ELMEDINA MUFTIĆ: Pred vratima pobjede, zastao je. Kao i u mnogim bitkama u svom životu i u ovu je išao prvi, ispred svih. Pravi komadant. Želio je da prvi ugleda pobjedu, nasmije se slobodi. Svjestan da na ovom svijetu niko neće ostati, na smrt je gledao kao na let od gnijezda do zvijezda. Predano služeći Gospodaru, nije obarao pogled pred smrti, išao joj je uzdignute glave u susret. Šehidi imaju predznake svog puta u vječnost, svjedoče svome odlasku sa dunjaluka i prije samoga kraja.

Bosna je zemlja gazija, tako je u snu vidio i veliki sultan Fatih, kad je pohodio Bosnu. Sanjajući hz. Aliju, lava i sablju islama, predkazao je gazijski duh ovdašnjeg čovjeka, koji umire da bi se rodio, koji živi i kad melek smrti dušu od tijela rastavi i u vječnost je ponese.

Bosna je bašča šehida, svjedoka njezine neuništivosti i postojanosti do kijametskog dana. Bosna je cvjetnjak ljiljana, čiji miriš opija stanovnike Dženneta. Bosna je majka heroja, onih koji su u najtežim momentima založili svoje živote da bi sačuvali državu i spasili narod od istrebljenja koji mu je bio namjenjen.

Krajiški duh ostavio je dubok trag u njegovom karatkeru. Nije priznavao poraze, smatrao ih je obilježjima kukavica, a kukavica nije bio. Živio je slobodu i onda kad je obruč agresije i izdajnika opasao Bosnu, znao je da se do slobode stiže brobom, krvlju i znojem. Nije žalio ni jednog ni drugog. Komadant. Čovjek. Vizionar. Priljatelj. Prvi i uvijek prvi. Na čelu brigade u koju je utkao sebe, svoj duh i svoj život.

Izet Nanić, komadant 105. Bužimske birgade, odnosno 505. viteške motorizovane brigade, insan čija djela i danas osvajaju slobodu, pišu najslavnije stranice naše historije, ostavio je neizbrisiv trag koji će hiljadama godina svjedočiti njegovo postajanje.

Bio je komadant koje su saborci voljeli i poštovali, čija harizma je ulijevala snagu i bodrila ih na putu do pobjede. Uvijek na čelu, zajedno sa borcima u svim bitkama, rezultiralo je time da 505. viteška motorizovana brigada za vrijeme agresije nije izgubila ni milimetra teritorije, a oslobodili su preko 300 kavdratnih kilometara okupirane teritorije. Izet Nanić, sa pripadnicima 505. brigade je držao agresorsku JNA i 4. korpus Genocidne tvorevineVRS i nanosio im teške poraze. Oslobađanje Čorkovaće, operacija „Munja `93“, oslobađanje Pećigrada i Velike Kladuše, (slamanje autonomije), te pobjeda u operaciji VRS „Breza“, samo su zrno na tespihu pobjeda, koje je na stranice bosanske državnosti upisala 505.viteška motorizovana brigada. Uzrok briljantnih pobjeda 505. Viteške motorizovane brigade, krio se u vizionarskoj i komandnoj sposobnosti njezinog komadanta Izeta Nanića, ulazak u duboku nepirateljsku teritoriju i napadi s leđa bili su stil ratovanja hrabrih bužimskih vitezova. Založio je sebe za Bosnu i Hercegovinu, ni jednog trena neposustajući, u najtežim momentima davao je rješenja, hrabro koračajući prema cilju, a cilj mu je bila slobodna, suverena, cjelovita Bosna i Hercegovima. Svijet je gledao očima slobode, sa čašću gazije ulazio je u bitke i iz njih izlazio kao pobjednik. Živio je Bosnu i Bosna je živjela njega, svjestan da jednog bez drugoga nema, predano je koračao prema danu kad će ljiljani mirisati, a oda slobodi puditi Bosnu u rane sabahe.



Pred vratima pobjede, zastao je. Kao i u mnogim bitkama u svom životu i u ovu je išao prvi, ispred svih. Pravi komadant. Želio je da prvi ugleda pobjedu, nasmije se slobodi. Svjestan da na ovom svijetu niko neće ostati, na smrt je gledao kao na let od gnijezda do zvijezda. Predano služeći Gospodaru, nije obarao pogled pred smrti, išao joj je uzdignute glave u susret. Šehidi imaju predznake svog puta u vječnost, svjedoče svome odlasku sa dunjaluka i prije samoga kraja.

"Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“

Ovako je veliki sin Bosne razmišljao i zamišljao, noć uoči velike akcije koja je značila i konačnu deblokadu Bosanske Krajine od srpsko-crnogorskog okupatora i izdajnika u kojoj su se nalazili više od hiljadu i dvjesto dana, ovim riječima je oslikao i posljednje korake koje je načinio na dunjaluku i svoj put u vječnost, gdje šehidi imaju posebno mjesto kod Gospodara.



Posljednji ovodunjalučki zapis je priča o njemu, heroju, gaziji, vitezu Bosne, čovjeku, prijatelju. Ljubav koju je osjećao za vjeru, domovinu i narod je lozinka koja će ga uvesti u bašče Dženneta, insha’Allah, predanost, odgovornost, ustrajnost, hrabrost, posvećenost i požrtvavanost su tragovi kojima svjedoči svoje postojanje na ovome svijetu.

Vrata slobode su bila odškrinuta, nije uspio da ih do kraja otvori, 5.augusta 1995.godine, samo nekoliko sati prije konačne deblokade i spajanja Hrvatske vojske i Armije R BiH na mostu iznad Korane iz zasjede ubijen je komadant, heroj, vitez, čovjek Izet Nanić. Priča o slobodi ostala mu je na usnama, znao je koliko ga malo dijeli od pobjede. Šehid, insha’Allah, koji svjedoči opstanku Bosne.



Izet Nanić, gazija rođen u herojskom Bužimu, dobitnik je najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, posthumno odlukom Predsjedništva RBiH dodjeljeno mu je priznanje „Heroj oslobodilačkog rata“ i unaprijeđen je u brigadnog generala. Izet Nanić je jedan od devet „Heroja oslobodilačkog rata“, njih devetorica nisu vidjeli portret slobode i ako su ga slikali.

Devet heroja oslobodilačkog rata, sinonim su bosanskog otpora, bosanske ljubavi za slobodom, bosanskog prkosa, inata. Izet Nanić je svjetlo bosanske pobjede, koje najbolje opisuju riječi jedne nane upućene njemu.

- „Sinko, nisam muško da ti skinem kapu, ja ti skidam mahramu“!

Sretni su oni koje Allah s.v.t. odabere da ponesu bajrak šehadeta, da svjedoče i da žive i onda kad mi mislimo da su mrtvi.