Sa osobitim zanimanjem smo popratili predstavljanje rezultata rada Udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS) iz Sarajeva i Centra za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP) iz Banja Luke, na dokumentiranju logora i drugih zatočeničkih objekata u BiH 1992 – 1995. Vjerujemo da su navedena udruženja ovom izuzetno važnom poslu pristupili objektivno, nepristrasno i u dobroj vjeri. Posao evidentiranja i dokumentacije svih zatočeničkih objekata u kojima su zadržan civili i ratni zarobljenici sigurno je bio izuzetno naporan i iscrpljujući, obzirom da je u periodu od 1992 – 1995. godine ova nehumana praksa bila, nažalost, veoma rasprostranjena širom Bosne i Hercegovine. Svakako smatramo da će ovaj projekat biti izuzetan doprinos procesu pomirenja i objektivne postkonfliktne evaluacije ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, ukoliko bude realiziran potpuno i nedvosmisleno u odnosu na postojeće fakte, dokaze i izvore.

Imajući u vidu sve navedeno, potpuno nam je nejasna činjenica da su na web-stranici tranzicijska-pravda.com, u podsekciji „Profili logora i zatočeničkih objekata“ sa spiska objekata u prijedorskoj regiji izostavljeni koncentracioni logori Omarska i Trnopolje. Obzirom da je na navedenoj web stranici samo ovlaš predstavljen metodološki okvir korišten prilikom istraživanja, gdje je navedeno da su korištene relevantne presude, analizirani transkripti, dokazna dokumentacija i izjave svjedoka, pored 64 različita izvora u vidu knjiga, publikacija i drugih dokumenata, na ovom mjestu želimo uputiti javnost i navedena udruženja na potencijalne izvore koje je moguće koristiti u svrhu ispravljanja ovog propusta.

U predmetu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu ICTY) Kvočka et. al. IT-98-30/1, zbog počinjenog Zločina protiv čovječnosti osuđeni su: Miroslav Kvočka na 7 godina zatvora, Dragoljub Prcać na 5 godina zatvora, Milojica Kos na 6 godina zatvora, Mlađo Radić na 20 godina zatvora, Zoran Žigić na 25 godina zatvora. Presuda, transkripti sa suđenja i ostala dokumentacija, koja je dostupna online, relevanta je u kontekstu postojanja i rada logora Omarska i Trnopolje.

Predmet ICTY Mejakić et. al. IT-02-65 ustupljen je na nadležni postupak Sudu BiH (predmet X-KRŽ-06/200) koji je donio presudu kojom su zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti osuđeni: Željko Mejakić na 21 godinu zatvora, Momčilo Gruban na 7 godina zatvora, Dušan Fuštar na 9 godina zatvora i Dušan Knežević na 31 godinu zatvora. Presuda, transkripti sa suđenja i ostala dokumentacija, koja je dostupna online, relevanta je u kontekstu postojanja i rada logora Omarska i Trnopolje.

U predmetu ICTY Tadić IT-94-1 zbog teških povreda Ženevskih konvencija Duško Tadić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Ovaj predmet je indikativan između ostaloga i zbog nalaza Vijeća prema kojima je logor Omarska možda i najstrašniji od svih logora, u kojem su postojali najstrašniji uslovi (IT-94-1-T, presuda od 07. maja 1997. godine, para. 155 do 157). Presuda, transkripti sa suđenja i ostala dokumentacija, koja je dostupna online, relevanta je u kontekstu postojanja i rada logora Omarska i Trnopolje.

U predmetu Stakić IT-97-24, zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti na 40 godina zatvora osuđen je Milomir Stakić, koji je aktivno učestvovao u formiranju logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. U slučaju odvođenja iz logora Omarska i ubistva civila čija tijela su ekshumirana u Jami Lisac i Hrastovoj Glavici, upućujemo na presudu IT-97-24-T od 31. jula 2003. godine, para. 208, 210 i 212. Presuda, transkripti sa suđenja i ostala dokumentacija, koja je dostupna online, relevanta je u kontekstu postojanja i rada logora Omarska i Trnopolje.
Također upućujemo na presudu Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore od 26. februara 2007. godine (dostupno na: worldlii.org ), para. 262 – 269, 312 – 314, 348 – 350, 357, u kojima su citirani već navedeni ali i dodatni izvori iz kojih se može zaključiti o načinima i stepenu kršenja međunarodnog prava po pitanju logor Omarska, Keraterm i Trnopolje.

U svim navedenim presudama, predmetni logori su prepoznati kao mjesta na kojima su izvršeni zločini protiv čovječnosti, uključujući i Omarsku i Trnopolje. Na očigled ovih činjenica, neuvrštavanje pomentih koncentracionih logora u mapu na kojoj su radile gore pomenute dvije organizacije poprima oblik bizarnosti koji je teško kvalificirati kao omašku. Izostavljanje Omarske i Trnopolja postaje još manje jasno ako se ima u vidu da je u tekstovima o Stanici javne bezbjednosti u Prijedoru, odnosno o logoru Keraterm, objavljenim na stranici tranzicijska-pravda.org, logor Omarska spomenut u više navrata kao mjesto u koje su odvođeni civili nesrpske nacionalnosti (vidjeti: tranzicijska-pravda.org i tranzicijska-pravda.org ).

Pored navedenog, želimo uputiti i na Izvještaj Komisije eksperata Ujedinjenih nacija, odnosno Annex V pod nazivom „The Prijedor report“, pripremljen od strane Hanne Sophie Greve i Mortena Bergasmo. U navedenom izvještaju posebno poglavlje zauzimaju koncentracioni logori Omarska, Keraterm i Trnopolje. Dodatne informacije možete dobiti ukoliko pročitate 4. broj žurnala Justice in Transition iz 2006. pod naslovom Ethnic Cleansing in Prijedor, koji je dostupan na web stranici ICTY u Outreach sekciji (icty.org). Postoji zaista čitava plejada naučnih radova, knjiga, novinskih tekstova i drugih publikacija u kojima su logori Omarska i Trnopolje prepoznati kao koncentracioni logori, ali nam prostor ovog saopćenja ne omogućuje da ih taksativno nabrojimo. U tekstu spomenuti izvori osnovni su, ali sasvim dovoljni pokazatelji na temelju kojih se može prepoznati važnost uvrštavanja koncentracionih logora Omarska i Trnopolje u mapu koju su izradile udruženja TPOS i CDTP, pod uslovom da je njihov cilj potpuna sveobuhvatnost mapiranja mjesta zatočenja u Bosni i Hercegovini u periodu ratnih dešavanja. U slučaju potrebe za dodatnom literaturom, pozivamo navedena udruženja da nam se pismeno obrate u cilju nadopunjavanja njihovih postojećih izvora.

Ovakvi propusti u istraživačkom radu koji figurira kao fundamentalan doprinos procesu tranzicione pravde previše su krupni da bi bili zanemareni. Iz tog razloga obraćamo se ovim saopćenjem udruženju Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje (TPOS) iz Sarajeva i Centru za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP) iz Banja Luke sa sugestijom i zahtjevom da se koncentracioni logori Omarska i Trnopolje uvrste u mapu koju su izradili. U suprotnom, njihov istraživački rad se neće moći smatrati relevatnim naučnim radom. Paušalnost, neprincipijelnost u prikupljanju podataka i plasiranje poluinformacija u javni prostor, pogotovo u kontekstu predmetnog istraživanja je nedopustiva, iz râzloga naučne objektivnosti, sistematičnosti i potpunosti, ali i a priori zbog potrebe poštivanja dostojanstva žrtava i njihovih porodica.

Nedim Seferović, koordinator projekta
Prijedor Genocide Research | prijedorgenocide.com