AMIR TELIBEĆIREVIĆ: Da ponovimo. Piše – „Kraljice neporočno začeta pomozi Bosni.“ Odnosi se naravno na Gospu Mariju po katoličkom vjerovanju. Od nje se traži da pomogne Bosni, dakle ne Hrvatskoj, ne Hrvatima, ne Herceg-Bosni, ne HDZ-u, ne Međugorju. Sa druge strane, poetikom se obraća srcu Isusovom da pomogne Bosni. Ne traži se da pomogne banovini, niti Zapadnoj Hercegovini, niti TV kanalu na hrvatskom jeziku, niti trećem entitetu za Hrvate, niti recimo, Slobodanu Praljku, koji je usput i po katoličkoj dogmi počinio veliki grijeh samoubistva.

Jesen 1992. godine u Sarajevu. Omanje naselje pod nazivom Mlađani, nazvano po staroj pravoslavnoj familiji, smješteno na nevelikom uzvišenju između stambenih blokova Alipašino Polje i olimpijskog Mojmila. Mlađane je činio niz privatnih kuća, dvokatnica i trokatnica. Većina kuća je tada bila devastirana, što od granatiranja a što od kasnijeg pljačkanja jer ih je istoimena familija već napustila, osim nekoliko starijih pripadnika iste porodice, koji ostali u svojih par kuća. U podrumima onih razvaljenih kuća bile su smještene improvizirane spavaonice i rezervni položaji Armije BiH, koja je tada još nosila naziv Oružane snage BiH, naslijedivši prvobitnu Teritorijalnu odbranu. Jedan od njihovih pripadnika, u slobodnom vremenu između držanja straže, razgledao je rasuti namještaj u dvorištima oštećenih kuća. Među njima je bilo i razne bižuterije, i ponekog pravog nakita. Pažnju mu je privukao mali žuti medaljon, elipsastog oblika. Bio je to privjesak ne veći od nokta na palcu odrasle osobe. Zbog jarko žute boje, djelovao je kao pozlaćen. Nakon što ga je uzeo i pregledao, primjetio je neobičnu gravuru i riječi sitnih slova. Sa jedne strane privjeska bila je gravura u obliku srca koje krvari. Oko takve slike je ukrug išao natpis koji glasi: 'Srce Isusovo smiluj se Bosni.' Sa druge strane privjeska bila je slika žene sa oreolom oko glave, pruženih ruku iz koje izlazi nešto nalik na svjetlosne zrake. Oko nje je ukrug išao natpis: 'Kraljice neporočno začeta, pomozi Bosni.' Oba natpisa su bila na latinici. Pripadnik Armije BiH je ponio privjesak sa sobom. Bilo mu je zanimljivo što je on kao Bošnjak, u napuštenoj pravoslavnoj kući našao katolički privjesak. Poslije ga je pokazao nekim poznanicima, raspitujući se za moguću starost medaljona. Preko kontakata sa krugom bosanskih franjevaca u Sarajevu, saznao je da se najvjerovatnije radi o dijelu franjevačkog nakita, nepoznate starosti. Kako je dospio u krug jedne od kuća Mlađana, nije poznato.

'Srce Isusovo smiluj se Bosni.' (kliknite na image za uvećati)

I taj vojnik i njegov privjesak su „preživjeli“ opsadu i rat. Ono što je ovdje značajno, jeste natpis, kao što se vidi. Za sve one koji misle da su bosanski Hrvati oduvijek bili samo Hrvati a ne i bosanski Katolici, i sa duhovnom odanošću vlastitoj zemlji, ne samo službenom, ovaj privjesak može biti zbunjujući.

Da ponovimo. Piše – „Kraljice neporočno začeta pomozi Bosni.“ Odnosi se naravno na Gospu Mariju po katoličkom vjerovanju. Od nje se traži da pomogne Bosni, dakle ne Hrvatskoj, ne Hrvatima, ne Herceg-Bosni, ne HDZ-u, ne Međugorju. Sa druge strane, poetikom se obraća srcu Isusovom da pomogne Bosni. Ne traži se da pomogne banovini, niti Zapadnoj Hercegovini, niti TV kanalu na hrvatskom jeziku, niti trećem entitetu za Hrvate, niti recimo, Slobodanu Praljku, koji je usput i po katoličkoj dogmi počinio veliki grijeh samoubistva.

'Kraljice neporočno začeta, pomozi Bosni.'(kliknite na image za uvećati)