DR. MESUD A. RAMIĆ: Šovinizam, egoizam, radikalizam, bezobrazluk su samo trenutni atributi te inicijative i politike a kao alternativa paljevini, ubijanju, klanju, granatiranju, strijeljanju i progonu kao prijašnjih odraza iste te politike. Ta politika svoje slabosti uporno kači drugima, zamjenjuju teze i više pravi štete u odnosima nego kada bi priznala svoje greške devedestih, sa korijenima iz četrdesetih, a nastavkom i u ovim novim danima mira i slobode. Težište jednog državotvornog naroda je svukla iz svih krajeva Bosne u jedan dio hercegovačkog prostora a upravu zadržala u Zagrebu. Uslijed nemogućnosti realizacije otcjepljenja i prisvajanja tog dijela, sad bi najradije svoju agendu nametnula cijeloj državi Bosni i Hercegovini.

Ima jedan grad
Vrelog srca,
Igmanom se čuva
Bjelašnicom bijeli.

Gord poput Trebevića,
Labudova jezero
Podno Jahorine,
Što slobodom ključa.

Ima jedan grad
Zna sve ljubit,
Zna zadrmat i naljutit.
Jedan grad ima san,
Ima ime Sarajevo.

Hladan tuš u ove vrele ljetne dane, antidržavnoj politici priredio je mudri političar koji nije podlegao ogromnom političkom pritisku i lobiranju da se prihvate nakaradni zahtjevi velikodržavne politike koja se krije iza navodne ugroženosti naroda. Veoma riskantna inicijativa jedne, mora se priznati kontinuirano iznimno lukave ali i dokazano retrogradne politike, umalo da urodi plodom i podijeli ljudima pamet i u Bosni i van nje. Previše bezobzirni, bez odgovornosti za posljedice svoje radikalnosti, inicijatori rješenja aparthejda svoje propuste i slabosti uporno pripisuju drugima. Šovinizam, egoizam, radikalizam, bezobrazluk su samo trenutni atributi te inicijative i politike a kao alternativa paljevini, ubijanju, klanju, granatiranju, strijeljanju i progonu kao prijašnjih odraza iste te politike. Ta politika svoje slabosti uporno kači drugima, zamjenjuju teze i više pravi štete u odnosima nego kada bi priznala svoje greške devedestih, sa korijenima iz četrdesetih, a nastavkom i u ovim novim danima mira i slobode. Težište jednog državotvornog naroda je svukla iz svih krajeva Bosne u jedan dio hercegovačkog prostora a upravu zadržala u Zagrebu. Uslijed nemogućnosti realizacije otcjepljenja i prisvajanja tog dijela, sad bi najradije svoju agendu nametnula cijeloj državi Bosni i Hercegovini. Ljudima je ponudila ideju da je superioran narod sa aspekta zapadnih vrijednosti u odnosu na druge i djelovanjem pod parolom "kad već moramo onda će biti po našem“ je direktno odgovorna za posljedice miješanja u unutrašnje odnose u BiH a samim time i za položaj tog naroda u Bosni.

Dok uvezuju svoju teritoriju, spremaju euro kovanice i novčanice, držeći čvrsto kurs isključivosti rezervisan samo za Bosnu, inicijatori te politike su (ne)svjesno spremni da zapale još jedan požar u tuđem dvorištu. Pošto se smatraju politički superiornim, ne brigaju mnogo i palikuću su već predodredili te ne trebaju da se brinu o svojim propustima i narcisoidnosti. Nasuprot toga, ipak ohrabruje hladna glava zapadnog političara sa dužim iskustvom i tradicijom svega onoga što se zove zapadna demokratija a šta mi tek od skoro učimo. Veoma promišljenom odlukom kojom ne samo da štiti integritet Bosne i Hercegovine, odbranio je integritet ideje na kojoj se temelji poredak današnjeg svijeta koji se smatra demokratskima. A to je da su slobodni ljudi, slobodni u svom slobodnom izboru unutar okvira koji vrijedi za opšteprihvaćen. Unatoč relativizaciji značaja BiH u ovoj situaciji, pitamo se samo zašto svakih pola godine prave izvještaje o napretku države za Vijeće za implementaciju mira? Zašto su se oni uopšte okupili u tolikom broju, ako Bosna nije toliko bitna?

Da su građani svoje nezadovoljstvo ispred OHR-a pokazivali noseći slike Mocarta, opet bi bili predodređeni i dobili bi etiketu potencijalnih palikuća. Nažalost je to tako. Ako se smire komšije sa istoka, pritisnu komšije zapada i tako konstantno i u ciklusima. Valja se sa tim izboriti i razvijati ovo bosansko društvo pa stoga pravdam luksuz i pravo na određene pogreške. Greška nije odgovoriti na prijetnju, niti je greška uzvratiti istom mjerom ali je prirodno da manje saosjećanja ide uz izuzetno tvrde stavove. Sigurnost nije u burnoj reakciji na prijetnju, sigurnost je zu pravdu, snaga nije u brojnosti nego u zajedništvu a hrabrost se ne iskazuje intonacijom nego sa ispravnim odlukama i djelima. Nije čudno što su se stranci zaibretili na izjave za prebrojavanje unatoč svemu što godinam slušamo od drugih iz dana u dan. Za strance je to tvrda priča jer su njihove demokratije uglačanije od naše pa im para uši. Navikli su to od drugih ali ne od nas. Možda i neki stranci imaju velike predrasude prema nama a dobro znaju da bi ih mogli podučiti lekcije o moralnim principima i vrijednostima na bojnom polju u vrijeme rata i ludila. Hvala Allahu što smo takvi i što je to tako. Na prijetnje raspadu, cijepanju i propadanju na račun Bosne i Bošnjaka, balkanoidima nažalost nekada treba reći u brk malo konkretnije jer samo tako i razumiju. Ovo je samo još jedna bitka za multikulturu jer je Bosna defakto jedan reprezent tog pravca budućeg razvoja mnogih društava bez obzira na relativizaciju mudrog gospodina koji je hrabro stao pred rijeku ludila. Alternative tom pravcu razvoja društva ne postoje unutar ovog okvira koji važi za opšteprihvaćen. Sve dok bosanska politika bude reaktivna biće ovako. Od trenutka kada postane aktivna politika na bazi zajedništva, pravde i jednakosti postaće i prepoznatljiva politika. A poslije prebrojavanja slijedi sabiranje u svakom pogledu.

/Foto credit: business-ways.com/