Vijesti
Genocid u Višegradu
OBILJEŽAVANJE 21. GODIŠNJICE "ŽIVE LOMAČE" U NASELJU BIKAVAC
|
|
Autor: Anadolu Agency (AA)
Objavljeno: 27. June 2013. 13:06:04
U višegradskom naselju Bikavac danas će biti obilježena 21. godišnjica "žive lomače", strašnog zločina u kojem su pripadnici vojske i policije Republike Srpske zarobili i zapalili 70 Bošnjaka.
Godišnjica ovog masakra bit će obilježena vjerskom ceremonijom, molitvama i učenjem prigodnih poglavlja iz Kur'ana u Carevoj džamiji u Višegradu, a nakon podnevne molitve (namaza) građani će se okupiti na stratištu u naselju Bikavac gdje će - polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i obraćanjem domaćina i gostiju - biti odata pošta žrtvama ovog stravičnog zločina.
"U kući je izgorjelo sedamdesetak žena, djece i muškaraca. Kompletna porodica moje supruge, otac, mati, nena, tetke, izgorjeli su ovdje", kazao je za agenciju Anadolija Meho Aljić, u čijoj se kući desio ovaj monstruozni zločin kojeg je Haški sud okarakterisao kao "najstrašnije djelo i najveću pojedinačnu povredu humanosti u ratu".
Kosti spaljenih Bošnjaka nikad nisu pronađene, kao i elementi zidova kuće, jer su odvezeni na nepoznatu lokaciju.
Jedina žrtva koja je preživjela lomaču je Zehra Turjačanin, koja živi izvan Bosne i Hercegovine i koja nikad nije mogla skupiti hrabrost da se vrati u BiH.
Zaštićeni svjedok VG-035 i komšinica Mehe Aljića je na suđenju zločincima iz Višegrada svjedočila da je stravičan prizor požara Mehine kuće, zajedno sa svojom svekrvom, gledala kroz prozor i da im je na vrata došla Zehra, jedina preživjela. Nakon što su od nje saznali šta se zapravo desilo, svjedok VG-035 je pobjegla iz kuće. Ona je u iskazu rekla da se tad osjetio "užasan smrad izgorjelih tijela i kose".
Slična tragedija desila se i 14.juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, gdje je u kući Adema Omeragića također spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva je bila beba starosti samo dva dana, a najstarija je imala 79 godina.
Međunarodni Tribunal za ratne zločine i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske. Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 godina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević 15, Boban Šimšić i Novo Rajak na 14 godina, Željko Lelelk na 13, a Nenad Tanasković na 12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godina). Osuđene zločince Milana i Sredoju Lukića, te Mitra Vasiljevića, Haški tribunal teretio je za "istrebljenje velikog broja civila, uključujući žene, djecu i starce".
Mnogi pripadnici vojske i policije Republike Srpske, kao i paravojnih formacija, koji su počinili zločine u Višegradu, i danas žive na slobodi. Kosti ubijenih višegradskih Bošnjaka još čekaju da budu pronađene, ekshumirane i dostojanstveno ukopane.
|
Godišnjica ovog masakra bit će obilježena vjerskom ceremonijom, molitvama i učenjem prigodnih poglavlja iz Kur'ana u Carevoj džamiji u Višegradu, a nakon podnevne molitve (namaza) građani će se okupiti na stratištu u naselju Bikavac gdje će - polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i obraćanjem domaćina i gostiju - biti odata pošta žrtvama ovog stravičnog zločina.
"U kući je izgorjelo sedamdesetak žena, djece i muškaraca. Kompletna porodica moje supruge, otac, mati, nena, tetke, izgorjeli su ovdje", kazao je za agenciju Anadolija Meho Aljić, u čijoj se kući desio ovaj monstruozni zločin kojeg je Haški sud okarakterisao kao "najstrašnije djelo i najveću pojedinačnu povredu humanosti u ratu".
 |
Kosti spaljenih Bošnjaka nikad nisu pronađene, kao i elementi zidova kuće, jer su odvezeni na nepoznatu lokaciju.
Jedina žrtva koja je preživjela lomaču je Zehra Turjačanin, koja živi izvan Bosne i Hercegovine i koja nikad nije mogla skupiti hrabrost da se vrati u BiH.
Zaštićeni svjedok VG-035 i komšinica Mehe Aljića je na suđenju zločincima iz Višegrada svjedočila da je stravičan prizor požara Mehine kuće, zajedno sa svojom svekrvom, gledala kroz prozor i da im je na vrata došla Zehra, jedina preživjela. Nakon što su od nje saznali šta se zapravo desilo, svjedok VG-035 je pobjegla iz kuće. Ona je u iskazu rekla da se tad osjetio "užasan smrad izgorjelih tijela i kose".
Slična tragedija desila se i 14.juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, gdje je u kući Adema Omeragića također spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva je bila beba starosti samo dva dana, a najstarija je imala 79 godina.
Međunarodni Tribunal za ratne zločine i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske. Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 godina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević 15, Boban Šimšić i Novo Rajak na 14 godina, Željko Lelelk na 13, a Nenad Tanasković na 12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godina). Osuđene zločince Milana i Sredoju Lukića, te Mitra Vasiljevića, Haški tribunal teretio je za "istrebljenje velikog broja civila, uključujući žene, djecu i starce".
Mnogi pripadnici vojske i policije Republike Srpske, kao i paravojnih formacija, koji su počinili zločine u Višegradu, i danas žive na slobodi. Kosti ubijenih višegradskih Bošnjaka još čekaju da budu pronađene, ekshumirane i dostojanstveno ukopane.
