Semir ĐULIĆ: Dugo smo se naivno nadali da će neko drugi, međunarodna zajednica, ovaj ili onaj sud, imaginarna pravda, Dayton, Washington, Paris ili ko zna ko čuti i razumjeti tišinu Potočara i poruku koju šapuću. Evo naša nada skoro punoljetna, a u ušima i srcima međunarodnih dušebrižnika propuh; a Potočare samo što nam nisu uzeli isto onako kao i živote rahmetlija u polju bijelih nišana. Ako hoćemo pravdu onda moramo koristiti pravo a mi ga imamo. Imaju ga i vlasnici imena na onih 5137 nišana, a i oni koji još uvjek u jamama i vrletima četničke i bobanovsko - kvazi - ustaške mržnje čekaju da budu pronađeni. Oni ga se nisu odrekli, njima su ga bezdušno oduzeli.

8372... ljudska života svirepo prekinuta genocidnim kamama, 5137... bijelih nišana Podrinja u Potočarima tišinom zbore. Čujemo li tu tišinu ili smo opijeni bukom svakodnevnice i sami utihnuli. Tišina Potočara krikom zove – odazivamo li se?! Jesmo li zaboravili, preboljeli, potisnuli u lavirinte sjećanja? Ako jesmo, onda postavimo jedan nišan za sebe u nekim novim Potočarima!
Ako nismo, onda budimo glas onih iznad čijih glava nišani svjedoče. Neka kroz nas neizrečeno izgovore, nedosanjano dožive, nedoživljeno iskuse. Neka kroz nas još jedanput zajedno sa svojim majkama, suprugama, sestrama, očevima, sinovima i kćerkama prošetaju do biračkih mjesta, kažu i posvjedoče da su Srebrenica, Bratunac, Žepa, Rogatica, Foča, Zvornik, Višegrad, Prijedor, Kozarac ....njihovi, naši, bosansko-hercegovački a ne velikosrpski.

Dugo smo se naivno nadali da će neko drugi, međunarodna zajednica, ovaj ili onaj sud, imaginarna pravda, Dayton, Washington, Paris ili ko zna ko čuti i razumjeti tišinu Potočara i poruku koju šapuću. Evo naša nada skoro punoljetna, a u ušima i srcima međunarodnih dušebrižnika propuh; a Potočare samo što nam nisu uzeli isto onako kao i živote rahmetlija u polju bijelih nišana.

Ako hoćemo pravdu onda moramo koristiti pravo a mi ga imamo. Imaju ga i vlasnici imena na onih 5137 nišana, a i oni koji još uvjek u jamama i vrletima četničke i bobanovsko - kvazi - ustaške mržnje čekaju da budu pronađeni. Oni ga se nisu odrekli, njima su ga bezdušno oduzeli.

Ako je suditi prema dosadašnjim izborima i broju glasova dijaspore može se slobodno reći da se mi sami dobrovoljno odričemo svoga prava i time suučestvujemo i olakšavamo proces ostvarenja i završetka plana etničkog čišćenja i genocida. Suočimo se sa ovom istinom i ne tražimo izgovore niti u „kompliciranoj proceduri“ niti u floskuli „svi su isti“ a ponajmanje u uvjernju kako naš glas „nije bitan“.

Ako su čelnici „bošnjačkih“ ili probosanskih stranaka u jeku „unutarbošnjačkog političkog rata koji vodi u sunovrat“ uspjeli da, bez obzira na pojedinačne političko-kalkulantske razloge, dogovore podršku jednom kandidatu za gradonačelnika Srebrenice (lično smatram da su tako trebali postupiti u mnogim bh gradovima), onda ni nama u dijaspori ne ostaje ništa drugo do da potvrdimo da smo još uvjek građani BiH i da se ne odričemo građanskog prava i dužnosti. Jedino tako možemo pokazati onima koji su nas protjerali da njihov projekt nije uspio i da ne pristajemo na „političku smrt“ koju su nam namjenili kada već nisu uspjeli ili imali vremena da nas biološki unište.

Registracija i izlazak na izbore su najbolji dokaz da smo i biološki i politički živi. Nebitno je kojoj pro-bosanskoj opciji dajemo glas, mnogo je bitnije da tim činom potvrdimo svoje postojanje i pripadnost BiH.



Čak i oni koji su se zbog ovog ili onog ekonomsko –socijalnog interesa odrekli ili izgubili državljanstvo BiH imaju priliku da moralno ili materijalno podrže i pomognu one koji to svoje građansko pravo žele iskoristiti. U najmanju ruku mogu slijediti primjer Zajednice Bošnjaka Džordžije koja je odlučila da sa 2,000 američkih dollara pomogne kampanju „Glasaću za Srebrenicu“ pokrenutu od strane civilnog sektora i NVO Srebrenice a koju predvodi Asocijacija studenata Srebrenice sa ciljem da se što veći broj Srebreničana a i drugih koji to žele prijavi na Lokalne izbore 2012. Svi oni koji žele slijediti primjer Zajednice Bošnjaka Džordžije mogu to učiniti ovim putem:

Almir Salihović Predsjednik Asocijacije studenata Srebrenice E-mail: [email protected] BANKOVNI PODACI a) Name of Company: Asocijacija studenata Srebrenice b) Bank Name: NOVA BANKA AD Banja Luka c) Bank Address: Trg Mihajla Bjelakovića br.1 75430 Srebrenica d) Bank Swift: NOBIBA22 e) Bank Account Number: 555-110-10102980-31 f) IBAN: BA395551101010298031

Teško da postoji ijedan ‘dijasporac’ a da nije izgubio nekoga u užoj ili široj familiji. Ako osjećaj patriotske i građanske dužnosti nije dovoljan motivator za registraciju neka onda to bude u ime ubijenog oca, brata, sestre, majke, rođaka, prijatelja. Obzirom da se radi o lokalnim izborima, neka to bude i vraćanje duga prema rodnom gradu i ljudima koji su se u njega vratili.

Živimo u vrijeme interneta, iskoristimo mogućnosti koje nam taj medij pruža. Ovdje ću navesti jedan primjer mojih Stočana koji su još u augustu prošle godine osnovali FB grupu “Glasaću za Stolac” u cilju motivacije sugrađana u dijaspori da se registruju i izađu na izbore kako Stolac ne ni bio više “grad slučaj”. Tri su veoma bitna rezultata djelovanja ove grupe. Prvi i najvažniji je da će na oktobarskim izborima biti više od 700-800 novoregistriranih birača. Drugo, grupa je intezivno radila na dogovoru probosanskih stranaka o zajedničkom i koordiniranom nastupu na izborima kako bi se eleminisalo “prosipanje” glasova a obzirom na izborna pravila za lokalne izbore. Grupa je već postigla dogovor sa SBB, SDP i SzBiH a očekuje se da će se i SDA priključiti pokretu “Svi za Stolac”. Treće, ova Grupa je u dogovoru sa drugim strankama a na osnovu želje svojih članova prijavila i svog nezavisnog kandidata za OV Stolac i dala još tri kandidata koji su stavljeni na liste stranaka. Isto tako postignut je dogovor oko jednog kandidata za gradonačelnika. Ovakav primjer mogu slijediti mnogi širom BiH.

Na kraju, svaki grad iz koga su Bošnjaci protjerani ili pobijeni za vrijeme genocidne agresije je na neki način “grad slučaj” i ima neke svoje “Potočare”. Pokažimo da ih nismo zaboravili i da čujemo poruku koju šapuću.

Ovaj put je do nas i samo do nas.