Sarajevski ratni tunel ili "Tunel D-B", 30. jula 1993. godine otvorio je vrata nadi za spas brojnih života. Tokom više od dvije godine, kroz tunel je dnevno prolazilo više hiljada ljudi, velike količine namirnica, roba i svega potrebnog za preživljavanje stanovnika bh. prijestolnice u vojnom okruženju na pragu 21. stoljeća.



Cijev koja život znači ili jedini spoj Sarajeva sa svijetom izvan topovskih cijevi okrenutih ka gradu, kako su Tunel spasa godinama nazivali svjetski mediji, prokopan je na današnji dan, kada je okrenuta nova stranica u historiji ratnog Sarajeva.

Porodica Kolar, ispod čije kuće je izlazio tunel u Butmir, 1996. godine pretvorila ga je u muzej. Tokom prošle godine, tunel je prešao u vlasništvo Fonda memorijala. Danas, 20 godina nakon otvaranja tunela, on čuva sjećanje na sarajevsku upornost i otpor.

"Sarajevo se našlo u najdužoj opsadi u modernoj historiji čovečanstva. Bili smo primorani da pretrčavamo aerodromsku pistu da bi se došlo do Butmira. Pretrčavanje aerodromske piste je bio opasan zadatak zbog pripadnika UNPROFOR-a koji su hvatali one koji pretrčavaju, kao i položaja neprijatelja koji su bili nedaleko od piste", započela je priču o tunelu novinaru agencije Anadolija kustosica muzeja Dina Memić.



Nije bilo osobe koja je pretrčala aerodromsku pistu, a da joj se u glavi nije rodila ideja o prolasku ispod iste. Zbog geotehničkog sastava tla, na početku je sve ukazivalo na to da je tunel nemoguće izgraditi, Sarajlije nisu odustale.

"Kopanje je počelo u martu 1993. godine sa obje strane, kako bi skratilo čekanje na tunel, a prokopan je 30. jula. Bilo je mnogo poteškoća, koje su ljudi prevazilazili u 'hodu', a ponajviše onih sa podzemnim vodama i nedostatkom mehanizacije", kazala je Memić.

A u muzeju, sreli smo i Edisa Kolara, starijeg sina Bajre, vlasnika Kuće Kolara. Kada je tunel prokopan, Edis je imao 17 godina. 1994. godine počeo je raditi u Vojnoj policiji na obezbjeđenju tunela, 1996. godine napravio je od njega muzej, a kada je muzej prešao u vlasništvo Fonda memorijala, Edis je ostao da radi kao kustos.

Ponosan je, kazao nam je, što je imao priliku učestvovati u nečem velikom poput Tunela spasa. Iako njegov otac Bajro skoro nikako ne posjećuje tunel, njemu je ipak čast što ima priliku raditi u muzeju.

"Zbog ovog značajnog jubileja, mi pripremamo fotomonografiju 'Tunel spasa 20 godina poslije" i dugometražni dokumentarni film koji govori o historijatu i značaju tunela, a promocija će biti u septembru. Svi kopači će biti pozvani na promociju i svakome će biti dodijeljena zahvalnica za njihov trud i rad", rekla je Memić.



Dio tunela u kući Kolara dugačak je 25 metara i jedini je otvoreni dio tunela. Preostali dio tunela urušio se odmah po završetku rata 1996. godine, jer nije više održavan. Edis Kolar pojasnio nam je kako postoji plan da se rekonstruiše cijeli tunel, kako bi posjetiocima bio omogućen obilazak. Zbog sigurnosti aerodroma, to još uvijek nije moguće uraditi, ali je Kolar izrazio nadu da će Organizacija međunarodne civilne avijacije jednog dana odobriti rekonstrukciju tunela.

Tunel je jedna od najposjećenijih kulturno-historijskih destinacija ovoga tipa u Bosni i Hercegovini. Od maja do decembra 2012. godine tunel je posjetilo 57.000 posjetilaca, a u prvoj polovini 2013. godine u tunel je došlo više od 31.000 posjetilaca. Tunel većinom posjećuju stranci, jer iz muzeja nose poseban doživljaj sa sobom, koji u potpunosti mijenja njihovu sliku o Evropi, Sarajevu i ratnim dešavanjima.