Muhamed ĆEMAN: Većini dobronamjernih ljudi je jasno da formiranje treće Islamske zajednice ne znači ujedinjenje dvije postojeće, već dobijanje još jednog novog igrača na terenu, koji će za lokalne potrebe igrati za interese stranke Rasima Ljajića, a kroz koju bi i Turska lakše vršila svoj uticaj, a koja će vjerovatno u međuvremenu renovirati par turbeta po Sandžaku, nebi li zamazala oči muslimanske javnosti. Pitanje je koliko su nosioci te inicijative toga svjesni? Kada je u javnost procurela informacija o postojanju takvog plana, preduzete su blage mjere od strane IZ u Srbiji kako do toga ne bi došlo. Kada smo pomislili da se od te za Bošnjake loše ideje odustalo, jedan nemili događaj je probudio istu i efektno je plasirao u centar medijske pažnje.

Pokušaj otmice Islamske zajednice u Srbiji 2007. je, iako brižljivo spreman, lahko prozren kako od strane naroda, tako i od strane uleme. I suviše je bilo providno da iza bizarnog Adema Ziljkića i srpskoservilne porodice Jusufspahić stoji Udba i državni interesi Srbije. Kako klasično kidnapovanje kompletne IZ nije uspjelo, Srbija se morala zadovoljiti njenom podjelom. Pretpostavljam da nisu bili ni svjesni da na taj način čine uslugu muslimanima Sandžaka, kroz čišćenje postojeće autentične IZ od oportunističko-sihribaškog hodžanskog sloja, jer poznato je da su se isti prvi priključili novoformiranoj «Islamskoj» zajednici. I pored velike medijske kampanje kroz dezinformiranje tamošnjeg stanovništva, Bošnjaci se nisu dali prevariti.

Gebelsove metode u državi Srbiji
Podsjetimo se na trenutak, kroz čitanje kratkog pasusa iz jednog od tada mnogobrojnih objavljenih medijskih izvještaja slične sadržine, kakvim su se sve niskim demagoškim ispadima služili, pokušavajući dovesti javnost u zabludu:

«Nakon izbora Adema ef. Zilkića na mjesto Reis ul uleme i podrške koja mu svakodnevno raste među vjerskim službenicima, bivši muftija Muamer Zukorlić je prema pisanju naših dopisnika iz Sjenice i Tutina počeo sa zastrašivanjem imama i vjerskih službenika u te dvije sandžačke opštine. Juče je u "radnoj posjeti" Sjenici i Tutinu boravio muftija novosadski i cijele Vojvodine Rešad ef. Plojović koji je obilazio imame i mujezine sa tog prostora i prijetio im uz poruku da će da padaju glave ukoliko se Zukorlić smijeni. Istim tonom Plojović je sinoć govorio i na lokalnoj televiziji Jedinstvo gdje je otvoreno zaprijetio svima onima koji su protiv Zukorlića istakavši da "postoje ljudi koji su spremni da daju i život za Zukorlića". Da podsjetimo da je novoizabrani Reis dobio podršku 50% imama u Novom Pazaru, 98% u Tutinu, 93% u Sjenici, 95% u Prijepolju i 100% Novoj Varoši.»

Danas nam svakako gore navedeni pasus možda izgleda donekle i smiješan, ali smo nažalost svjedoci ponovnih nasrtaja na IZ u Srbiji, sada kroz jednu novu inicijativu, koja nije ni približno površna i providna poput prve, zbog činjenice da su jednim dijelom njeni nosioci znatno ugledniji nego li je to bio slučaj sa Zilkićem, Jusufspahićem i ostalima. Također, ovoga puta ni Srbija nije sama, već joj aktivno pomaže i Turska, pokazujući da joj je stalo do Bošnjaka koliko i do lanjskog snijega, već joj je jedini cilj ostvarivanje svojih geopolitičkih i ekonomskih ciljeva. Inicijativa je navodno predviđala ujedinjenje dvije postojeće Islamske zajednice tako što će nezadovoljni imami iz obje istupiti i napraviti treću. Naravno, većini dobronamjernih ljudi je jasno da formiranje treće Islamske zajednice ne znači ujedinjenje dvije postojeće, već dobijanje još jednog novog igrača na terenu, koji će za lokalne potrebe igrati za interese stranke Rasima Ljajića, a kroz koju bi i Turska lakše vršila svoj uticaj, a koja će vjerovatno u međuvremenu renovirati par turbeta po Sandžaku, nebi li zamazala oči muslimanske javnosti. Pitanje je koliko su nosioci te inicijative toga svjesni? Kada je u javnost procurela informacija o postojanju takvog plana, preduzete su blage mjere od strane IZ u Srbiji kako do toga ne bi došlo. Kada smo pomislili da se od te za Bošnjake loše ideje odustalo, jedan nemili događaj je probudio istu i efektno je plasirao u centar medijske pažnje.

Danas nam svakako gore navedeni pasus možda izgleda donekle i smiješan, ali smo nažalost svjedoci ponovnih nasrtaja na IZ u Srbiji, sada kroz jednu novu inicijativu, koja nije ni približno površna i providna poput prve, zbog činjenice da su jednim dijelom njeni nosioci znatno ugledniji nego li je to bio slučaj sa Zilkićem, Jusufspahićem i ostalima. Također, ovoga puta ni Srbija nije sama, već joj aktivno pomaže i Turska, pokazujući da joj je stalo do Bošnjaka koliko i do lanjskog snijega, već joj je jedini cilj ostvarivanje svojih geopolitičkih i ekonomskih ciljeva.

Novim inicijativama do novih podjela
Riječ je o navodnom incidentu sa Bekirom ef. Makićem, jednim od nosioca inicijative o trećoj Islamskoj zajednici. Prvi se oglasio nedavno formirani sajt Sandzakhaber koji važi za glasilo Rasima Ljajića, izvještavajući kako su navodno Muftija Zukorlić, Rešad ef. Plojović i sekretar Mešihata Samir Škrijelj pretukli ef. Makića oborivši ga na pod i šutirajući ga nogama. Iako je i sam ef. Makić ubrzo negirao lažne tvrdnje Sandžakhabera, objašnjavajući da je navodno došlo samo do guranja, srpskim i nekim drugim antibošnjačkim medijima nije trebalo puno kako bi u svojim glasilima objavili tekstove i druge priloge bombastičnih naslova, kako je navodno Muftija Zukorlić «nokautirao» svog bliskog suradnika.

Naravno, vijest o tom incidentu, ma koliko god neznatan bio, izazvala je tugu u vjerničkim prsima, jer uistinu je neprihvatljivo bilo kakvo fizičko obračunavanje među muslimanima, a posebno još kada je riječ o uvaženom Muftiji Zukorliću, koji je svojim radom i rezultatima (p)ostao trn u oku svim dušmanima Bošnjaka, i Bekira ef. Makiću, koji je važio za uglednog imama i predanog radnika IZ u Srbiji. Već sam napomenuo kakva je bila reakcija medija, a nažalost, čitav događaj je nastojao iskoristiti i ef. Makić za promoviranje inicijative o formiranju treće Islamske zajednice, što je istog trenutka dovelo do novih podjela među Bošnjacima.

Jedinstvom menhedža do srpskih interesa?
Lično sam ubijeđen da će i ovaj pokušaj razbijanja Islamske zajednice u Srbiji doživjeti neuspjeh, i to iz više razloga. Kao prvo, imami na koje Turska ponajviše računa u ovoj inicijativi su nosioci različitih menhedžskih (metodoloških) pa čak i različitih akaidskih stavova. Radi se o pravcima koje ne uspijevaju ujediniti i puno ozbiljniji projekti koji su uistinu korisni za islam i muslimane čak i na globalnom nivou, a kamoli inicijative koje idu na ruku neprijateljima muslimana. Doista bi bilo zanimljivo vidjeti ekstremnog maturidiju Muhameda Demirovića i prosufijskog a dokazanog sihribaza Lekovića s jedne strane, i imame koji zastupaju selefijsko poimanje vjere, koje je u suštoj suprotnosti sa maturidijsko-sufijskim shvatanjima, kako postaju najbliži suradnici. A i da se to desi, sljedbenici svih pomenutih bi uvidjeli da njihovi motivi nisu ni uspostava sunneta a ni očuvanje novotarija, već neke druge prirode.

Drugi razlog je taj što se i dalje nadam da će barem dio ovih imama koji su, istina je, poznati kao aktivni radnici Islamske zajednice u Srbiji, uvidjeti pogubnost njihovih namjera te da njihova nastojanja, ne ulazeći da li su ona u potpunosti dobronamjerna a pritom instrumentalizirana, ili pak zlonamjerna i dio obične borbe za više pozicije u strukturama IZ, ne idu u korist muslimanima već dovode do novih podjela. Pokajanje je vrlina velikih. A vrijeme će pokazati njihove namjere i veličinu.

IZ u Srbiji osuđena na uspjeh
Treći razlog je taj da aktuelna i autentična IZ u Srbiji na čelu sa Muftijom Muamerom ef. Zukorlićem, uživa najveće povjerenje Bošnjaka, kako u Sandžaku, tako i van granica Sandžaka, a posebno u dijaspori. Toj tvrdnji ide i prilog i činjenica da uprkos pritisku i spletkama Srbije i Crne Gore, lešinarskom odnosu Turske, i na kraju neodgovornim (blago rečeno) odnosom Bosne, IZ u Sandžaku uspijeva da se održi a i dalje razvija, što samo ukazuje na snagu, potencijale i energiju s kojom raspolaže. Islamska zajednica koja je sposobna da pokrene sopstveni univerzitet, na kojoj je većina studenata nemuslimana, koja uprkos velikom pritisku sa svih strana, uspješno i edukuje i hrani, i vakufe neda, i muslimansku čast brani, zaslužuje svaku pohvalu i osuđena je na opstanak.

Zaključak
Kao zaključak ovog priloga, želio bih da navedem sljedeći primjer.
– Prije samo par dana, u javnost su procureli video snimci koji nepobitno dokazuju da je srpski episkop Kačavenda, nimalo bezazlen seksulani manijak. Naravno, srpski mediji su o tome izvještavali samo onoliko koliko se mora, da bi ga Srspka pravoslavna crkva satjerana uza zid, penzionisala. Ne, nije ga penzionisala zbog toga što je dokazani peder, a još manje zbog ratnih silovanja Bošnjakinja, na šta ukazuju svjedočenja nekih njegovih žrtava. Već Srpska pravoslavna crkva štiti i čudovišta iz svojih redova, dok se pojedini Bošnjaci utrkuju ko će više potvoriti, opanjkati i nauditi našim najboljim liderima, kao da nije među nama Kur‘an i sunnet Poslanika, a.s.?

Također, ukoliko neko ne zna koju stranu da zauzme u svim ovim dešavanjima, preporučujem sljedeći recept.
– Posmatrajte čijem neprijatnostima se Beograd i Podgorica raduju, a čiji ih uspjesi rastužuju, i samo zauzmite stav suprotan od njihovih interesa. Lično sam pobornik ovakvog pristupa u prepoznavanju dobrih a i loših inicijativa i njenih nosioca, a lahko se da primjetiti da ih trenutno raduje sve osim jačanje postojeće Islamske zajednice na čelu sa Muftijom Muamerom ef. Zukorlićem. Naravno, ovo pravilo važi dok god je njihova politika diskriminirajuća glede Bošnjaka. Jedan dobronamjerni prijatelj me danas upita, «Koja je fajda kontrirati Beogradu a imati zavađena dva oka u glavi?!». Odgovorio sam mu da bi u prepuštanju volji Beograda, u potpunosti oslijepio. A bolje je biti i vrljav, nego li ćorav! A također moramo biti svjesni da ukoliko pritisci i spletke neprijatelja Bošnjaka urode plodom, i dođe do «pada» Muftije Zukorlića i čitavog pokreta na čijem je čelu, da neće biti Bošnjaka u sljedećih minimum 50 godina koji će se odvažiti da Beogradu kaže NE s ciljem zaštite bošnjačkih interesa kao što je to bio slučaj s Muftijom Zukorlićem. Ako bi se ta nesreća desila, a siguran sam uzdajući se u Gospodara ljudi da neće, predstoji nam dug period poltronstva oličen u likovima jednog Rasima Ljajića recimo, koji je tokom svog ministrovanja više učinio za srpsko-crnogorske ratne zločince, Haške optuženike, nego li za pripadnike svog naroda, žrtve genocida.

Ujedno, želimo još istaći da je apsurd vjerovati da je unutar IZ u Srbiji sve savršeno i da ne postoje greške na čijem otklanjanju treba raditi, ali poznati su islamski principi otklanjanja negativnosti unutar islamskih institucija. Sigurno je da pučevi, poput ovih koje zdušno podržavaju srpske državne strukture, neće donijeti dobro već nove podjele, i ohrabrivanje drugih pojedinaca unutar naših redova, da olahko i po ćejfu nastoje formirati svoje Islamske zajednice.