Asocijacija nezavisnih intelektualaca Kruga 99 preko puta zgrade OHR-a organizirala je javnu press konferenciju, zbog, kako ističu, rušenja presude "Kovačević" i antibosanskog djelovanja visokog predstavnika Christiana Schmidta, prenosi Hayat.

Na akademskoj press konferenciju govorili su: akademik dr. Adamir Jerković, nekadašnji savjetnih rah. Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, Adil Kulenović, akademik dr. Esad Duraković, dr. Jahija Muhasilović, akademik dr. Enver Halilović, Azra Zornić, dr. Marko Atilla Hoare, dr. Hazim Bašić, Zlatan Begić, Slaven Kovačević...

Svi su ni podržali Kovačevića i uputili kritike na račun viskog predstavnika, tražeći njegovo smjenjivanje.

Akademika prof. dr. Adamira Jerkovića, na početku obraćanja je naglasio da je bio savjetnik predsjednika Alije Izetbegovića, što su prisutni propratili aplauzom i ovacijama "Alija, Alija..." U nastavku pročitajte ali i poslušajte obraćanje akademika Jerkovića:

- O poigravanju karijernih diplomata sa sudbinom BiH govorim već 30 godina. Govorio sam o tome i na Međunarodnoj konferenciji ANUBiH prošle godine povodom 80. godišnjice I zasjedanja ZAVNOBiH-a. Konstatirao sam da već dugo hrvatski nacionalisti uz pomoć i asistenciju nekih međunarodnih krugova, a Christiana Schmidta očigledno, gaze odluke Suda. Takav isti uklon ima i srpska „elita“ oličena u Miloradu Dodiku. Ove dvije politike apsolutno su podudarne u jednom – žele mirno rasturanje države BiH kada se već nije moglo uništiti u ratu i pored udruživanja u zločinačke poduhvate kreirane u Beogradu i Zagrebu. Razlike između ove dvije opcije skoro da i nema.


Istina, Beograd nema podršku koju ima hrvatska diplomatska mašina uvezana u strukture EU i koja koristi mnogo produktivniji briselski „ćumur“ ali koji, ipak, i pored lijepih fraza zagađuje prostor jugoistočne Evrope. U najkraćem. Hrvatske priče o legitimnom predstavljanju kose se sa zdravim razumom. Plenkovićeva vlada ne krije da drži na političkom „povodcu“ njemačkog vrhovnog birokratu u BiH Christiana Schmidta, koji predano radi na oživotvorenju hrvatskog koncepta, a posredno i beogradskog, jer ga ne interesuje Rs, drugim riječima ne miješa se u vlastiti posao. Pokazalo se da kao i u drugim sličnim slučajevima u historiji, jači se ostavljau na miru a sva vatra se iskaljuje na politički slabijoj strani, kao npr. nad Bošnjacima. Ovo me podsjeća na politiku appeasementa (apismenta) zapadnih zemalja, a ta riječ znači „povlađivanje“, „popuštanje“, Uoči II svjetskog rata, podsjetiću, UK i Francuska su ostavile Čehoslovačku na milost i nemilost njemačkim fašistima. U očima Schmidta Bosna je nesumnjivo predratna Čehoslovačka, na kojoj je njegov sunarodnik Adolf Hitler trenirao nacističku surovost. Sada prisustvujemo novom, sličnom apismentu Zapada, koji kroz usta Schmidta želi nečuveno izjednačiti predsjednika Aliju Izetbegovića sa presuđenim ratnim zločincem Ratko Mladićem. Sav politički napor Schmidt je usmjerio na Federaciju. O toj opsjednutosti Federacijom najbolje govori njegovo nametanje Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, a u rezoluciji Bundestaga iz jula 2022. ovi zahtjevi su označeni kao “nacionalistički”. Šef OHR-a koji je dužan da drži ekvidistancu prema svima u BiH najprije je dirao u Ustav, najvažniji akt Federacije, suspendirao ga na jedan dan da bi omogućio povlašten status HDZ-u. Ima li to igdje u svijetu da se ustav suspeduje na jedan dan da bi se omogućio politički manevar jednom čovjeku za potrebe direktno zainteresirane strane u BiH (HDZ). Schmidt je tako učvrstio podjele u BiH, umjesto da radi na stvaranju uslova za inkluzivno društvo, za izgradnju moderne bh. države i obnove nekonfliktnog društva. O njegovoj politici zamjerke je našla i Tineke Strik i mnogi drugi zastupnici u Evropskom parlamentu. Schmidtu se posebno zamjera što se ofirno podredio politici HDZ-a. Da sada ne pričam o greškama dijela Bošnjaka koji su spremno prihvatili da učestvuje u novoj vlasti očigledno ne vodeći dovoljno računa o konačnom ishodu takvog savezništva. Ovu ujdurmu čiji je cilj razbijanje BiH, jasno su prepoznali i u Evropskom sudu, kojem se sada obraća Schmid, kada su napisali da konstituentni narodi očigledno uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sistemu. U predmetu Kovačević presuđeno je da Izborni zakon BiH krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. I da BiH treba da bude jedna izborna jedinica, odnosno da „entiteti ne mogu biti izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda“. Sud je zapravo predložio demontažu ovog doma (PS) i izbor delegata sa cijele teritorije BiH. Dakle, bez eniteteta. Ovo je svakako direktni udar na politiku HDZ-a. Sud je legitimno predstavljanje označio dikriminatornim, jer zemlju iz 21. stoljeća želi vratiti u mrak srednjeg vijeka. Ovo je izazvalo alarm u OHR-u, jer je Schmidt eksponent HDZ-a. Ovaj besprizorni šamar Evropskog suda teško je podnio, jer osim što je bio bolan, do korijena je potpuno razložio stvari na proste faktore. Evropski sud je ovom odlukom „oborio“ sav dosadašnji posao visokog predstavnika. Ipak, svojom pozicijom Schmidt se „izborio“ da u postupku žalbe intervenira kao "amicus curiae" ili „prijatelj suda“. No, odmah je utvrđeno da je on sam tražio učešće u ovom slučaju putem jedne britanske advokatske kuće. O kakvom se profilu političara radi dovoljno govori to što se kao nedodirljivi bosanski gubernator umiješao u slučaj a da pri tom nije imao saglasnost Vijeća za implementaciju mira (PIC). Sud je dopustio Schmidtu da govori, ali da ne ulazi u meritum slučaja. Nijemac to nije slušao. Neovlašćeno je ušao u srž slučaja i zatražio od suda eksplicitno, kao navodna "treća strana", da se ne donese presuda u korist Kovačevića, tvrdeći da bi to destabiliziralo BiH pa da sadašnji etnički sistem treba zadržati, makar to bila i diskriminacija. Da nisam usamljen u traženju Schmidtovog opoziva govori i to da su njegovo demisioniranje tražili i njemački diplomati i stručnjaci za Balkan, jer je nanio kako su napisali "trajnu štetu" mirovnom procesu u BiH, ali i ugledu Njemačke. Schmidt je samog sebe ubjedljivo svrstao u najgoreg visokog predstavnika od osnivanja Kancelarije. Umjesto da štiti integritet BiH, on praktično radi na njenom uništenju krijući se iza otrcanih diplomatskih fraza. Da li je ovo na tragu pisma koji je nekadašnji premijer UK John Major 1993. uputio svom sekretaru Douglasu Hoggu? Poruka je bila da se „nastavi sa prevarom Wanes-Owernovog plana sve dok BiH ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.“

U međuvremenu Zagreb ponizno i precizno igra opciju ulagivanja američkoj administraciji koja je na istom fonu kao Schmidt. Ovo se može vidjeti po glasanju Hrvatske u Generalnoj skupštini UN oko Palestine, dok opet nacionalistički Beograd postiže pobjede u islamskom svijetu uzimajući sve više adute bh. strani koja je dotada ovdje imala prednost.

Krešendo političke akcije Zapada je u posljednjem blaćenju prvog predsjednika BiH r. Alije Izetebegović od strane aktuelnog viskog predstavnika kroz izjednačavanje sa presuđenim zločincem Ratkom Mladićem. Dopustite samo nekoliko rečenica o Aliji Izetbegoviću. Preskočit ću njegove robijaške dane koje je morao proći u vremenu jednoumlja i komunističke doktrine.

Nakon dejtonskog mira koji je bio prepun kompromisa u uvjetima srpskog i hrvatskog nacionalizma, Izetbegović je bio posvećen izgradnji mulitinacionalne države. Sjećam se događaja kada smo zajednički pisali poruku građanima BiH povodom Dana nezavisnosti. Ja sam napravio jednu verziju a drugu predsjednik Izetbegović, i onda smo rečenicu po rečenicu sklapali. Uputio je gandijevsku poruku 1998. godine:
«…Sada smo na putu da se okrenemo po drugi put budućnosti i pokušamo ponovo pobijediti kao Bosanci, neopterećeni razlikama, već ujedinjeni u naporima da budemo dio Evrope bez granica...Snaga Bosne bit će da na mržnju, koja još uvijek tinja u srcima nekih ljudi, ne odgovorimo mržnjom. Ako to postignemo, pobijedio je koncept višenacionalne Bosne i Hercegovine …»

Zato i mi večeras ne treba da na mržnju odgovorimo mržnjom već voljom za slobodom. Naša poruka treba da se tiče svakakog u našoj državi, i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, i ostalih, dakle svih građana BiH, upravo onako kako je prije neki dan izgovorio naš reprezentativac Nikola Katić. Ko nije čuo neka posluša.

Volio bih da g. Schmidt pročita omaž Paddya Eashdowna koji je izgovorio na smrtnom odru bosanskog velikana. Sve bi mu tada bilo jasno. Bosanci i Hercegovci, u stvari, više nemaju drugog izbora osim da se bore, da istrajavamo na svojoj nezavisnosti. Bošnjački lideri koji su zaslijepljeni vlastitim sujetama i nepostojanjem nikakvog nacionalnog programa, nisu uspjeli odgovoriti na izazove sadašnjeg trenutka. U ne tako davnoj prošlosti predvođeni Alijom Izetbegovićem iz mnoštva krivih znali smo pronaći prave puteve. I ovoga puta ćemo. Za to ne treba da brine Schmidt, koji je prekršio lijepo ponašanje i uvrstio se u persone non grata u zemlji Bosni koja traje preko 1000 godina. Neću ulaziti dalje u strukturu Schmidtovog lika jer nemam vremena za nacističke sklonosti koje je ovaj iskazao tražeći rehabilizaciju Göringovog pilota Wernera Möldersa. Ali želim da mu kažem. Neka se ne nadmeće surovom bahatošću u zemlji koja je, za razliku od njegove, prije mnogo stoljeća imala javne Wc-e, ali i tramvaje prije njemačkih gradova. Ovdje su muslimani tokom surove njemačke okupcije u II svjetskom ratu pisali rezolucije i stavljali glave u torbu, tražeći zaštitu za Srbe od progona ustaša.

Schmidt se iskazao kao destruktivac u političkoj zbilji Bosne i Hercegovine. O njemu od početka imam slabo mišljenje, što se da vidjeti iz mojih javnih obraćanja. Ovim ću zaključiti svoje pripovijedanje o liku jednog Nijemca, koji je vodio veoma lošu i jadnu politiku prema BiH, a koju su prije par godina nagovijestili u zajedničkom intervju dvojica diplomata Ashdown i Holbooke. Ipak ne treba zaboraviti. Najopasniji su potcijenjeni likovi koji se mogu, historija je pokazala, nebudnošću društva izdignuti od beznačajnijih kaplara do fürera svjetskih razmjera. Bosna ne treba da bude njihov novi poligon, zaključio je akadmik Jerković čije obraćanje je propraćeno snažnim aplauzima.