Dva pjesnika spojila sudbina njihovih domovina, Bosne i Škotske: Fatmir Bači i Robert Burns

PJEV O BOLU ZUBA

Ti prokleto žiganje, očajno bodeš,
Moje desni smorene, do užasa gnjaviš,
Zapaljeni šum u ušima mi prospeš,
Vatra i led, ni kad, a ni kud...
Opustiš mi živce, te zatežeš, pa mrsiš,
Vrtlog i jad - ni pametan, ni lud.

Vilicu mi stežeš, u nemiru drhtim,
Vrele bale u ustima, ljuto bockaju,
Te podsmjehe mladih, sve viteški trpim,
Tiskam u vir, i vrisak, i muk...
Djeca kao djeca, na zub mi dobacuju,
Dodir, pa rez, ni janje, ni vuk.

Groznica ledna, cvokotom kad gnjavi,
Il' reuma kad para, u srž bolne kosti,
Svi žale i tješe, maze nas po glavi,
Te nježan glas, briga i uzdah...
Dok za bol zuba, uvjek nepristojni gosti,
Urlik i smjeh, ne zna za predah.

Zbog prirodnih nesreća, il' ljudskih ćudi,
Glupa trgovina, il' žetva nije prava,
Prijatelj preseli, ili kralj poludi,
Tužno je, i tugom se mjeri...
Ali zub kad zaboli, pored njih je strava,
Nema čak, ni strašnije zvjeri.

Kad bi ovdje bila, neka vrata čuda,
Te skupa iza njih, ljudske rane i tuge,
I k'o u paklu, vapaj i vriska svuda,
Gdje sitno strah, nadom se hvata...
Ti - bolu zuba - za sve navedene muke,
Držiš baš, ključeve tih vrata.

Zbog velike planine, il' sitnog zrnca
Zbog brižnih nesanica, il' naših strahota
Svevišnji Bože moj, molim te od srca,
Pravdom, od latice do stuba...
Kazni sve, neprijatelje škotskih dobrota,
Dvanaest mjeseci, bolom zuba.

Prilagodio na bosanski: Fatmir S. Bači

Sumejja i Aiša sa amidžom Fatmirom i babom Abdurrahmanom Muftija sandzački hfz. Abdurrahman ef. KUJEVIĆ: Ono što je po meni spojilo ova dva pjesnika, Bačija i Burnsa, jeste ista sudbina njihovih domovina, Bosne i Škotske. Ove dvije zemlje se hiljadama godina bore za opstanak i slobodu od neprijateljski nastrojenih komšija koji ne odustaju od napada, agresija, pokolja i genocida spram nevinih stanovnika. Akademik Bači se je rodio u muhadžerluku, u Albaniji. Cijelo svoje djetinjstvo i mladost je žudio i čeznuo za svojim vatanom i u tom periodu napisao najbolje svoje pjesme o Bosni.

Naš akademik Fatmir Bači je ovih dana preveo i objavio pjesmu o bolu zuba škotskog pjesnika Roberta Burnsa.

Kada me je obavijestio da radi na toj pjesmi u prvi mah sam se začudio i pitao se zar je moguće da akademik Fatmir posvećuje svoje dragocjeno vrijeme pjesmi koja govori o tako običnoj temi?!

Kada je pjesma objavljena sve je postalo jasno. To je pjesma koja na jedinstven način predstavlja bol zuba koju inače ljudi podcjenjuju i onoga koji je boluje ne razumiju.

Burns ustvari ovom pjesmom šalje poruku neprijateljima škotskog naroda, i okupatorima njegove domovine te moli svemogućeg Boga da im se osveti posebnom kaznom koja se ogleda u tome da vječito boluju zubobolju i na taj način trpe neprestanu patnju zbog zuluma i nepravde prema drugima.

Ono što je po meni spojilo ova dva pjesnika, Bačija i Burnsa, jeste ista sudbina njihovih domovina, Bosne i Škotske. Ove dvije zemlje se hiljadama godina bore za opstanak i slobodu od neprijateljski nastrojenih komšija koji ne odustaju od napada, agresija, pokolja i genocida spram nevinih stanovnika. Akademik Bači se je rodio u muhadžerluku, u Albaniji. Cijelo svoje djetinjstvo i mladost je žudio i čeznuo za svojim vatanom i u tom periodu napisao najbolje svoje pjesme o Bosni. Uzvišeni mu je ukabulio želju i odredio mu da se vrati svom topraku i domovinskom prostoru. Zadnjih godina se nastanio na Sandžaku odakle nastavlja da koristi svom narodu.

Inače, od akademika Bačija sam naučio jednu novu definiciju umjetnosti, književnosti i pjesništva. To je, ustvari, jedna plemenita duhovna oblast koju Gospodar svih svjetova daje kome hoće od svojih robova. Nisu pjesnici svi oni koji pišu pjesme. Niti su sve napisane i objavljene pjesme vrijedne spomena i bilo kakvog ozbiljnog osvrta.

Svi oni koji poznaju moga prijatelja Fatmira i njegove pjesme složiće se sa mnom. A oni koji ga ne znaju ove moje konstatacije će shvatiti kada dodju u dodir sa Fatmirovim knjigama i pjesmama a posebno onim o Bosni.