U organizaciji Udruženja logoraša Prijedora i Kozarca u Prijedoru je danas obilježena 25. godišnjica zločina u logoru "Keraterm".

Zločini u logoru "Keraterm" svake godine obilježavaju se na današnji datum kao podsjećanje na masakr koji se desio tog dana 1992. godine u sobi broj 3. Tu noć je ubijeno oko 200 logoraša i prema jednoj od presuda Haškog tribunala, to je bio jedan od najstravičnijih zločina počinjenih tokom minulog rata u Bosni i Hercegovini.

Preživjeli logoraš Halim Sivac kaže da su sjećanja na logoraške dane u "Keratermu" teška i bolna te da rane u duši neće nikad zacijeliti.

"Prvo sam bio zatočen u sobi broj 3, a onda sam prebačen u dvojku. Kasnije su u trojku dovezli ljude sa Mataruškog brda. Tri dana su ih držali bez hrane i vode, a 24. jula kada su ljudi probili vrata od sobe jer nisu više mogli izdržati agoniju počeli su pucati po njima. Mrtve sam ih ja tovario i izbrojao 120 ubijenih. Potom su ranjene, njih 67 odvezli kamionom, navodno u bolnicu, ali su i oni ubijeni. Odvodili su skupine po deset i dvadesetak ljudi, navodno da sakupljaju stoku po selima, ali se oni nikad više nisu vratili u logor. Bilo je strašno. Tortura i mučenje svaki dan“, kaže Sivac, koji je iz "Keraterma" izašao 5. augusta 1992. u logor "Trnopolje“, a potom je konvojem uspio pobjeći u Travnik.

Edita Bahonjić je došla u "Keraterm" i umjesto cvijeća je donijela ploču na kojoj je ispisala poruku ocu koji je ubijen u tom logoru.

"Tata je imao samo 30 godina kada je ubijen ovdje na ovom mjestu i iza njega je ostalo troje djece. Ja sam najstarija od njih“, kaže sa suzama u očima Edita.



-Počinioci ubistva još uvijek na slobodi-

Za zločine počinjene u logoru "Keraterm“ osuđeno je ukupno devet osoba, od kojih sedam u Haškom tribunalu i dvoje u Sudu BiH.

Predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka Mirsad Duratović kaže za Anadolu Agency da su presude donesene uglavnom za komandira logora i komandire smjena u "Keratermu“.

"To znači da su direktni izvršioci masakra u sobi broj 3, ali i drugih ubistava u "Keratermu“ još uvijek na slobodi. U narednom periodu očekujemo od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da pokrene istražne radnje i podigne optužnice protiv direktnih izvršilaca zločina, koji su preživjelim logorašima dobro poznati", rekao je Duratović.

On je istakao da je takođe bitna činjenica da su četvorica osuđenih u Hagu, uključujući tadašnjeg komandira u logoru "Keraterm“, priznala svoju krivicu, učešće i odgovornost za zločine, te dodao za Anadoliju da su u ovom logoru ubijena i trojica braće njegove majke.

Njegovati kulturu sjećanja
Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini rekao je danas u Prijedoru da se žrtve ne smiju nikad zaboraviti.

"Danas je jedan od mnogih tužnih dana u Bosni i Hercegovini. Obilježavamo godišnjicu kada je ubijeno oko dvjesto logoraša u jednoj noći. Ovo je mjesto bola i patnje, ali i ponosa zato što zločin ne smijemo zaboraviti, žrtve nećemo nikad zaboraviti. Danas pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine na kulturu sjećanja, ona nam mora biti primarna, a kultura zaborava je nešto što moramo odstraniti. Sjećanje na žrtve i pažnja je ljepši i sigurniji život za generacije koje nisu zapamtile strahote rata“, rekao je Mešković.

Mlada umjetnica Anita Zečić postavila je juče u krugu "Keraterma“ putujuću instalaciju „Prijedor 92“

"Ova instalacija će biti postavljena širom svijeta a podsjeća na to šta se desilo u Prijedoru. Desio se genocid nad civilnim stanovništvom i to moramo prihvatiti. Spomenik je posvećen svim nevino stradalim žrtvama, visok je tri metra i širok šest, a posjedujemo i fotografije nevino ubijenih“, kaže Zečić.

Kroz logor "Keraterm“ prošlo oko 3.000 osoba
Posmrtni ostaci ubijenih u logoru „Keraterm“ ekshumirani su na lokalitetu Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica.

Logor je formiran po nalogu Kriznog štaba opštine Prijedor, a za njegovo funkcionisanje je bilo zaduženo osoblje Centra javne bezbjednosti Prijedor i vojna policija iz Prijedora. Ubijeni i zatočeni u logoru "Keraterm“ su uglavno bili žitelji Mataruškog brda, odnosno naselja na lijevoj obali rijeke Sane.

Najviše, odnosno 103 ubijena logoraša su iz sela Rakovčani, 79 je bilo iz Čarakova, a 76 sa Hambarina.

Logor „Keraterm“ je za sada jedini obilježen sa spomen-pločom, kao podsjećanje i dokaz na počinjeni zločin 1992. godine.

U periodu od maja do augusta 1992. godine kroz logor "Keraterm“ prošlo je oko 3.000 logoraša.

Istovremeno 371 logoraš nije preživio torture i mučenja. Samo u jednoj noći sa 23. na 24. juli 1992. godine brutalno je u sobi broj 3 likvidirano oko 200 logoraša.