Mr. Emir KADUŠIĆ: Hoćemo li podleći i pognuti glavu ili ćemo se svim svojim bićem boriti za pravo izbora. Boriti za univerzalne vrijednosti savremenog društva koje počiva na ličnim slobodama i pravu izbora svakog pojedinca. Danas se uistinu moramo preispitati koje su to vrijednosti društva kojim težimo? Dok se mi se busamo da težimo vrijednostima Zapada, na Zapadu se imenuju sutkinje koje nose mahramu, tamo se svjedoci u sudskim postupcima zaklinju na Bibliju ili Kur'an.

Posljednji izvještaji o indeksu korupcije svrstavaju BiH među top 5 država koje su uspjele da savladaju ovu pošast morednog društva. Upored sa ovim izvještajem i izvještaji VSTV-a stvaraju sliku pozitivnog pomaka bh društva. U ovom izvještaju se navodi da je stopa kriminaliteta u padu i broj krivičnih djela sveden je 10 % u odnosu na posljednji 10 godina. Najveći pad zabilježen je u slučajevima krivičnih djela „izazivanje nacionalne,rasne, vjerske mržnje“, gdje je ukupan broj ovih krivičnih djela sveden na 3%.

Prethodni pasus je naravno fikcija i pusta želja ne samo autora, nego zasigurno i velike većine građana BiH. Da, redovno ne pratim novosti, ova fikcija ali i posljednje odluke VSTV-a o zabrani nošenja i isticanja vjerskih obilježja bih me ubijedile da je ova zabrana jedini problem koje VSTV nije riješilo, te se naravno i s tim treba uhvatiti u koštac.

Međutim, činjenica da smo 76 zemlja od 168 zemalja na listi indeksa korupcije, zasigurno ne šalje signale VSTV-u da ima puno važnijih stvari kojima se pravosudne institucije trebaju baviti.
Jedna od njih je deložacija mostarske porodice čiji je stan prodat službenici suda a sve da bi se namirilo potraživanje suda. Ovo jasno govori da VSTV ima prostora da se bavi ne samo radnom disciplinom već i radnom etikom svojih uposlenika. Da u ovom dijelu ima potrebe i prostora za poboljšanje govori i činjenica da je sutkinja koja je suspendovana zbog jutarnjeg vježbanju u službenim prostorijama i to potpuno naga, ponovno vraćena na posao. Pa da li mi zaista živimo u BiH ili u Apsurdistanu, izgleda da je ovo drugo tačno. Kakva će pravda biti ona koju je dijeli sutkinja nastranih manira? Ustvari hoće li itko normalan pristati da ona vodi bilo koji sudski proces? Koliko će biti onih koji će tražiti izuzeće ove sutkinje ako ona pak bude uključena bilo koji sudski proces? Zaista bezbroj je ovakvih i sličnih pitanja. Međutim odgovor na njih, za sve one koji su razumom obdareni je SVI. Svi bi trebali tražiti izuzeće ove sutkinje.

Nasuprot ovom slučaju, iako je to nemoguće porediti, ali moramo zbog nametnutih okolnosti. Sutkinja koja nosi mahramu neće niti dobiti priliku da dijeli pravdu. Iako bi zasigurno njena podijeljena pravda bila zasigurno opće prihvaćena i podržana, jer je podržana visokim nivoom morala i radne etike.



Na žalost, sutkinja koja nosi mahramu, voljom VSTV-a neće dobiti priliku da dijeli pravdu. Neće čak niti daktilograf koji nosi mahramu biti u prilici da vodi stenogram sa suđenja. Već je premještena na drugo radno mjesto, na kojem njena mahrama neće vrijeđati ego stranaka i sudaca koji ne vole različite i drugačije. Kako smo po prirodi inertno društvo, tako ni sramna odluka VSTV-a nije naišla na zapažen otpor i odbijanje, već je reakcija u formi pismenih protesta direktno prozvanih institucija jedino što brani krhku poziciju mahrame u našem društvu. Hoćemo li podleći i pognuti glavu ili ćemo se svim svojim bićem boriti za pravo izbora. Boriti za univerzalne vrijednosti savremenog društva koje počiva na ličnim slobodama i pravu izbora svakog pojedinca.
Danas se uistinu moramo preispitati koje su to vrijednosti društva kojim težimo? Dok se mi se busamo da težimo vrijednostima Zapada, na Zapadu se imenuju sutkinje koje nose mahramu, tamo se svjedoci u sudskim postupcima zaklinju na Bibliju ili Kur'an.

Tamo, na Zapadu imenuju se kvalifikovani, hrabri i nadasve moralni djelioci pravde. Ovdje, ovdje se zatiru temeljne ljudske slobode, osporava pravo izbora, ukratko nipodaštava moral a uzdiže razvrat.
Kakvi se suci i sutkinje imenuju kod nas, na što ili u ime koga se zaklinjemo? Možemo li očekivati da će i minimum pravde biti zadovoljen? Hoćemo li uloviti pravdu lovom na mahrame? Kada ne slijedimo Zapad onda se komotno možemo kleti: „Hoću majke mi“!, „Oca mi“! „Brata mi“! ili se pak ozbiljno zapitati: Kakvo smo društvo kad nemamo vrijednosti u koju se možemo zakleti?

Umjesto zaključka završiti ću s dovom: Gospodaru moj sačuvaj me iskušenja koje će me odvesti u sudnicu. Milostivi, ako me i iskušaš ovim slučajem, onda Te molim da mi pružiš Tvoju zaštitu, Uzvišeni, neka tvoja zaštita bude da o mojoj sudbini i sudbini moje porodice odlučuje sutkinja koja nosi mahramu, neka to sve zapiše daktilograf koji nosi mahramu, i neka to otpravi službenica koja nosi mahramu. Amin!