Jusuf TRBIĆ: Ni u novoj srpskoj državi s druge strane Drine ne zaostaju u principijelnosti. Oni su napunili tolike masovne grobnice, i to do vrha, i, što se njih tiče – posao je završen, pa ko hoće da otkopava, neka to radi o svom trošku. Isto je i sa džamijama. Srbi jesu porušili sve do jedne, bio je to veliki posao, koliko su samo eksploziva potrošili, a zna se kako je eksploziv skup, neće valjda sad davati pare za obnovu tih istih džamija? Pa, što su ih onda rušili? Te su džamije svojim visokim munarama remetile srpski vazdušni prostor, pa srpske ptice nisu mogle slobodno da lete srpskim nebom. I moralo se to srušiti, iz opravdanih razloga. Milorad Dodik zvanično pozdravlja obnavljanje Ferhadije u Banjoj Luci, ali ne govori o tome ko je džamije srušio i zbog čega, niti se maša za novčanik da pomogne.

Za 24 godine, od aprila 1992. godine do danas, svijet se iz temelja promijenio, samo se na Balkanu, a pogotovo u Bosni, i dalje vodi rat. Samo drugim sredstvima, kako se to kaže. Velikosrpska ideologija je ostvarila svoj cilj, dobila je svoj dio Bosne, etnički očišćen i uređen samo za jedan narod, država je bespovratno podijeljena na etno-religijska stada, i još se vodi borba da se do kraja ubije istina i da se preko svega što se dogodilo baci neprozirni veo zaborava. Sud u Hagu je u više presuda, uključujući i onu Radovanu Karadžiću, potvrdio da je Republika Srpska stvorena udruženim zločinačkim poduhvatom, ali tu zločinačku tvorevinu niko ne dovodi u pitanje. Srebrenica, mjesto sudski potvrđenog genocida, pripala je njenim dželatima, Šešej je dobio zvaničnu potvrdu da su huškanje na zločine i zločini sami, zapravo, imali humanitarni karakter, a Karadžićevo ime dobio je studentski dom na Palama. Srbijanski sud je potvrdio da četnici, ustvari, nisu bili četnici, već partizani, Milan Nedić nije bio šef fašističkog režima, već srpska majka, a srpski entitet je, kako to tvrde patrijarh Irinej i Momčilo Krajišnik, nastao u samoodbrani. Srbi nisu ni za šta krivi, opšte je mišljenje u dva nova oka u srpskoj glavi, u Srbiji i RS-u, pa su u Srbiji poručili vlastima Kosova : ako hoće da se iskopaju albanski civili bačeni u jamu kamenoloma u Rudnici, u opštini Raška ( njih 250), neka to plati kosovska vlada. Dosta što su ih oni umrtvili, dovezli i sahranili, veliki je to posao, neće valjda sad i plaćati za njihovo iskopavanje!
Ni u novoj srpskoj državi s druge strane Drine ne zaostaju u principijelnosti. Oni su napunili tolike masovne grobnice, i to do vrha, i, što se njih tiče – posao je završen, pa ko hoće da otkopava, neka to radi o svom trošku. Isto je i sa džamijama. Srbi jesu porušili sve do jedne, bio je to veliki posao, koliko su samo eksploziva potrošili, a zna se kako je eksploziv skup, neće valjda sad davati pare za obnovu tih istih džamija? Pa, što su ih onda rušili? Te su džamije svojim visokim munarama remetile srpski vazdušni prostor, pa srpske ptice nisu mogle slobodno da lete srpskim nebom. I moralo se to srušiti, iz opravdanih razloga. Milorad Dodik zvanično pozdravlja obnavljanje Ferhadije u Banjoj Luci, ali ne govori o tome ko je džamije srušio i zbog čega, niti se maša za novčanik da pomogne.



U Bijeljini je 1. aprila obilježena godišnjica otvaranja logora Batković. Srbi kažu da su ih i taj, a i drugi logori, mnogo koštali. Jest da logoraši nisu bogzna koliko jeli, nisu imali apetita, šta li, ali opet, kad se sve sabere, i hrana, i voda, i cjelodnevni boravak, pun pansion, takoreći, i plate za stražare i osoblje, ispada povelika suma, pa se ne treba iznenaditi ako srpske vlasti tuže nekadašnje logoraše i zatraže da im plate bar dio tih ogromnih troškova. U bijeljinskom sudu se vodi proces za logor Batković, i to na takav način, da se može očekivati da će preživjeli logoraši biti kažnjeni zbog nezakonitog okupljanja i logorovanja o trošku Karadžićeve vlasti.
A “oslobodioci” dalje kažu:
“Priča se da je naša vlast deportovala Bošnjake. A niko ne pominje sva ta silna vozila, pa gorivo, pa ljude, pa nužne obroke, sve je to koštalo iha-haj. Plemenita srpska vlast nije do sad tražila da joj se namire svi ti troškovi, toliko je skromna, ali ako ti nezahvalni Bošnjaci i Hrvati nastave da se bune i ogovaraju Republiku Srpsku, može ona zatražiti da joj se sve to plati, i to s kamatama. Pa da vidimo čija majka crnu vunu prede!
Uostalom, Srbi su se samo branili, to je svima poznato. Branili su svoja ognjišta, čak i tamo gdje ih nikad nije bilo, i oslobađali su svoja sela i gradove, čak i one u kojima Srbi nisu nikad živjeli. Kad su uzeli tuđe, tek tad su došli na svoje. Pa su to svoje branili. Oni ne bi ni mrava zgazili, to svi znaju. Svjedoci su i u Hagu potrdili da Mladićevi vojnici nisu granatirali i ubijali Sarajevo, gdje bi to oni učinili, tako dobri i plemeniti, kakve ih je Bog dao, oni su mirno sjedili na brdima i uživali u prirodi, a bez prestanka su ih uznemiravali i napadali krvožedni Alijini jurišnici. Morali su ponekad da odgovore na vatru, nije ni njihovo strpljenje beskrajno. Markale, kakve Markale? Dobrica Ćosić je napisao, rekao mu Milorad Ekmečić, da je to karakterističan običaj muslimana, da ubijaju sebe i svoje, oni uživaju u tome, to je poznato.. Ugledni svjedoci iz Bijeljine - Cvijetin Simić, Svetozar Mihajlović, Dragomir Ljubojević, Živan Filipović, dr Milivoje Kićanović, Dušan Spasojević i Stevo Pašalić svojevremeno su pred haškim sudijama izjavili, krajnje pošteno, da Bošnjake niko nije ni ubijao ni protjerivao, ni zatvarao u logor, sve su to oni sami učinili. Neki jesu umrli, rekao je čuveni demograf Stevo Pašalić, ali to je bila prirodna smrt, navalili da umiru baš tada, samo da napakoste Srbima, nismo mogli da ih spriječimo. Oni mirniji htjeli su da se sklone od tih ratobornih, pa su otišli u Batković na logorovanje, podigli bodljikavu žicu da se zaštite, pa zamolili braću Srbe da ih čuvaju. A Srbi mekog srca, nisu mogli da odbiju. I nikakvih progona nije bilo, Bože sačuvaj. Vojkan Đurković je još ranije otkrio da su Bošnjaci sami htjeli da odu, navalili ko Tatari, il otići, il ima da ih nema, on im je u tome pomagao isključivo iz humanitarnih razloga.”



Sve je, dakle, jasno. Dalje pojašnjenje dali su srpski borci, koji su i ovog 1. aprila obilježili Dan oslobođenja i odbrane Bijeljine. Oni su poručili:
“Nismo mi nikome nanijeli nikakvo zlo, tate da nam pojedu krmci ako nije tako. Mi smo oslobodili Bijeljinu od krvožednih mudžahedina, zelenih beretki, šiptarskih ekstremista, bilo ih je svakakvih, i svi su bili žedni srpske krvi, vidjelo se to na daljinu. Istina, što reče predsjednik Skupštine Grada Dragan Đurđević nije bilo žrtava među borcima ni jedne ni druge strane, već su stradali samo civili, ali znate li kakvi su ti civili? Lukavi, eto kakvi su.
Bili su svi preobučeni u civile, u svojim kućama, zajedno sa ženama i djecom, da se mi ne dosjetimo. A i te žene, pravile su se da imaju po šezdeset i više godina, da zavaraju trag, a samo su gledale kako da upucaju nevine srpske branitelje i otmu im njihovu opremu za kampovanje: pištolje, puške, kalašnjikove i ostalo, da bi onda tu opremu predale mudžahedinima. Kao da mi to ne znamo. Te su se žene verale na munare i odatle pucale iz snajpera, skakale na krovove i verale se po drveću, a kad im uđemo u kuću, one, ko fol, kuhale ručak, pojma nemaju ni o čemu! Istina, ubili smo i nešto djece, ali pojma vi nemate kakva su to djeca. U očima im se vidjelo da će, čim odrastu, početi da mrze Srbe i krenuti da ih progone i genocidišu. Koliko smo samo budućih srpskih glava na taj način spasili! Govorili su ti krvoločni civili : mi nemamo nikakvo oružje. Jest, ali je bilo pitanje dana kad će im njihova braća Arapi poslati sve, pa i atomsku bombu, a onda, zna se – lete Srbi u nebo. E, nećeš, brale!
Uz to, pobili smo ih nježno i civilizovano, onako ljudski, a oni bi nas, da su mogli, brutalno izvrijeđali i ko zna šta još. I po tome se vidi kakav je ko. I dok smo mi hrabro oslobađali Bijeljinu, oni su sjeli na te njihove leteće ćilime, zna se ko im je to poslao, i za tili čas ih nema. Poslije kažu : nije ih ni bilo. Vraga nije. Ko da smo mi naivni. Sam predsjednik Boračke organizacije RS Milomir Savčić otkrio je, i to tek ove godine, da su u aprilskim danima u Bijeljinu bili ubačeni fanatici iz jednice Crni labudovi, mada je ta jedinica formirana tek krajem godine i nikad nije ni prišla bijeljinskom kraju. Njegovi boric kažu : stalno nas pitaju neki zlonamjerni kako niko od tih pet-šest ljudi nije ni ubijen, ni ranjen, ni zarobljen, ni fotografisan, ni izveden pred sud, i kako su se oduprli hiljadama vjnika JNA, teritorijalaca, policajaca, dobrovoljaca, četnika, gardista, arkanovaca i čitavom naoružanom srpskom narodu? I nestali bez traga. Čuj, kako! Pa, to je to njihovo muslimansko lukavstvo. Tu su, a kao da ih nema! Takvi su oni.



Optuživali su nas da smo protjerali hiljade Bošnjaka, što nije tačno. Sami su htjeli da idu, navalili ko mutavi. Zbog njih smo ustajali noću, vozili kamione, odvajali smo se od sitne djece u ta doba, samo da pomognemo muslimanima da odu na svoju teritoriju. Nismo gledali na radno vrijeme, Istakao se u tome naš Vojkan, prozvali su ga “srpka majka Tereza”, toliko je bio human. Nekima smo ispunili želju i odveli ih u prirodu, da malo kopaju rovove i tako to, na rekreaciju, takoreći, a oni su radili veselo, sve pjevajući borbene. Vidjelo se da uživaju u poslu. Bili su nam zahvalni zbog toga, pa su nam silom poklanjali kuće i imanja, mi nismo htjeli, ali nismo željeli da ih uvrijedimo, pa smo i to prihvatali. Poklanjali su nam i pare, i namještaj, i sve ostalo, sretni da se riješe toga tereta i odu, slobodni od svega, ne možeš odbiti kad oni navale. Takvi su. A mi saosjećajni, pa smo čak izlazili u susret i nekim ženama, da im učinimo, a poslije nas optužili da smo ih silovali. Bože sačuvaj! Pa ti logori. Došli ljudi lijepo na kampovanje, da se sklone od rođaka i prijatelja, zaželjeli se prirode i društva, a mi smo im obezbijedili besplatan smještaj i sve ostalo, čak i slobodne aktivnosti.
I sad nas ogovaraju i svašta pričaju o nama. Zato mi i iznosimo istinu o svemu, ko će ako mi nećemo, ništa nama bez nas. A ako nastave tako, optužićemo mi njih što su se bespravno iselili, što su u većem broju pomrli bez odobrenja nadležnih, pa onda nas optužili za to, što su bez naknade koristili hangare u Batkoviću, što su srušili džamije, koje su, što se nas tiče, mogle stajati još neko vrijeme, i sve ćemo to ispričati glavnom tužiocu Novaku Kovačeviću, pa neka vide šta će.”
Tako govore “oslobodioci”. Oni što su oslobodili sebe od nas, a nas od života. Njihova istina je očigledna. Svako ko se osvrne ispod sebe može da je vidi. I da osjeti koliko smrdi.