Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Kolumne
BOSNA U SREDNJEM VIJEKU – USPON I PAD
Pojam Bosne je zapravo mnogo stariji. Iako se još uvijek ne zna tačno vrijeme nastanka termina Bosna, niti njegovo porijeklo, Bosna se prvi put službeno spominje 958. godine u djelu bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta, "De Administrativo Imperio", gdje on kao jednu od svojih zemalja navodi "horion Bosona". Što znači, zemlja Bosna. Prije toga, a nakon seobe naroda, sve relevantne karte prostor Bosne prikazuju kao nepoznat prostor naseljen bezimenom slavenskom masom. Poznato je da su prostor kroz historiju naseljavali Iliri, manjim brojem Kelti i Goti, a ovi potonji su vladali istim jedno 100 godina nakon pada Rimske Imperije u 5. stoljeću. Slaveni su zajedno sa Avarima na prostor došli navjerovatnije u 6. i 7. stoljeću. Nije poznato koliko je Slavena i Avara došlo na prostor Bosne, no poznato nam je da su Avari bili vladajuća klasa a Slaveni puno brojnija podanička masa. Kako je došlo do slavenizacije kompletnog stanovništva nije poznato, no možemo utvrditi da je stanovništvo Bosne najvjerovatnije mješavina više antičkih naroda, u prvom redu Ilira. No, bez temeljitijeg istraživanja to ne možemo znati. Iako karte prostor Bosne predstavljaju kao neistražen slavenski prostor, logično je zaključiti da je tamošnje stanovništvo ipak imalo neku vrstu organiziranog društva. Ta nije realno da je toliko stanovništvo tek tako živjelo bez bilo kakvih zakona ili društvenog organizovanja. Prostor Bosne se spominje i kao "Sklavinija", tj. zemlja Slavena, a njome u narednim stoljećima vladaju razni kraljevi. Nažalost ovo je najneistraženiji period bosanske historije i nadati se je da će u narednom periodu biti detaljnije istražen. Ipak, možemo relativno sigurno zaključiti da je u ovo vrijeme, u stoljećima nakon seobe naroda do 958. godine, formirano jezgro bosanske političke djelatonisti i Bosna kao administrativni pojam. Također, vjerovatno je da je u ovom periodu nastao termin Bošnjani, kao plemensko ime za stanovništvo oko rijeke Bosne ili u zemlji Bosni. Sličan primjer možemo naći i oko rijeke Neretve, gdje je postojalo pleme Neretljani, no ovo plemensko ime nije preživjelo do modernog vremena. Stjepana II će 1355. godine naslijediti njegov bratić, jedan od najpoznatijih ličnosti bosanske historije, Tvrtko I Kotromanić. Tvrtko I će nakon duge borbe za prijestol napokom sebe ustoličiti za vladara Bosne, te odmah nastaviti njeno jačanje. Bosna će se pod njegovom vlašću razviti u jaku ekonomsku državu, sa dobrim diplomatskim odnosima i snažnim teritorijalnim ustrojem. Tvrtko I će biti taj koji će adaptirati grb sa zlatnim ljiljanima kao simbol Bosne, a uz to će i dati kovati vlastiti novac sa pečatom ljiljana. Njegova vojska će biti snažna, pa će Bosna imati i vlastitu mornaricu. Uz to će biti i među prvima na Balkanu koja će koristiti vatreno oružje u bitci. Tvrtko će proširiti Bosnu sve do zapadne Srbije, osvojiti kompletan Sadndžak i dijelove Kosova, najveći dio moderne Crne Gore, kompletnu današnju Bosnu i Hercegovinu sem bihačke krajine, Slavoniju i kompletnu Dalmaciju sem Dubrovnika i Zadra. Uz to će sebe 1377. godine okruniti za kralja Bosne, te pored toga i sebe proglasiti kraljem kako srpskih tako hrvatskih zemalja. Kralj Tvrtko I će tako biti prvi kralj Bosne, i Bosna će pod njim izrasti u najjaču južnoslavensku državu. Nakon njega kraljevi će se naslijeđivati na prijestolju Bosne, a svi će biti iz loze Kotromanića. Mnogi od njih će postati ugarski i turski vazali, a značaj i prostor Bosne će se povremeno tokom 15. stoljeća smanjiti. Konflikti između bosanskih plemićkih porodica će biti među glavnim faktorima slabljenja države, obzirom da je država bila uređena prema feudalnom principu. Bosnu će napokon napasti moćno Osmansko Carstvo i pod vodstvom Sultana Mehmeda II El-Fatiha (Osvajača) i 1463. godine i osvojiti. To će biti kraj bosanske samostalne države i kraljevske loze Kotromanić, i početak historije osmanlijske Bosne. Na kraju, možemo zaključiti da je srednjevjevokna država Bosna bila temelj modernom postojanju Bosne, i zapravo početak historije bosanske državnopravnosti.
|