Akademik Muhamed Filipović sa svoje 84 godine i dalje je vrlo aktivan na svim intelektualnim poljima. Jedan je i od učesnika Svjetskog bošnjačkog kongresa održanog nedavno.
Akademik Filipović, koji je napisao i održao uvodni govor o razlozima i ciljevima osnivanja Sve- bošnjačkog kongresa, kaže da princip nacionalnog organiziranja otvara vrata svima koji su spremni i kvalificirani da se angažira- ju na temelju svog nacionalnog opredjeljenja.

Akademik FILIPOVIĆ: Stvaranje Svebošnjačkog kongresa će samo učvrstiti bošnjački identitet i proširiti osnovu bošnjačke akcije, dovesti do jasnijeg i adekvatnijeg definiranja našeg identiteta i boljeg razumijevanja pozicije Bošnjaka u svijetu, regiji i u samoj BiH.

Sudbina naroda
Između ostaloga, reagira i na prošlosedmični intervju prof. đr. Saćira Filandre, dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, te kolumnu Edina Urjana Kukavice, koji su u našem listu iskazali stajališta da Svjetski bošnjački kongres vodi Bošnjake u novu nacionalnu avanturu i radikalizaciju.

Kako Vi komentirate osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa s Mustafom ef. Cerićem i Muamerom ef. Zukorlićem na čelu?
Akademik FILIPOVIĆ: Ko bi ozbiljan i suvisao mogao tvrditi da je stanje bošnjačkog naroda u ovom momentu naše historije zadovoljavajuće. Ko može tvrditi da to stanje, između ostalog, nije proizašlo i zbog loše i neadekvatne politike i uopće nedostatnog razumijevanja situacije i potreba Bošnjaka, nerazumijevanja prirode bošnjačkog nacionalnog identiteta i izbora loše politike koja je vođena u njihovo ime i po uzoru na nacionalne politike susjednih nam naroda, i to kroz cijelo jedno stoljeće, a osobito kroz posljednju četvrt stoljeća.
Ko osim vašeg komentatora, koji je glatko i bez ijednog stvarnog argumenta, osim nebuloznih diskvalifikacija ljudi iza kojih stoje djela koja on ne može ni pročitati, a kamoli opisati i domisliti, osudio Kongres, može tvrditi, a da se ne ujede za jezik, da Bošnjaci nisu nasilno podijeljeni i rasijani po svijetu, tako da danas žive u većim aglomeracijama na svim kontinentima osim Južne Amerike.
Ko može tvrditi da u ovom momentu postoji ikakvo, a kamoli adekvatno političko jedinstvo među njima, ko može tvrditi da ova sadašnja bosanska država i bošnjačka politika, koja je u njenom funkcioniranju uspjela da postane marginalna, može i želi o njima voditi računa onako kako to sve druge države čine u odnosu na svoje sunarodnjake rasute po svijetu i ko, na kraju krajeva, može, a da mu obraz ne padne na tlo zastupati tezu da nije potrebno, da je loše, opasno po naš narod, po Bosnu i Hercegovinu, Evropu i svijet formirati jednu svjetsku bošnjačku organizaciju kakve do sada nije bilo i nema, tj. da ne treba stvarati organizaciju koja će djelovati na povezivanju i zajedničkoj aktivnosti tako rasutih Bošnjaka da su oni danas prisilno najrasijaniji narod u svijetu. Niko to ne može tvrditi niti razložno obrazlagati.
Zar se ne sjećate da je Vaš sagovornik prije tri godine pokrenuo inicijativu da se sazove Bošnjački sabor kako bi se izašlo iz stanja totalne paralize bošnjačke politike u koju su je doveli aktuelni politički zastupnici Bošnjaka i njihovi intelektualni trabanti. Isti oni koji i danas vode akciju protiv Svebošnjačkog kongresa su na podao način omeli tu inicijativu, argumentima koji ne samo da su nelogični nego su suludi, kako to pokazuje razvoj prilika u BiH i među Bošnjacima u posljednje tri godine.
Jedini razlog opiranja ostvarenju jedne nužne i prijeko potrebne inicijative i akcije dolazi iz razloga borbe vladajućih sterilnih bošnjačkih političkih i pseudointelektualnih snaga da održe svoj monopol na sudbinu našeg naroda koji su upravo om svojom nesposobnošću i korumptivnošću svake vrste doveli u ćorsokak. Svima smetaju Cerić i Zukorlić. Cerić nije ni ideolog, ni vođa, ni politički šef ove organizacije, koja uostalom nije i ne smije nikako biti politička.
Zapravo, Svebošnjački kongres se izričito ograđuje od svake takve namjere i pozicije bilo kojeg svog člana ili funkcionera, nego su u tom pogledu bitne dvije nesporne stvari. Prva je da je Islamska zajednica jedini još preostali povezujući element bošnjačkog življa u svijetu, a da je gospodin Mustafa ef. Cerić čovjek koji je poznat u svjetskoj javnosti, koji poznaje ljude koji djeluju unutar našeg korpusa u raznim zemljama, da ima pretpostavke da bude glasnik, prenosilac i zastupnik i da vrši upoznavanje svjetskih faktora sa stavovima Svebošnjačkog kongresa koje će određivati i definirati jedino njegovi legitimni organi.
Zbog toga su iz cijele ove priče isključeni aktivni političari, profesionalni ideolozi i uopće ljudi koji su već angažirani na definiranim užim ciljevima, a za koje možemo opravdano reći da su se pokazali neadekvatnim, pa u velikoj mjeri i štetnim. Za funkciju koja mu je povjerena danas među nama nema prikladnije osobe od Mustafe ef. Cerića uz sve moguće mahane koje može i koje ima svaki čovjek, a neka neko kaže ko je to među nama koji to može da radi, ko ima iskustva u komunikacijama u svijetu, kojega važni ljudi u svijetu poznaju i koji njih poznaje i za kojim se ne vuku repovi korupcije i političkih grešaka.

Dakle, Vi ne mislite da stvaranje Svebošnjačkog kongresa znači novu ideologizaciju i nacionalizaciju Bošnjaka, odnosno, da može dovesti do radikalizacije među Bošnjacima?
Akademik FILIPOVIĆ: Nikako. Stvaranje Svebošnjačkog kongresa će samo učvrstiti bošnjački identitet i proširiti osnovu bošnjačke akcije, dovesti do jasnijeg i adekvatnijeg definiranja našeg identiteta i boljeg razumijevanja pozicije Bošnjaka u svijetu, regiji i u samoj BiH. Upravo će otkriće i razvoj pravog identiteta dovesti do dezideologizacije bošnjaštva i cijelog problema s Bošnjacima, jer su brojne krive i namjerno lažne interpretacije tog identiteta opteretile bošnjački svijet, ali će odstraniti one koji su se godinama borili protiv bošnjačke ideje i kojima je bilo svejedno kako se mi nazivamo i ko smo, osim ako nas oni zastupaju, a na bošnjačko ime su pristajali samo zbog političkog oportuniteta i interesa, tj. onda kada muslimanska formula nije više mogla da im bude osnova realizacije njihovih ciljeva. Znate li vi i možete li reći ko je od tih sadašnjih kritičara Kongresa i branilaca bošnjaštva bio Bošnjak i podržavao bošnjaštvo prije 1993. godine i ko danas, na određeni lukavi i zaobilazni način, ponovo odstupa od bošnjaštva u ime nekog državnog principa. To su neznalice i politički spekulanti.

Simbol ljiljana
Zastava s ljiljanima izabrana je kao zastava Bošnjaka. Kako to komentirate?
Akademik FILIPOVIĆ: Mi nemamo historijske bosanske zastave, ali imamo ljiljane kao simbol naše državnosti iz perioda klasične Bosne. Ti ljiljani su iskrsli u vrijeme kada smo bili pod agresijom i genocidom i pod zastavom s ljiljanima na bijeloj podlozi, a bjelina je znak nevinosti, dok su ljiljani znak kraljevskog digniteta. Naši su borci ginuli za Bosnu i ta zastava je simbol našeg historijskog opstojanja i naše borbe za opstanak, kao što je ujedno simbol bosanskog zajedništva. Nismo mi krivi da su se tog zajedništva odrekli oni koji su izabrali simbol šahovnice ili četiri slova s.

Trebaju li se Bošnjaci bojati predstojećeg popisa?
Akademik FILIPOVIĆ: Već sam u osvrtu na ono što je o tom pitanju rekao profesor Zgodić kazao da u skladu s poslovicom koja kaže da onaj koga je zmija ujedala mora da se boji i guštera, treba da bude oprezan, a u ovom slučaju i da se pribojava onoga što stoji iza popisa. To je nužno iz dva razloga. Prvo, što je sve u vezi s tim popisom obavljano u zatvorenim krugovima i netransparentno i da se u tom smislu može dogoditi da je i popis, kao i mnoge druge stvari, dio nekog lošeg sporazuma, onakvog kakvi su bili svi dosadašnji naši sporazumi, tj. na račun Bošnjaka.
Druga okolnost koja na-laže oprez je činjenica da se Bošnjacima nude alternative izjašnjavanja o identitetu. Ko će razuman pretpostaviti da će se takve alternative nuditi Hrvatima ili Srbima. To pokazuje da se Bošnjacima ponovo manipulira i da iza toga stoje nečiji veoma nejasni ciljevi. Kako je logika nametnutog nam razvoja koji se odvijao posljednju četvrt stoljeća upravo u tome da se neprestano sporazumi čine na račun i na štetu Bošnjaka, da im je smanjena teritorija za život, da su brojno minimizirani u najvećoj mjeri i da su najviše opljačkani, pobijeni i dovedeni u očajno stanje, to se mora biti krajnje oprezan sa svim akcijama koje nisu transparentne ne samo u svojim razlozima i ciljevima nego i s obzirom na način njihove realizacije. Samo budala može biti mir-na kad je nešto takvo u pita-nju.

Ako se obistine upozorenja da bi se skoro trećina Bošnjaka mogla izjasniti kao Bosanci i Hercegovci, može li to i u kojoj mjeri nanijeti štetu Bošnjacima kao narodu?
Akademik FILIPOVIĆ: Vaše pitanje implicira svijest o tome kako je cijela operacija popisa u uvjetima kada su Bošnjaci pretrpjeli genocid i kada su dovedeni u uvjete reduciranih prava na najvećem dijelu svoje države veoma problematična i da zahtijeva krajnji oprez i posebne mjere. A jasno je da su naši politički predstavnici o tome odlučivali bez konsultacije bošnjačke javnosti, uostalom kao i u drugim ključnim situacijama, ali je sretna okolnost u tome što su probni popisi, koji su izašli na vidjelo, ukazali na direktnu opasnost koju ovaj popis s namjerno izabranim alternativnim identifikacijama za Bošnjake, namijenjenim isključivo njima, nosi sa sobom, tako da je još moguće poduzeti odgovarajuće mjere. Karakteristično je da se nijedna stranka koja se oslanja na bošnjačko biračko lijepo nije o ovom pitanju jasno izjasnila, što govori da i one imaju prste u ovoj cijeloj igri.

Nacionalna politika
Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović odbija susret s Tomislavorn Nikolićem zbog poznatih stavova srbijanskog predsjednika o Srebrenici. Kako to komentirate?
Akademik FILIPOVIĆ: Izetbegović nema pravo da donosi sam odluke o takvim pitanjima kao što su odnosi Bosne i Hercegovine i Bošnjaka sa Srbijom i Srbima, pa bi bilo logično da se konsultira, ne samo sa svojim istomišljenicima nego i sa svim drugim Bošnjacima, pa i svojim političkim protivnicima. On pogotovo nema razloga da se tako ponaša prema Nikoliću budući da je bio veoma blagoglagoljiv u susretima s Tađićem i drugim srbijanskim političarima. Zar on misli da u odnosu na Bosnu, pa i na četnički pokret i srpske genocide u BiH, ti isti političari imaju bitnije različito gledište u odnosu na Nikolića. Srbija nije priznala genocide u vrijeme vladavine Tadića i to nije smetalo Izetbegoviću da zagovara popuštanje prema Srbima uopće.
Nema smisla govoriti više o tome šta misli i čini Izetbegović, nego o tome kako se jedino može i mora voditi politika u ime Bošnjaka. To ne može biti stranačka ili individualna nego nacionalna politika i u njenoj definiciji moraju učestvovati sve relevantne bošnjačke političke i intelektualne snage.

Bakir lzetbegović je nedorastao političar
Kako komentirate vanjsku politiku koju vodi Bakir Izetbegović, odnosno da svaku posjetu Briselu prati' šest posjeta Ankari?
Akademik FILIPOVIĆ: Nema tu politike uopće. To je lutanje od slučaja do slučaja i od zgode do zgode. Bio sam preneražen kada sam čuo Izetbegovića kako kaže da je išao u centar svjetske poli tike da kaže Zapadu kako se s Bosnom ne može kako oni žele i hoće. Tako nesuvislu izjavu bi, da je i bilo tako kako on kazuje, trebao jedan odgovoran političar koji vodi računa o interesima svoje države i naroda sakriti, a ne hvaliti se njome.
Zar on nije vidio i doživio tragediju svoga oca kojem su upravo ti svjetski moćnici slomili krila primoravši ga da pristane na nepravedan mirovni ugovor i, još k tome, da prizna jednu nasilno stvorenu tvorevinu, pa čak i da postupi protiv Ustava naše države, mada se na njegovo poštovanje zakleo i mada nije smio to učiniti. Kakva opasna i avanturistička umišljenost jednog nedoraslog političara. (Fahir KARALIĆ, Avaz)