Ovaj tekst bi bilo možda najbolje odmah završiti komentarom „Nemam riječi“-, baš tako, kako je većina reagovala na vandalizam ili bolje rečeno fašizam, koga su sljedbenici srpskog ratnog zločinca Ratka Mladića uradili u gradu Winterthuru u slobodnoj i demokratskoj zemlji Švicarskoj.

Kao u mnogim zemljama Evrope, tako se i u Švicarskoj izdaju u najam male bašte sa kućicama, kako bi se ljudi u slobodnom vremenu mogli opustiti od svakodnevnih obaveza, napraviti balans u životnom ritmu, provesti vikend u drugačijem ambijentu, pozvati prijatelje na druženje, sklopiti nova poznanstva itd. Međutim, iznenadan poziv u večernjim satima, uzrujan i pomalo drhtavim glasom javlja se Martin, Austrijanac, komšija iz tih bašti, pokušavajući najprije da me pripremi za nešto necivilizacijsko i barbarsko što se dogodilo. Naglašava, desio se napad! Izgleda grozno!, - pokušava da objasni. Spominje da su polomili čelični jarbol sa bosanskom zastavom, porazbijali inventar i ispisali uvredljive grafite po kućici, stolovima, vikendici, pločniku i svuda okolo. Uglavnom, dominirali su natpisi i grafiti iz velikosrpske nacionalističke i četničke ikonografije i njihovog barbarskog repertoara: krst sa četiri ćirilična „S“, ime ratnog zločinca Ratka Mladića osuđenog za genocid; te natpisi Nož, Žica, Srebrenica; Ubi Balije, Republika Srpska; 11.07.1995; 09.01.1992.



Ujutro je došla policija, snimila stanje, napravila zapisnik i raspitivala se šta znače sve ove poruke. Bili su zaprepašteni da se ovako nešto događa u njihovom gradu, jer se ovo može tretirati terorizmom, prijetenjama po život, veličanje osuđenog ratnog zločinca i srpske tvorevine u BiH nastale na genocidu. Ujedno napad na slobodu i sigurnost svakog građanina ovog mjesta u slobodnoj i demokratskoj Švicarskoj.

Fašizoidne poruke, koji su ovi bolesni umovi ostavili sadrže strašne prijetnje i imaju osnova za krivično gonjenje. Nadati se da će policija pronaći ove zlikovce, te da će dobiti zasluženu kaznu. Bilo bi naravno najbolje, ako bi njihovi sunarodnjaci u Winterthuru i Švicarskoj, a posebno koji ovdje iznajmljuju bašte, otkriju / pronađu vinovnike, prijave ih policiji, osude njihove barbarske postupke, i tako bar djelomično saperu ovu sramotu sa sebe i svog naroda.

Naravno, ovaj odvratni čin ostaje zapisan, kako u policiji tako i u medijima, tako da su se preračunali ovi fašizoidni idioti. Uraditi ovako nešto u zemlji koja svakom svom građaninu pruža najbolje uslove za život, najveći stupanj slobode, punu demokratiju, mogu samo velikonacionalisti mržnjom zadojeni i to na imovini Bošnjaka nad kojima je u posljednoj agresiji 1992-1995. počinjen genocid. Šteta koju su nanijeli će se brzo popraviti, bosanska zastava će se opet vijoriti, ali njihovo zlodjelo ostaje crna mrlja za vječno.



Da u svakom zlu ima nešto i dobra, pokazalo se i ovog puta. Osuda ovog nedjela stiže sa svih strana, a poruke podrške pokazuju da zlo neće nadvladati dobro, da fašizam neće pobjediti demokratiju, da mržnja neće nadvladati ljubav, te da je sloboda najveća vrijednost u životu.

Posebno je važno da su se mlade generacije putem društvenih mreža također solidarisale i iskazale svoj nedvosmislen stav. Masovna osuda ovog nedjela je jasan pokazatelj da nacionalizmu nema mjesta među savremenim svijetom. Mnoge poruke mojoj kćerki, od kolegice Darije iz Banjaluke, zatim preko Afrike, Francuske, Amerike..., daju nadu da će mlađe generacije napraviti ovaj svijet boljim mjestom za život.

NA LICU MJESTA: Mensud sa kćerkom, studentom političkih nauka, u bašti nakon velikosrpskog barbarizma