Sead ZUBANOVIĆ: Ali evo da ih javno upitam gdje su njihovi protesti i prosvjedi, a i oni lično bili u slučaju kada su jednom od zaista rijetkih dostojanstvenih akademskih ličnosti u Bošnjaka zabranilo pravo na obrazovanje, polaganje doktorata na Filosofskom fakultetu u Sarajevu? Gdje su njihove reakcije kada je u pitanju crkva u avliji nane Fate Orlović, rekoše li šta ovih dana vezano za aparthejd poslije glasanja u Srebrenice. Spomenu li neko od njih u svojim javnim nastupima nekažnjeno ubistvo Melihe Delić i sva ostala skoro svakodnevna zlodjela u mrskom entitetu? Historijski momenat je ovakav kakav jeste. Vi ste, gospodo, prepoznati kao kamen vezan o vratu Bošnjaka koji to više neće da trpe i odlučili su dalje ići bez vas. Eto vam vaši petosobni stanovi po centru Sarajeva, eto vam vaše knjige, razmjenjujte ih među sobom, eto vam vaše političke stranke i njihovi, pardon vaši „šefovi“, eto vam vaše javno hvalisanje da živite sa suprugama druge nacionalnosti, što je opet po vama mjerilo podobnosti.

Nikada za ovih sedamnaest poslijeratnih godina bošnjački intelektualci, kako oni sebe vole imenovati, nisu bili jedinstveniji, glasniji, jasniji, konkretniji i brži u svojim reagovanjem i saopštenjima javnosti, nego ovih dana u kritikovanju, osporavanju, optužbama i osudama osnivanja i zasjedanja prvog Svjetskog bošnjačkog kongresa. Niti jedno društveno značajno pitanje političke i ekonomske održivosti BiH ni napadi na njen integritet i suverenitet, vrijeđanje boraca, invalida i žrtava rata, ponižavanje i skoro svakodnevne izdaje krvavo odbranjene domovine, koje se od političkog vrha više i ne kriju, nije probudilo svijest i savjest onih koji sebe smatraju „avangardom“ bošnjačkog naroda i dovelo u situaciju da ovako horski histerišu i vrište. Svako normalan se mora upitati, zašto je to tako? Kako se to po prvi put na jednom pitanju dođe do konsenzusa, kako se ujednoglasiše do juče nepomirljivi i razjedinjeni pojedinci i stvoriše zajednički front otpora zaključcima i ciljevima ovog skupa? Što li ih, u njihovoj halabuci, podržaše haman svi mediji ovih prostora, i ovisno i „neovisni“ ? Nešto krupno je u pitanju...

To „krupno“ za njih ne može biti krupnije. U pitanju je njihov status, mjesto u društvu, povlastice. Bošnjački narod ima nesreću da su ti ljudi, koji sada tako zdušno vrište, svojim jako lošim osobinama, prije svega kukavičlukom, licemjerstvom, zatvaranjem očiju pred istinom, međusobnom zavišću, poltronstvom, prodajom raznoraznim političkim opcijama, komformizmom, „puzanjem“ pred intelektualcima iz drugih naroda, umjesto da budu lokomotiva ili lokomotive koje vuku naprijed ka jednom jedinstvenom cilju, a to je Bosna i opstanak nje i poniženog, uniženog, ojađenog, isprevaranog bošnjačkog naroda, čitavo vrijeme sjedili u zadnjem vagonu i to „kušet kolima“ te nacionalne kompozicije i jako često potezali kočnicu za prisilno zaustavljanje voza. Obrazlagati i tražiti historijsko opravdanja zašto su samo u bošnjačkom korpusu intelektualci u devedeset osam odsto slučajeva bezlična amforna masa, bezkičmene osobe koje lažu prvo sebe da nisu intelektalni invalidi sa kojima nema prosperiteta narodu kojem „kao“ oni pripadaju, odvelo bi nas daleko. Ali evo da ih javno upitam gdje su njihovi protesti i prosvjedi, a i oni lično bili u slučaju kada su jednom od zaista rijetkih dostojanstvenih akademskih ličnosti u Bošnjaka zabranilo pravo na obrazovanje, polaganje doktorata na Filosofskom fakultetu u Sarajevu? Gdje su njihove reakcije kada je u pitanju crkva u avliji nane Fate Orlović, rekoše li šta ovih dana vezano za aparthejd poslije glasanja u Srebrenice. Spomenu li neko od njih u svojim javnim nastupima nekažnjeno ubistvo Melihe Delić i sva ostala skoro svakodnevna zlodjela u mrskom entitetu? Historijski momenat je ovakav kakav jeste. Vi ste, gospodo, prepoznati kao kamen vezan o vratu Bošnjaka koji to više neće da trpe i odlučili su dalje ići bez vas. Eto vam vaši petosobni stanovi po centru Sarajeva, eto vam vaše knjige, razmjenjujte ih među sobom, eto vam vaše političke stranke i njihovi, pardon vaši „šefovi“, eto vam vaše javno hvalisanje da živite sa suprugama druge nacionalnosti, što je opet po vama mjerilo podobnosti. Sve vam ostavljamo, ali jedno vam zabranjujemo. Vi nemate pravo govoriti više u ime naroda kojem ste okrenuli leđa opet, ovaj put svojim nedolaskom na osnivački Svjetski bošnjački kongres. Još napadate i osuđujete našu, samo jednu želju, želju da i mi budemo jedan od ravnopravnih naroda jedine nam, zajedničke države. Uzeli ste sebi da pravo da ismijavate ponos, razum i pamet onolikog broj prisutnih na samom kongresu, da ne govorimo o onima koji nisu mogli doći.

Pred vama je jedan zaista težak, skoro pa nerješiv problem. Koji će vas to narod prihvatiti takve kakvi ste, kao svoje? Strpljivijih od Bošnjaka sigurno nećete naći. A nama, bez vas, šta dragi Bog da. Hajr inšaAllah !

B O Š N J A K Nemoj bolan ti od mene Da dušmana praviš sebu Ako ne znaš Bošnjak ko je Evo ja ću reći tebi. Moja duša, to je moja vjera Moje srce to je Bosna zemlja Din i vatan ja nikome nedam Za to dvoje i mrijeti sam spreman. Kaži ako krvi trebaš I ja ću ti odmah dati Al ne diraj ovo dvoje Gorko ćeš se pokajati Za to nemoj od Bošnjaka Da dušmana praviš sebi Ja ne želim ništa tuđe Al ni svoje dao ne bi.

Nema potrebe za pravdanjem, ali zbog istine na kraju treba reći da su krovne naučne i kulturne institucije u naprimjer Njemačkoj i Hrvatskoj državi osnovane od strane crkvenog vrha. Šta je to sporno ako u isto takvom organizovanju Bošnjaka svoj doprinos da indirektno i direktno Islamska zajednica? Sporno je to, najviše onima koji nikada nisu htjeli da upoznaju, ili su zaboravili „svoju“ vjeru !