Albinot MALOKU: Bošnjaci Sandžaka ovih dana su suočeni sa mnogim važnim društveno-političkim procesima. Ti procesi moraju se trasirati tako dobro i pametno, da ne smije se više griješiti, kao što se to dešavalo do sada. Glavni interes bošnjačkih političara u Sandžaku treba da bude afirmacija Bošnjaka u političkom i nacionalnom smislu, te borba protiv eliminacije bošnjačkog etničkog i kulturološkog faktora sa jedne važne geostrateške tačke kao što je Sandžak.

Prije nego što započeh da pišem ovaj osvrt, zapitah se hoćeš li me moj Sandžo razumjeti ispravno?! Naravno, počeh s pozitivnom nadom. Prateći dešavanja u novopazarskom Sandžaku, namjerno ću reći: vrijeme je za promjene.

Zadnjih decenija zemljopisno područje koje se zove Sandžak, a koje je podijeljeno između Republike Srbije i Republike Crne Gore, prošlo je kroz teška povijesna zbivanja. Danas, Sandžak iako ne posjeduje nikakvu pravnu-formalnu i političku dimenziju, on postoji u srcima i emocijama Bošnjakinja i Bošnjaka, te u povijesnoj dimenziji bošnjačkog postojanja. Ovaj strateški, vrlo važan dio bošnjačkog naroda, koji se zove bajrak, pardon, Sandžak, žedan je pravde, istine i napretka.

Bošnjaci Sandžaka ovih dana su suočeni sa mnogim važnim društveno-političkim procesima. Ti procesi moraju se trasirati tako dobro i pametno, da ne smije se više griješiti, kao što se to dešavalo do sada. Glavni interes bošnjačkih političara u Sandžaku treba da bude afirmacija Bošnjaka u političkom i nacionalnom smislu, te borba protiv eliminacije bošnjačkog etničkog i kulturološkog faktora sa jedne važne geostrateške tačke kao što je Sandžak.

Svi znamo da je Beograd pokušavao eliminisati Sandžak, sa svim mogućim administrativnim uređenjima, nastojao je da Bošnjaci u svim statističkim, administrativnim i izbornim jedinicama budu manjina. Status Sandžaka i status Bošnjaka treba da bude od najbitnije važnosti danas. Osim ovog vrlo važnog segmenta, danas Sandžak ne može više trpjeti vazale i poltrone koji „sviraju“ kako im dirigira Beograd i takozvane pro-evropske snage u Srbiji.

Naveo sam samo dio od onoga što je vrlo bitno i primarno za Sandžak i narod koji tu živi svoju svakodnevnicu. Promjene ka boljitku u Sandžaku su neminovne. Izbori koji će se održati 06. juna 2010. godine za najviši reprezentativni organ bošnjačkih interesa u novopazarskom Sandžaku i u Srbiji, tj. Bošnjačko nacionalno vijeće, su povijesna šansa za progres bošnjačkih nacionalnih i kulturnih vrijednosti. Ovim izborima Bošnjaci biraju svoje predstavnike u razgovorima, pregovorima i dogovorima sa predstavnicima države Srbije. Da su ovi izbori izuzetno značajni pokazuje i činjenica da je na ovim izborima Bošnjacima u Sandžaku ponuđena jedna opcija koja je čvrsto povezana za Sandžakom. Čovjek koji vodi ovu opciju, možemo reći, pametno i mudro investirao svoju duhovnu i obrazovnu snagu u Sandžak. Time je potvrdio da pripada Sandžaku i da Sandžak pripada njemu. Sandžačka opcija okupljena oko Bošnjačke kulturne zajednice, predvođena Muamerom ef. Zukorlićem, je ona koja će podić stepen slobode i prava, te doprinjeti očuvanju jedinstva Bošnjaka u svakom pogledu i to po mjeri bošnjačkih interesa.

Autor kolumne sa muftijom Zukorlićem Za vrijeme mojih boravaka u Novom Pazaru i razgovora s mojim bošnjačkim prijateljima na pitanje šta misle o ef. Zukorliću, neki su mi rekli: «pa on je muftija, hodža, i ne treba da se mješa u politiku». Ja sam im rekao, imate pravo, potpuno se slažem s vama pošto i ja smatram sebe najvećim promotorom odvajanja vjere od politike, ali on nije prosto muftija, već trenutno lider bošnjačkog naroda u Republici Srbiji.

Zukorlić je svojim angažmanom dokazao ozbiljan interes za Bošnjake kako u Sandžaku tako i šire, kroz velike projekte koje je sproveo. Uspostava školskog sistema od primarnog obrazovanja do Univerziteta je najvažniji korak kojeg je učinio današnji nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice, Muamer ef. Zukorlić. S obzirom da su se bošnjački intelektualci u Sandžaku, do uspostave Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazaru, uglavnom školovali u Beogradu i po drugim srbijanskim centrima, što je proizvelo izvjesne moralne, kulturološke i druge devijacije svijesti, mogu da kažem da je Zukorlić vizionarski osjetio da bošnjačkom narodu u Sandžaku treba vratiti dostojanstvo. Univerzitet u glavnom gradu Sandžaka proizvodiće nove generacije, novu intelektualnu elitu, koja će biti rasterećena raznim kompleksima i frustracijama.

Danas Bošnjaci imaju razlog za radost, jer imaju oko koga da se okupe. Više je nego potrebno bošnjačkom narodu koji živi u novopazarskom Sandžaku, da dobije predstavnike koji ne znaju prodati svoje dostojanstvo, ni svoj nacionalni interes, samo da bi bili u dobrim odnosima sa Beogradom. Niti jedan od ova dva srpska ministra bošnjačke nacionalnosti (Ljajić i Ugljanin), iako im je bošnjački narod dao priliku, nije pokazao niti dokazao da je Sandžak u njima i da oni pripadaju Sandžaku, te da je njihov interes Bošnjački čovjek, kao što je to učinio budući legalni i legitimni vođa Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Muamer ef. Zukorlić.

Slijedeći razlog koji mene ubjeđuje da je nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice, Muamer ef. Zukorlić, povijesna prilika za boljitak Bošnjaka Sandžaka je i činjenica da je on, zajedno sa svojim Sandžaklijama, bio taj koji je Islamsku zajednicu odbranio od agresije. Zukorlić je zadao težak udarac starom i mladom Jusufspahiću, koji nisu postigli za cijelog svoga angažmana da dobiju ni groblje za muslimane u Beogradu, a kamoli da učine nešto više za Bošnjake i muslimane uopće. Vizionarski je primjetio da Beograd hoće vjerskog vođu za Bošnjake muslimane po svojoj mjeri!

Za vrijeme mojih boravaka u Novom Pazaru i razgovora s mojim bošnjačkim prijateljima na pitanje šta misle o ef. Zukorliću, neki su mi rekli: «pa on je muftija, hodža, i ne treba da se mješa u politiku». Ja sam im rekao, imate pravo, potpuno se slažem s vama pošto i ja smatram sebe najvećim promotorom odvajanja vjere od politike, ali on nije prosto muftija, već trenutno lider bošnjačkog naroda u Republici Srbiji.

Na dan bošnjačkog bajraka u Sandžaku, kada je Muamer ef Zukorlić držao svoj govor obratio sam pozornost samo na njegovu jednu jedinu rečenicu: “Sigurno ću ispoštovati vaš emanet, onako kako vi odlučite i kako glasate”. Poznavajući gospodina Muamera ef. Zukorlića mogu tvrditi da on nema lude i megalomanske ambicije. Prije dvije godine u svojoj kancelariji pri Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru, on me je primio i rezervisao više od dva sata za razgovor sa mnom. Tada sam ga pitao: “gospodine Zukorliću koja je vaša ambicija”? On je odgovorio: “Jedina moja ambicija za koju smijem da se kunem, da se kladim, da tvrdim, jeste da neću dozvoliti da se u mom srcu rodi virus izdaje. To je jedino u što sam siguran.“ I za kraj sam ga pitao što se bavite politikom? Zukorlić je jasno i na bosanskom odgovorio: „Bavim se politikom kada su u pitanju sudbinska pitanja političke prirode za moj narod“.

Za kraj mogu reći, da znam i duboko vjerujem da bošnjački narod ima znanje i da je pametan, ali treba mu ponuditi istinu. Mubarekolsun ti pobjeda, gospodine Zukorliću!

Autor kolumne je politički analitičar.