim predsjednikom samo ako Slovenija preuzme bar jednog od zatvorenika. Jemenski predsjednik Ali Abdullah Saleh je ponudio da američke zračne napade na pozicije Al Kaide u svojoj zemlji prikaže kao vlastite. O korupciji afganistanske pro-američke vlasti govori podatak da je afganistanski potpredsjednik prije par godina uhvaćen na aerodromu u Dubaiju s 52 miliona dolara u prtljagi.
State Departement je želio pod svaku cijenu da onemogući Assangea pa je preko Švedske ishodio da se protiv njega raspiše međunarodna tjeralica za navodno silovanje. Assange je za to vrijeme boravio u Velikoj Britaniji i dobrovoljno se javio u policijsku stanicu u Londonu. Na suđenju mu je određena jamčevina za puštanje iz pritvora, a plaćena je nakon što su je skupili njegovi uglavnom nepoznati simpatizeri. Među prvima je bila Jemima Khan, jedna od vodećih ličnosti britanskog jet-seta koja je uplatila 20.000 funti. Za nju se veže zanimljiv detalj. U vrijeme prelaska na islam (potječe iz bogate plemićke obitelji Goldsmith) izjavila je da su je na to dobrim dijelom motivirala i djela Alije Izetbegovića.

Prvi udarac globalnim centrima moći zadao je svojevremeno legendarnii Che Guevara, najspektakularniji, još uvjek aktualni Osama bin Laden, a posljednji, čovjek iz naslova ovog teksta. Empirijski gledano, vrijeme i tehnologija određuju način djelovanja. Ne zna se ko će zabiti zadnji klin u lijes svjetskog imperijalizma. Budućnost će dati odgovor na ovo pitanje. Nameće se jedna hipoteza. Biće to neko sličan Julianu Assangeu.