Jusuf TRBIĆ: Ako referendum ipak održe, to će značiti rušenje Dejtona. A bez Dejtona - nema ni Republike Srpske. Istrajavanje na ovoj neustavnoj odluci može izazvati i neželjene sukobe druge vrste, a Aleksandar Vučić je već izjavio da oni, koji su sve ovo zakuhali bez dogovora sa Srbijom, treba da snose i posljedice.

Konačno je progovorila država. Ustavni sud BiH je zabranio referendum o 9. januaru i odbacio zahtjev Skupštine RS da preispita i odloži svoju raniju odluku, i time sruši sopstveni krebilitet. To je jedina moguća odluka kojom se poštuju pravo, sud, država i njen Ustav, što se znalo i ranije. Ali, u situaciji kad su politički pritisci i prljave političke igre dostigli kulminaciju, bilo je pitanje hoće li sudije Ustavnog suda BiH istrajati u zaštiti Ustava. Kako se čulo, sedam sudija je glasalo za tu odluku, a protiv su bila dvojica iz RS-a, što se i očekivalo. Nakon toga, dilema više nema: referendum se ne smije održati, jer nepoštivanje te odluke povlači za sobom direktnu krivičnu odgovornost i moguću kaznu do pet godina zatvora.

Ali, iz manjeg entiteta i dalje stižu iste vijesti: srpske političare ne interesuju Ustav, Dejtonski sporazum, pravo, država, stav međunarodne zajednice, mišljenje vlasti Srbije i cijelog svijeta, oni će, kažu, referendum održati. U inat svima. Sve to liči na ponovno lajanje na mjesec. Ali, posljedice mogu biti ozbiljne.

Bosanski lonac i dalje opasno kuha i pitanje više nije da li će, već kad će eksplodirati.

Sad je situacija mnogo jasnija nego juče. Za vlast BiH ovo je prilika da natjera sve koji do sad nisu sproveli različite odluke Ustavnog suda – da to učine, i da počne s ozbiljnim sprovođenjem sopstvenog Ustava i zakona. Za međunarodnu zajednicu ovo je mogućnost da konačno počne djelovati u zaštiti Dejtonskog sporazuma i bosanske države. Vijeće za implementaciju mira može već na sljedećoj sjednici donijeti odluku o ponovnom aktiviranju bonskih ovlasti, bez obzira na stav Rusije, jer više nije neophodan konsenzus. A srpski političari moraju se odlučiti jesu li za poštovanje Ustava, odnosno Dejtonskog sporazuma, ili nisu. Ako referendum ipak održe, to će značiti rušenje Dejtona. A bez Dejtona - nema ni Republike Srpske. Istrajavanje na ovoj neustavnoj odluci može izazvati i neželjene sukobe druge vrste, a Aleksandar Vučić je već izjavio da oni, koji su sve ovo zakuhali bez dogovora sa Srbijom, treba da snose i posljedice.



Najzad, ovo može biti i početak kraja strategije rušenja BiH korak po korak, u čemu je Milorad Dodik glavni izvođač radova. Velikosrpska ideologija, koja RS smatra ratnim plijenom i budućim dijelom Srbije, i koju su do sad sprovodile sve garniture vlasti u Beogradu, od 1995. godine do danas, osmislila je plan po kojem treba neprestano osporavati državu BiH, na sve moguće načine, i smatrati je isključivo svojinom srpskog naroda. Mnogo puta čuli smo od Koštunice, Tadića Vučića i ostalih da se u BiH ništa ne smije činiti bez saglasnosti tri naroda, a nikada nismo to čuli za RS, mada su po etnitetskom ustavu tri naroda i tu ravnopravna, na isti način kao i u cijeloj državi. Zbog toga su već mnogo puta najavljivani različiti referendumi u RS, uz žestoko protivljenje bilo kakvom referendumu u BiH – jer bi to, kažu srpski političari, značilo preglasavanje srpskog naroda. Činjenica da bi entitetskim referendumom bila preglasana dva naroda - njima ništa ne znači.

Sve te silne najave referenduma imale su isti cilj: ispitati dokle se stiglo u pripremi onog odlučujućeg, o samostalnosti RS-a, i kakva može biti reakcija međunarodne zajednice. U skladu s tim napravljeno je već mnogo koraka koji vode istom cilju. Recimo, manji entitet je pretvoren u nekakvu pravoslavnu državu, u kojoj sve, od entiteta i opština, do najmanjih firmi i organizacija, ima krsnu slavu, kao praznik svih građana. Znaju oni vrlo dobro da je to protivustavno, pogotovo u jednoj sekularnoj državi, i u entitetu sa tri ravnopravna naroda. Znaju, ali ih nije briga. Oni i tu čekaju reakciju Ustavnog suda, da bi mogli zagalamiti kako, eto, svi mrze Srbe, kojima više nije mjesto u BiH. Neki od srpskih političara već su nagovijestili kako će, ako oni odustanu od referenduma, sljedeći korak biti ukidanje znamenja, grbova, zastava i, konačno, imena Republike Srpske. I niko, od Dodika do prodavca na pijaci, neće vam odgovoriti na pitanje: kako možemo imati zastave i grbova sa simbolima samo jednog naroda i jedne vjere, zbog čega krsne slave, i zašto bi se entitet i dalje zvao Republika, kad to nije, i još Srpska, kad tu žive tri ravnopravna naroda.

Vjerujem da će srpski političari istrajati u namjeri da sprovedu referendum, jer je to važno za svakodnevnu mitologiju, kao podlogu političkom djelovanju. Sjetimo se takođe nelegalnog plebiscita srpskog naroda iz jeseni 1991. godine, koji je poslužio kao podloga za stvaranje RS-a. Ni tada niko nije priznao taj referendum, ali on je velikosrpskim ideolozima bio dovoljan za sve što se kasnije činilo. Ovoga puta i član Predsjedništva BIH Mladen Ivanić poziva na kršenje Ustava i rušenje države na čijem je čelu, ne posustaju ni ostali srpski političari, a njima se, na svoj karakterističan način, pridružuje i Dragan Čović, koga ni malo ne interesuju preostali Hrvatu u RS-u, i koji uporno radi za ponovno legalizovanje Herceg-Bosne. Situacija je i dalje kritična, iako su se i Hrvatska i Srbija ogradile od referenduma. Ohrabruje, ipak, činjenica da je država konačno digla glavu, i na tome se ne smije stati. Na redu je Tužilaštvo BiH, koje mora reagovati zbog negiranja odluka Ustavnog suda i nastavka antiustavnog djelovanja. U Federaciji BiH već se događalo da zatvora vide i predsjednik entiteta i važni političari. Zašto bi drugi dio iste države bio izuzetak?