Hfz. Abdurrahman ef. KUJEVIĆ: Želim da istaknem da je rukovodstvo Islamske zajednice, svakako za popravljanje stanja, rješavanje problema i izmirivanje među ljudima i jedinstvo muslimana, ali ne pod svaku cijenu. Mi jesmo za jedinstvo koje će prije svega obilježiti prestupnike i garantovati autonomnost i slobodu Islamske zajednice od uticaja političara i državnih organa na nju, za jedinstvo koje će pred historijom napraviti razliku između onih koji su čvrsto branili interese islama, muslimana i naroda, i onih koji su radili za interes neprijatelja muslimana ove zajednice.

Od kako su nam nevjernici srušili Hilafet, uz pomoć naših pomalo naivnih muslimana, trpimo poražavajuće posljedice na svim prostorima gdje živi ummet Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. U takvim okolnostima, mi muslimani Balkana, nakon što smo ostavljeni od braće Osmanlija na milost i nemilost neprijatelju, organizirali smo se kroz Islamsku zajednicu koja je predstavljala i do danas ostala stožer našeg opstanka, koja je istovremeno substituirala instituciju Hilafeta bez koje muslimanima nema opstanka na jednom prostoru. Režimi država u kojima smo se našli dobro su shvatili našu nasušnu potrebu za Islamskom zajednicom pa su je uvijek gledali kontrolirati uglavnom preko čelnih ljudi koje će oni birati i postavljati, koji će biti njihovi čuvari ili kontrolori da se ovaj narod slučajno ne probudi, ne podigne glavu i iskoristi Islam kao optimalni put kojeg je Allah kao blagodat podario ljudskom rodu. Moramo, na žalost, priznati da su u tome uglavnom uspijevali, osim u nekim rijetkim situacijama. Jedan od rijetkih momenata koji im se oteo kontroli jeste momenat osnivanja sandžačkog Muftijstva, Mešihata Islamske zajednice Sandžaka i izbor Muamera ef. Zukorlića za sandžačkog muftiju i predvodnika ovih institucija. Desilo se to u periodu kada je velikosrpska četnička ideologija bila zaokupljena ratovima započetim sa ciljem stvaranja Velike Srbije, kada je Sandžaku i muslimanima sa ovog prostora bila predviđena likvidacija u završnici tih velikodržavnih procesa, pa se zbog toga i nije mnogo vodilo računa na događanja u Islamskoj zajednici Sandžaka. Tada smo doživjeli da na čelu Islamske zajednice dođu ljudi koji su učeni i sposobni da povedu svoj narod u vjersko i nacionalno buđenje i opšti društveni prosperitet. Već na samom početku djelovanja, vođa ovog projekta muftija sandžački Muemer ef. Zukorlić je zbog neočekivanog i za režim neuobičajenog načina djelovanja na sebe skrenuo pažnju. Režimu je i u takvim okolnostima ubrzo postalo jasno da se novi muftija ne smije ispustiti pa su po starom iskustvu i već oprobanim metodama pokušali i njega potkupiti, nudeći mu pored ostalog, institucije države Srbije na raspolaganju kao lični servis, tražeći za uzvrat da se odrekne veze sa Bosnom i imena Sandžak u nazivu Islamske zajednice. Međutim, vjera, karakter i dostojanstvo našeg Muftije su pobjedili taj izazov. Pomognut Allahovom milošću i dobrotom, naš Muftija je bez razmišljanja preskočio tu zamku. Režim, shvativši neučinkovitost starih metoda uspostave kontrole, otvoreno objavljuje rat Islamskoj zajednici ali i svim našim institucijama koje su u međuvremenu proizvedene kao vakufi i brzo i produktivno već ostvarivale svoju zadaću. Jasno je, glavni naš grijeh je bio to što smo izabrali slobodu, da sami o sebi odlučujemo i da se pred nikim, osim pred Allahom, ne ponizimo.

Nakon što nisu uspjeli da potkupe i porobe predvodnike Islamske zajednice, pribjegli su drugim metodama. Naime, Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), kao ideolog porobljavanja svega što se ne krsti Svetosavljem, instruirala je državni aparat da pronađu malu grupu efendija u Islamskoj zajednici koji su prihvatili tu nečasnu ulogu da budu u službi neprijatelja islama, protiv Allaha, Njegovog Poslanika i muslimana. Plan je bio da se preuzme Islamska zajednica i stavi pod kontrolom odanih, odnosno prodanih hodža. Ali, Allah Uzvišeni je bio na strani iskrenih robova, pa je režimu ovaj plan propao. Kršeći državne zakone, kojima se izričito kaže da u državi Srbiji može biti registrovana samo jedna Islamska zajednica, prodate hodže su bespravno osnovali privatnu islamsku zajednicu i legalizirali njeno postojanje kao tzv. Islamsku zajednicu Srbije. Nema sumnje da se grupa prodatih hodža na čelu sa Ademom Zilkićem tom prilikom ogriješila o Šerijat, kao što se i njihov nalogodavac ogriješio o zakon države Srbije. Kako Srbija i „ne donosi zakone za nas već za naše neprijatelje“, kako bi rekao jedan srpski velikan, ovo kršenje zakona za nju i ne predstavlja nikakvu novinu niti bilo kakav sistemski problem. Izgleda da problema nije bilo ni za hodže koji su drsko, javno pogazili Šerijat, i nakon toga, kao da se ništa nije desilo, stavili ahmediju na glavu. Oni su time pomogli neprijatelje islama protiv islama i muslimana, a općepoznata je stvar da ovo djelo islamski učenjaci tretiraju kao djelo nevjerstva i otpadništva. Kao dokaz za to dovoljno govori da su u pokušaju preuzimanja Islamske zajednice angažirali policijske snage da ulaze u džamije, skrnaveći njihovu svetost, kako bi izbacivali čestitu ulemu i efendije ovoga naroda koji su stali da zaštite interese islama i muslimana. Ova grupica hodža predvođena Ademom Zilkićem, potpomognuta pojedinim sandžačkim političarima, nanijela je nesagledive štetne posljedice koje će historija pamtiti. Narod je, ipak, pročitao namjere ove grupacije i žestoko im se suprotstavio, te uspio da spriječi realizaciju tih njihovih izdajničkih nakana.

Prošlo je skoro šest godina čvrste odbrane Islamske zajednice. U tom cijelom periodu napadi nisu prestajali. Neprijatelji islama i muslimana su pokazali da se neće zaustaviti. U toj nakani, mnogobrojni faktori koji žele da preuzmu i porobe Islamsku zajednicu su posegnuli za vrlo lukavim i dobro maskiranim metodama. U zadnje vrijeme se tako, pojavljuje tzv. „inicijativa za izmirenje“ pokrenuta u koordinaciji sa imamima Adema Zilkića. Kako bi se sakrila, vješto maskirala i učinila legitimnom, režim je obezbijedio da ova inicijativa bude pokrenuta od strane službenika naše, tradicionalne Islamske zajednice. Ne mogu a da ne prokomentarišem ovu pojavu koja je donijela više štete nego koristi. Pokrenuli su je naša braća i kolege sa kojima smo imali jako prisne i dobre odnose, koje i dalje, u ime Allaha, volimo i za koje se molimo Allahu da im pomogne da shvate pogubnost koraka koje poduhvataju u tom smjeru. Zbog toga nas ovo mnogo više boli, ali i obavezuje ukazati im na greške koje su učinili. Možda nisu ni svjesni koliko njihova djela i postupke zloupotrebljavaju i koriste mnogobrojne političke i obavještanje strukture za ostvarivanje svojih ciljeva.

Grupa imama iz naše Islamske zajednice zajedno sa izdajničkim imamima iz Zilkićeve paravjerske tvorevine, bez znanja vrha Islamske zajednice, a u cilju realizacije nakane tzv. pomiranja, išla je u Tursku, pokušavajući da pokrene vanjske faktore da se ponovo umiješaju u unutrašnje poslove Islamske zajednice. Time su prekršili ustav Islamske zajednice, jer su pokušali da je predstavljaju bez prethodno dobijenog ovlašćenja.

Pokretači tzv. „inicijative za pomirenje“, su ovim amnestirali izdajničke hodže koji su stali uz prljavu misiju Adema Zilkića. Zaboravilo se da su svi oni koji su prihvatili ahmediju Adema Zilkića saučesnici u grijehu kojeg su činili spram vjere i ovog naroda. Zar se može do te mjere gajiti naivnost da se oslonimo na one ljude koji su jedanput izdali interese vjere i naroda?! Nema sumnje da oni koji su učinili jedanput prevaru i izdaju, da će to stalno činiti.

Pomirenje i muslihunluk je obaveza muslimanima. Ali, i ovaj šeriatski princip ima svoja pravila. Popravljanje stanja i izmirenje u Kur'anu je spomenuto terminom „islah“, što znači „red, mir, harmonija“, a oni koji sprovode ovu časnu ulogu nazivaju se „muslihuni“, a to znači „oni koji red i mir donose“. A mi smo svjedoci da je ova inicijativa za pomirenje donijela razdor, nered, još veću smutnju i fitneluk, tako da se zbog svih prijestupa ova inicijativa ne može ni nazvati „pomirujućom“. Stoga su s pravom ove događaje ljudi u Islamskoj zajednici nazvali drugim pokušajem puča u Islamskoj zajednici. U ovim posljednjim događajima mogle su se vidjeti različiti apsurdi. Mogli smo vidjeti kako učenik čiste i časne Medinske škole ide na noge predvodniku sektaštva i razbijanja Islamske zajednice. Da nismo to vidjeli svojim očima nikada u nešto tako ne bismo mogli povjerovati.

Želim da istaknem da je rukovodstvo Islamske zajednice, svakako za popravljanje stanja, rješavanje problema i izmirivanje među ljudima i jedinstvo muslimana, ali ne pod svaku cijenu. Mi jesmo za jedinstvo koje će prije svega obilježiti prestupnike i garantovati autonomnost i slobodu Islamske zajednice od uticaja političara i državnih organa na nju, za jedinstvo koje će pred historijom napraviti razliku između onih koji su čvrsto branili interese islama, muslimana i naroda, i onih koji su radili za interes neprijatelja muslimana ove zajednice.

Izražavam zahvalnost Allahu Uzvišenom koji je spriječio mnogobrojne probleme i posljedice koje su se planirale i bile nadvile nad ovim narodom. Zahvalnost dugujemo i vrhovnom Muftiji svih Bošnjaka svijeta sa sjedištem u Sarajevu, gaziji našeg naroda, Reisu-l-ulemi, mr. Husein ef. Kavazoviću, koji je kao bedem čvrsto stao u odbrani slobode Islamske zajednice i poštovanju njenih organa, i pored mnogobrojnih negativnih pritisaka koji su mu dolazili sa svih strana. Molimo Allaha da ga nagradi, sačuva i pomogne u daljem vođenju našeg naroda ka uspjehu i ponosu. Također, neka Allah nagradi sandžačkog muftiju i njegove saradnike, poput Rešada ef. Plojovića, koji su i ovog puta čvrsto stali u odbrani principa šeriata i temeljnih postulata Islamske zajednice.

Na kraju molim Allaha da sve nas uputi na Pravi put, da nam otvori srca ka istini, oprosti grijehe i ujedini nas na istini, tevhidu (Allahovoj jednoći) i podari uspjeh na dunjaluku i na ahiretu. Amin.

Autor je pomoćnik sandžačkog muftije za južni Sandžak