Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Udruženje „Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa“ zbog historijskih činjenica, agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, udruženog zločinačkog poduhvata, genocida nad Bošnjacima, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, što potvrđuju presude najvećih internacionalnih sudova, kao Suda u BiH, uputili su prijedlog svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, da se 9. januar proglasi Danom žalosti. Prijedlog u cjelosti pročitajte u nastavku:

- Nakon što smo prošle godine, između ostalog, predložili da se 9. januar proglasi danom žalosti u Federaciji BiH, a imajući u vidu nastavak provokacija iz Republike srpske, predlažemo svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini da, u skladu sa svojim nadležnostima, pokrenu inicijativu za proglašenje 9. januara danom žalosti u okviru svojih teritorijalnih i ustavnih nadležnosti.

U skladu s navedenim, dostavljamo prijedlog teksta:

Preambula
- Potvrđujući naslijeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS),
- Posebno naglašavajući značaj i sadržaj pravosnažnih presuda MKSJ-a i MRMKS-a,
- Imajući u vidu presudu Međunarodnog suda pravde (MSP) u Hagu u tužbi BiH protiv Srbije,
- Naglašavajući značaj i važnost Ujedinjenih naroda (UN) i Evropske unije (EU) u borbi za svjetski mir, borbu protiv nekažnjivosti i njihov doprinos radu UN sudova MKSJ/MRMKS i MSP-a,
- Prihvatajući i poštujući odluke i presude Ustavnog suda BiH i Suda BiH,
- Posebno imajući u vidu odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu, broj U-3/13 od 26. novembra 2015. godine, U-10/16 od 1. decembra 2016. i U-2/18 od 28. marta 2019.,
- Naglašavajući i afirmirajući značaj međunarodnih propisa i konvencija o primjeni mehanizama koji garantuju međunarodna prava i slobode svih ljudi bez obzira na rasu, vjeru, naciju ili spol,
- Znajući da MKSJ/MRMKS dva puta godišnje podnose izvještaje Vijeću sigurnosti UN (VSUN) u kojima izvještavaju o negiranju zločina, glorifikaciji zločinaca, sudskom revizionizmu, državnoj zaštiti zločinaca u susjednim državama te o opstrukcijama u krivičnom gonjenju zločinaca u BiH i regionu bivše Jugoslavije,
- Konstatujući da žrtve u BiH, zbog opstrukcija vlasti, nisu zaštićene međunarodnim zakonima i konvencijama koje pružaju zaštitu svim žrtvama u BiH bez obzira na narodnost, naciju ili vjeru,
- Potvrđujući mehanizme tranzicijske pravde, memorijalizacije i obilježavanja događaja iz prošlosti i počinjenih zločina,
- Podržavajući prava svih žrtava bez obzira na naciju, vjeru ili drugu pripadnost, a imajući u vidu pravosnažne presude UN i međunarodnih sudova da su u cijeloj BiH sprovedena dva udružena zločinačka poduhvata (UZP) u formi međunarodnog sukoba i agresije, shodno članu 2. Statuta MKSJ-a,

Donosimo:

ODLUKU
O proglašenju devetog (9.) januara danom žalosti u...

OBRAZLOŽENJE
Presudama MKSJ-a i MRMKS-a utvrđena su dva zločinačka poduhvata s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija u BiH i uništenja međunarodno priznate države BiH.

Također, presudama MKSJ-a potvrđen je međunarodni sukob u BiH jer je cilj bio stvaranje drugih država na teritoriji BiH protivno međunarodno priznatoj državi BiH. Utvrđena su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području cijele BiH kao posljedica UZP-ova. Prema presudama MKSJ-a, prvi zločinački plan, koji je pokrenuo spiralu zločina na području bivše Jugoslavije, a fokusiran prema BiH i Hrvatskoj, pokrenut je od Slobodana Miloševića i njegovih saradnika, uključujući Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića, presuđene pred MKSJ/MRMKS, kao i njegovih saradnika i pomagača u BiH, predvođenih Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.

U presudama UN-a potvrđeni su svi međunarodni zločini, uključujući zločin genocida u Srebrenici i Istočnoj Bosni. Slobodan Milošević, optuženik MKSJ-a, dogovarao je UZP sa političkim rukovodstvom Srba u BiH. Ključne osobe političkog rukovodstva Srba, kao što su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić i drugi, osuđene su pred MKSJ-om/MRMKS-om za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i učestvovanje u UZP-u kao obliku pojedinačne krivične odgovornosti.

Realizacija UZP-a započela je 9. januara 1992. godine proglašenjem "države srpskog naroda" u BiH, što je bio uvod u planove razbijanja BiH, praćene zločinima nezabilježenim od Drugog svjetskog rata.

Iako se Ustavni sud BiH suprotstavio proglašenju 9. januara kao praznika u Republici Srpskoj, navodeći:
„Izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika entiteta, koji predstavlja ustavnu kategoriju i koji kao takav mora predstavljati sve građane Republike Srpske kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava, nije u skladu s ustavnom obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa, jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog, srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine“, koja predstavlja jednostrani akt.

Kao takav, prema mišljenju Ustavnog suda te prema stavu Venecijanske komisije, ne može se smatrati saglasnim s osnovnim vrijednostima izjavljenim u Ustavu Republike Srpske, tj. s poštovanjem ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, s demokratskim institucijama, vladavinom prava, socijalnom pravdom, pluralističkim društvom, garantiranjem i zaštitom ljudskih sloboda i prava, kao i prava manjinskih grupa u skladu s međunarodnim standardima, te zabranom diskriminacije.“

Jednostrani akt, kako ga navodi Ustavni sud, bio je početak i uvod u realizaciju udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) i zločine. Vlasti u Republici Srpskoj ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH i u kontinuitetu obilježavaju 9. januar.

Svi građani BiH su 9. januara 1992. godine, bez obzira na bilo koju pripadnost, postali žrtve takve politike, a 9. januar simbolizira najmračnija sjećanja svih žrtava. Naslijeđe ovih datuma vidljivo je kroz djelovanje sudova i institucija UN-a i EU-a, koje su formirale MKSJ zbog ugrožavanja mira u svijetu. Svojim odlukama i rezolucijama jasno su naglašavali i naglašavaju obim i odgovornost za zločine u BiH. Rezolucija UN-a o Srebrenici predstavlja posljednji i najvažniji primjer djelovanja međunarodne zajednice.

U situaciji kada MKSJ/MRMKS i Visoki predstavnik decenijama u kontinuitetu izvještavaju o negiranju zločina i historijskom revizionizmu, obilježavanje 9. januara kao praznika vrijeđa i ugrožava ne samo sve žrtve zločinačkih planova i poduhvata, nego i ruši te potkopava međunarodni pravni poredak, ali i pravni sistem BiH. Javno slavljenje 9. januara, uprkos odlukama Ustavnog suda BiH i presudama UN-a i međunarodnih sudova, predstavlja „prst u oko“ žrtvama zločina.

Vlada ..................................................., upravo na zahtjev, udruženja žrtava i svjedoka genocida i udruženja pokret majki enklava Srebrenice i Žepe, a u cilju zaštite istine i dostojanstva žrtava, te zaštite i podsticanja legaliteta i legitimiteta, poštujući presude, odluke i rezolucije međunarodnih i domaćih institucija i autoriteta, posebno pravosnažne zaključke MKSJ-a/MRMKS-a o 9. januaru i tadašnjim odlukama srpskog rukovodstva u BiH, donosi odluku o proglašenju 9. januara danom žalosti. Ova odluka je podsjećanje na jedan mračni period obilježen zločinima u cijeloj BiH i dan sjećanja na sve žrtve, jer međunarodno utvrđeni UZP učinio je žrtvama sve građane BiH, bez obzira na vjeru i naciju.

Dostavljeno je svim nivoima vlasti, piše u prijedlogu Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa.