Foto-reportaža General Dudaković dao punu podršku borcima Sa druženja Zlatnih ljiljana u Bužimu GENERAL DUDAKOVIĆ: VI U BUŽIMU STE NAJSVJETLIJA TAČKA OSLOBODILAČKOG RATA NOVIJE HISTORIJE Dobitnici najviših ratnih priznanja ogorčeni na civilnu vlast, koja, po njima, manipulira sa borcima i starješinama U sklopu manifestacije „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ na izletištu Svetinja je održano druženje dobitnika najviših ratnih priznanja i odlikovanja 505. Viteške Brigade. Prilikom druženja prisutnima su se obratili: predsjednik Skupštine Šefik Veladžić, predsjednik Asim Bajrić, predsjednik Kantonalnog udruženja Agan Elkasović, predsjednica Udruženja porodica šehida USK-a, Nevzeta Mujčinović i generali Fadil Hasanagić i Atif Dudaković. Svi su oni oštro kiritkovali civilnu vlast. Asim Bajrić je istakao da demobilisani borci umiru gladni, navodeći skorašnji primjer Abida Kakukovića iz Bužima, koji je u svojoj kućici nađen mrtav, nakon nekoliko dana nakon smrti. Šefik Veladžić je istakao da nije nikakvo čudo, jer su iz organizacije viteških dana izbačeni oni borci koji su utemeljili viteške dane i vodili ih sve do ove godine. Sramotno je, istakao je Veladžić, da se za viteške dane ne pozove komandant Petog korpusa. Pratimo situaciju da vidimo što nam rade. Neka oćeife ove godine, ali više neće. Nećamo im to više nikada dozvoliti. Agan Elkasović, je istakao da se o borcima i starješinama šire čak lažne informacje, samo da bi se što više omalovažavali. - Meni se prijeti čak i smrću, ali ja se ne bojim i nikad se nisam bojao, istakao je Agan Elkasović. Asim Bajrić: Borci nam umiru od gladi - Moramo se boriti za naše zakone i zapisivati sve što se dogodilo, kako se ne bi zaboravilo, istakao je general Hasanagić. General Hasanagić: Moramo se boriti za naše zakone General Dudaković je istakao da trebamo da se učimo od drugih kako se cijene borci i starješine, jer mi radimo sve suprotno. - Vi u Bužimu ste najsvjetlija tačka oslobodilačkog rata novije historije i dajem vam punu podršku, jer ste homogeni iako svim silama pokušavaju da vas razbiju i omalovaže. Nemojte sebi to ni slučajno dozvoliti, jer imate moju punu podršku, istakao je na kraju Dudaković. Predsjedavajući Općinskog vijeća, Abid Mulalić, koji je ujedno i predsjednik Organizacionog odbora Slobodarskih dana viteškog grada Bužima, je istakao da će se boriti da se za narednu manifestaciju isprave određene pogreške. Agan Elkasović sa generalima Dudakovićem i Hasanagićem Inače, druženje dobitnika najvećih ratnih priznanja i odlikovanja događa se svake godine, pa i da nije uvršteno u slobodarske dane, mi bi se sami organizirali, istako je predsjenik Bajrić. Nakon izjave nosioca Zlatnog ljiljana i kantonalnog predsjednika nosioca najviših ratnih priznanja i odlikovanje, Agana Elkasovića, da mu neki prijete, ali da se nikad nije bojao, niti se boji, napravili smo sa njim razgovor i u ovoj reportaži ga objavljujemo ekskluziovno u cijelosti. Nevzeta Mujčinović, predsjednica šehidske organizacije USK

Elkasović, Zlatni ljiljan iz Bužima

ELKASOVIĆ: PRIJETE MI, ALI SE NE BOJIM!
Predsjednik udruženja nosilaca najvećih ratnih priznanja i odlikovanja USK-a, Agan Elkasović, govori otvoreno o velikim problemima boračkih populacija, ali i o svojim ličnim, na koje ozbiljno upozorava.
Nakon što je na izletištu Svetinja kod Bužima održano druženje nosilaca najviših ratnih priznanja i odlikovanja 505. Viteške brigade, gdje su oštro upućene kritike civilnim strukturama vlasti prema borcima i starješinama, nosilac Zlatnog ljiljana i predsjednik nosilaca odlikovanja i najviših ratnih priznanja Unsko-sanskog kantona, Agan Elkasović, govorio je o teškoj situaciji boraca i starješina, te omalovažavanju svega što su učinili, navodeći da o njemu šire laži i veoma često mu prijete, pa je to bio povod da sa njim razgovarmo.

Bošnjaci.Net: Ko plasira laži o tebi, zašto i o kojima je lažima riječ?
Elkasović: O meni laži plasiraju razni krugovi, ali najotvorenije i najdirektnije ljudi koji su proveli jedan dio rata u paravojnim formacijama n/o a koji su se nakon zarobljavanja priključili Armiji RBiH, jedan dio propalih političara, te razne obavještajne službe! Kod prvih postoji više razloga, a oni su sljedeći:
Prvo, nikad mi ne mogu halaliti što sam ih nadmudrio ili prisilio da se ponizno predaju meni, mojoj jedinici ili nekoj drugoj vojnoj formaciji Armije RBiH. Mnogi od njih su se uključili ili vratili u SDA, stranku čiji sam i ja bio član, a gledajući meni u oči i u mom prisustvu nisu mogli glumiti patriotizam i pretvarati se kako su iskreni poštovaoci rahmetli Alije Izetbegovića i njegove ideje o cjelovitoj, suverenoj i nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini. Poslije rata bilo je dosta upražnjenih radnih mijesta, stanova, donacija itd. Mi, ratni komandanti i komandiri Armije BiH, smo tražili da se to sve dijeli pravedno prema zaslugama u odbrani države, po dužini vremena provedenog u Armiji RBiH ili nekim drugim pravednijim pravilnicima. Sa ove vremenske distance sve je jasno, eliminacija nas koji smo proveli cijeli rat boreći se na strani Armije, oni su došli u prvi plan politike, a onda uz to pozapošljavali sebe, svoje porodice i maksimalno i nepravedno bez bilo kakvih kriterija koristili sve benificije koje su trebale da idu nekim drugim i pravednijim redoslijedom. Maksimalno su iskoristili zbunjenost pojedinih političara koji se baš i nisu proslavili sa svojom pravednošću, a na ovom putu nisu prezali ni od čega i nisu birali sredstva kako da nas komandante i istinske borce eliminišu iz politike, da nas udalje i zavade sa političarima, a onda i nas borce međusobno. Razlozi su jednostavni, borba za vlast i materijalna dobra jer takve ljude samo to interesuje!
Druga kategorija su propali nesposobni političari koji su svoju nesposobnost i neodlučnost morali da opravdaju bilo čim, a najjednostavniji je bio da su kao uspješno pridobili protivnike i neprijatelje na svoju stranu, a zauzvrat disciplinirali neke heroje i komandante tako što će o njima pričati ružne priče, a to se podrazumijeva laži i tako stvoriti mržnju i svađu dojučerasnjih nerazdvojnih ratnih drugova!
I treća, najopasnija, i nikad nerazjašnjena kategorija su nestručni i neobrazovani kadrovi raznih obavještajnih i bezbjednosnih službi! Mnogi od tih kadrova su radili samo Bog zna za koje službe ili više njih, slali razne lažne izvještaje iz Velike Kladuše, a kad bi neko od istinskih patriota ili bolje rečeno, patriota u kontinuitetu, demantovao njihove lažne izvještaje, onda bi na njega usmjerili sve što se da, da ga degradiraju i namuče tako da se zabavi sam o sebi, a to nije bilo nimalo ugodno, jer nisu prezali ni od čega, a neke od tih stvari su zastrašivanja, prijetnje, montiranje nekih nepostojećih sudskih procesa, pa čak i podmetanje eksploziva pod auta ili neke objekte!
Sve tri nabrojane kategorije ljudi su imale za cilj da zavade borce sa svojim starješinama i borce između njih da bi lakše manipulisali sa istima, a ujedno bi ovo iskoristili dominaciju nad razjedinjenim i obezglavljenim borcima.
Ove tri kategorije koje sam nabrojao nisu bile jedine koje su se trudile da unesu razdor među borce. Tu su bili i oni sitni mešetari i kokošari koji su koristili svaki momenat da dodaju ulje na vatru i u tom dimu sebi prigrabe dio nekog plijena koji bi dobili za nagradu, jer su bili saveznici u nekim igricama, podmetanjima ili širenju neke laži između određenih boračkih grupa ili udruženja!
-Neke od laži su da smo svi komandanti i istaknuti borci dobili neke velike pare i tako stvarali mržnju među borcima i komandantima, kao vidiš, on je dobio a ti nisi.
Ja odgovorno tvrdim da nisam ni od koga dobio nikakvu novčanu pomoć, a isto tako znam, kad god smo tražili da se objave javno spiskovi ko je šta dobio ili koliko je dobio, da to nikad nije objavljeno niti su ljudi iz vlasti prihvatili da održimo sastanak na tu temu. Druga priča je da je većina komandnog kadra Armije bila nesposobna, šverceri, kriminalci, ratni profiteri, pa čak nas prozivaju i za suradnju sa neprijateljem, ali i oni da smo bili kukavice. Jedna od takvih priča je kružila za mene lično, da sam se tresao od straha na Džaferovića brdu i panično dao u bijeg, a ostavio borce. Sreća što borci koji su proveli cijeli rat u mojoj blizini znaju da to nije istina i to mogu demantovati, a ja mogu dokazati da nikad u svom životu, a kamoli u toku rata nisam bio na pomenutom Džaferovića brdu. Treća, da nas većina radi za neke tajne i strane službe, te da smo opasni po cjelovitu BiH i pozitivne integracijske procese, jer mi kao želimo samo ratovati! Ima još puno nekih sitnijih koje nisu baš toliko bitne!

Bošnjaci.Net: Kakve su prijetnje u pitanju, ko vam i čime prijeti?
Elkasović: Prijetnji likvidacijom, sudskim procesima, odgovornosti za ratni zločin ili nečim sličnim bilo je u više navrata putem SMS, ili telefonskim pozivom sa mobilnog tel. koji se u svakom slučaju poslije takvog poslanog SMS-a ili poziva ne bi više javljao! Obično se to dešavalo poslije moje neke izjave ili nekog povučenog poteza u javnom životu kao i neprihvatanjem nekih ponuda da se nešto odradi zbog viših interesa! Nisam se nikad dao zastrašiti, ali znao sam biti oprezan kao i dan danas, ali vjerujem u Svemogućeg i znam da me ne može zadesiti ono što mi nije suđeno, a neće me promašiti ono što jeste! Ne bih ovog puta bio konkretnije iznosio još neke pojedinosti, jer znam dobro da me ni poslije ovoga neće maziti kao ni do sad ili još gore, a zaštita institucija i države svi znamo kakva je!

Bošnjaci.Net: Ko je Zlatni ljiljan Agan Elkasović?
Elkasović: Zlatni ljiljan iz Bužima, Agan Elkasović, danas živi vrlo skromno kao što sam i naučio, gledam da pomažem drugima koji nemaju nikakva primanja u granicama svoje mogućnosti, a takvih, nažalost, ima previše. Prvenstveno pazim da svojoj porodici obezbijedim skroman ali dostojanstven život i da ne budem nikom na teret, ili ne daj Bože dosadan! Uglavnom pokušavam da uvijek nešto radim, a usput i zaradim za sebe i svoju porodicu ali prvenstveno se trudim da pomognem u izgradnji boljeg i pravednijeg društva u našoj prelijepoj državi BiH! Rat je za mene počeo sredinom 1991. kad su Srbi iz SAO Krajine, odnosno Dvora na Uni, postavili barikade i postavili borbenu liniju iznad moga sela Stabandže, zaseoka Ravnice. Završio je 02. 10. 1995. mojim četvrtim, a drugim težim ranjavanjem u blizini Lušci Palanke, opština Sanski Most. Rat sam počeo kao rezervni policajac policijske uprave Velika Kladuša, kasnije Patriotska Liga i 92 TO Vel. Kladuša. Prilkom napada Srba na moje selo ja se priključujem jedinici 105.Viteške brigade kao borac izviđač, a onda počinju i neke odgovornije dužnosti: komandir desetine u specijalnoj jedinici „Gazija“, ubrzo i Komandir iste jedinice. Do polovine '94. god., prelazim na dužnost Komandanta Jurišnog bataljona, Spajanjem Jurišnog bataljona sa specijalnom jedinicom „Hamza“ i formiranjem BSN „Hamza“ postavljen sam za zamjenika komandanta bataljona, a poslije pogibije Komandanta Asima Bajrektarevića obavaljao sam dužnost BSN „Hamza“ do mog težeg ranjavanja 02.10. 1995.god.

Bošnjaci.Net: U ratu si, posebno ti, pokušavao na razne načine izmiriti naše i Fikretove, što je u to vrijeme bilo i hrabro i rizično, pa nas zanimaju tvoja razmišljanja o svemu tome i o tim odnosima danas?
Elkasović: U momentu proglašenja tzv. APZB dosta mojih prijatelja, rođaka i dojučerašnjih suboraca ostalo je na strani Fikretove ideje i pristalo da se bori u njegovim jedinicama. Ja se nikad nisam mogao pomiriti s tim i prihvatiti činjenicu da se nalazimo na suprotnim stranama i pucamo jedni na druge ili bolje rečeno jedni u druge, niti da smo neprijatelji i da se mrzimo! Zato sam tražio dozvolu, mišljenje i saglasnost mog pretpostavljenog rahmetli generala Izeta Nanića, da sa ljudima koje sam prije poznavao i imao sa njima dobre odnose uspostavim kontakt i pokušam tražiti mirno rješanje i zbližavanje razdvojenih strana do konačnog ujedinjenja! Moram naglasiti da je to u jednom momentu prilikom moga odlaska u Veliku Kladušu i dovođenja njihovih komandira u Bužim bilo krenulo u dobrom pravcu, a bili smo dogovorili da se obustave borbena dejstva i da se traži politčko rješenje. U toku tih aktivnosti uradili smo i nekoliko humanih stvari, bezuslovna razmjena zarobljenika, vraćanje jednog teško ranjenog komandira Fikretove vojne policije iz Bihaćke bolnice, te zajedno sa njim i prebacivanje ranjenog komandira „Hamzi“, Fikrata Kaukovića, preko APZB na liječenje u Zagreb. Kad je Fikret upoznat za dogovorenim, to mu se nije svidjelo te je kritikovao neke od komandira i rekao je jednom od njih da sa Petim korpusom nema pregovora, da se to mora vojnički riješiti i tako su ponovo počeli sukobi, a svi znamo kako se završilo, hiljade mrtvih i nekoliko hiljada invalida, a porušena materijalna dobra možemo samo usput spomenuti!
U tim teškim trenucima to je svakako bilo hrabro, jer se dobro znalo da postoje i one snage koje nisu prihvatale mirno rješenje i suživot. Bilo je i tad ljudi koji to nisu razumjeli pa su pokušali da me zastraše ali i likvidiraju ako treba, jer su se bojali izdaje. Na drugoj strani pogotovo je bilo ljudi kojima to nije odgovaralo, a posebno i jednim i drugima nije odgovaralo ko vodi te aktivnosti jer smo mi bili samo mali obični pijuni na toj šahovskoj tabli. Ako sa ove vremenske distance pogledamo i analiziramo neke druge događaje vidjećemo da sam ja, ali i ljudi sa Fikretove strane bili vrlo blizu da skončamo kao pokojni general Blaž Kraljević i njegova pratnja, jer je i on tražio mirno rješenje, ali zlikovci ga spriječiše u dobroj nakani. Sa ove vremenske distance gledajući na te događaje mislim da je falilo malo odlučnosti, jer vizije je bilo kako to privesti kraju na najbolji način i spriječiti ovo zlo koje je zadesilo ovaj napaćeni i zbunjeni narod. Lično mislim da je i danas u mirnom vremenu slična situacija, postoje ljudi kojima ove podjele donose lijep i lagodan život te veliku financijsku dobit, a sigurno i dogotrajno vladavinu nad ovim napaćenim narodom i raznim društvenim, prirodnim i financijskim resursima.

Bošnjaci.Net: Postoje li podjele i zašto?
Elkasović: Mišljenja sam i danas da ovima koji su doveli do ovih podjela ali i oni koji imaju korist što je narod podijeljen, ne pada na pamet da rade na zbližavanju, pa čak mogu odgovorno tvrditi da sprečavaju svaki realan pokušaj zbližavanja i pomirenja. Hitno treba da se stvori jedna kritična masa i da odlučno kaže: nemojte nas vi više štiti, braniti i hraniti jer smo to dobro osjetili ovih dvadeset godina. Vi nam donositi samo bol i patnje, krv i suze, glad i siromaštvo, dok se vi koji se kao brinete o nama sve više bogatite i sve više ste oholi i arogantni prema nama. Dosta! Uzimamo stvari u svoje ruke, jer mi znamo šta hoćemo. Vrijednost naše borbe, truda, patnje i zalaganja, a tek onda vrijednost boraca i starješina žele da umanje prvenstveno političari i to većina njih, i iz svih političkih partija, a sve to rade uz pomoć onih gore pobrojanih: baglamaša, to su oni koji bi malo tamo malo ovamo, podrumaša i izdajnika. Čast pojedinim političarima koji se zalažu za prava boraca da se ne nađu u istom košu sa ostalim. Ja se njima duboko izvinjavam i zahvaljujem za njihove nakane, ali ih pozivam da budu hrabriji i da se odupru svojim političkim liderima ili da im bar ukažu na njihovu pogubnu politiku prema najboljim i najčasnijim sinovima ove države BiH.

Abid Mulalić, predsjednik Organizacionog odbora viteških dana

Šefik Veladžić, nosilac Zlatnog ljiljana

Bošnjaci.Net: Zašto su kritike upućene organizacionom odboru manifestacije „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“?
Elkasović: Šta se dešava oko manifestacije „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ ja ne znam. Jedino što znam da svaki dan nailazim na neku čudnu atmosferu na svim događajima, da opozicija kritikuje vlast što je oduzela pravo boračkim udruženjima da budu organizatori i nosioci aktivnosti oko slobodarskih dana jer su to dobro radili svih ovih godina. Da je veliko razočarenje kod predstavnika boračkih udruženja što su isključeni iz svih aktivnosti a toliko godina su to dobro i pošteno odrađivali, da su zabrinuti za daljnji tok i naredna dešavanja oko manifestacije, jer ne mogu nikako prihvatiti da se ova manifestacija degradira, jer je Bužim postao prepoznatljiv po svom načinu obilježavanja, a borci u ovim teškim vremenima nalazili sebi nekog oduška za vrijeme manifestacije. Vladajuća garnitura na čelu sa načelnikom i predsjedavajućim opet kritikuje opoziciju da manipulišu sa borcima i boračkim udruženjima. Ja, koji ne živim u Bužimu, ne mogu možda prepoznati prave razloge ali koliko sam vidio mislim da je na sceni politizacija u pitanju i da političari jedni drugima demonstriraju silu i sprovode politička discipliniranja. Ja sam apsolutno protiv miješanja politike u obilježavanje značajnih datuma, jer Bosnu su branili borci iz svih političkih stranaka ali i oni koje politika ne zanima. Nije prikladno koristiti dan pogibije našeg časnog Komandanta Generala Izeta Nanića, koji je ujedno i šehid, ako Bog da, da bi nekom pokazao svoju silu ili mišiće. To se zove zloupotreba ovih časni mijesta i događaja. Mišljenja sam da se ovakvo ponašanje mora javno osuditi, a ujedno i zaustaviti. Borci 505. među koje i ja pripadam, zaslužuju da ove časne dane obilježimo u miru slozi i onoj dosadašnjoj srdačnosti na koju smo se navikli u viteškom gradu Bužimu. Bužimljani su uvijek našli rješenja i smogli snage da se ujedine, a onda uz Božiju pomoć mogu sve. Ubijeđen sam uz naše sugestije da će i ovog puta biti tako i da neće tražiti krivce u nama koji to primjećujemo, nego će biti realni i popustljivi jedni prema drugima i biće svima dobro, jer samo jaki daju ustupke i prave kompromise! Borci i starješine ujedinimo se dok nije kasno!
Tražimo jedinstven zakon za sve borce u kojem će osnov biti vrijeme provedeno u ratu, a onda dolazi sve ostalo! Tražimo izmjene i dopune Zakona o udruženjima i fondacijama u kojem će boračko udruženje i savez biti od posebnog značaja za državu! Tražimo ujedinjenje svih boračkih saveza u jadan borački savez, a onda jedan kantonalni i jedno boračko udruženje na nivou općine! Birajmo najbolje, najmoralnije, ali najobrazovanije da nas zastupaju i predstavljaju pred javnošću i pred organima vlasti. Jedino tako organizirani i ujedinjeni bićemo snaga i lakše ćemo doći do cilja! Naši ciljevi jesu: slobodna, suverena, cjelovita BiH, prosperitetna, ekonomski održiva, uređena na demokratskim principima, država u kojoj će se poštovati skala za mjerenje sistema vrijednosti, država u koju svi vjeruju i u koju svi žele doći, a niko otići! Borci i starješine, mi to možemo, jer to smo dokazali kad je najteže, da smo mi najjači i najsložniji! Vječno nam živjela Bosna i Hercegovina!

Bošnjaci.Net: Sa kime to imaš posebno probema?
Elkasović: Ja nemam problema od strane boraca Armije RBiH koji su bili dobri i časni borci, koji su cijeli rat proveli u jedinicama Armije jer mi se dobro poznajemo, i znamo ko je ko, pa se na tim principima i uvažavamo! Nemam ja problema ni sa borcima i starješinama narodne odbrane koji su ostali do kraja vjerni ideji za koju su se borili, čak štaviše, i oni iskazuju neko poštovanje i uvažavnje prema meni! Sve nevolje, laži, tračevi i podmetanja dolaze od strane onih prelivoda koji su se borili malo za jedne malo za druge, onih koji bi se prostituisali sa svakim pomalo. Ustvari, iskorištavali bi i jedne i druge za svoju korist. Ovdje se izvinjavam onima koji su časno i pošteno promijenili stranu kad su uvidjeli da tamo gdje se nalaze nešto neštima i ne vodi u dobrom pravcu.