Nazif HOROZOVIĆ: Oduvijek su ljudi, po prirodi, bezrezervno vjerovali učenim ljudima i zato pokvarenost i neprincipijelnost uleme znači potpuna i totalna propast kompletne muslimanske zajednice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Najviše se za svoj ummet bojim pokvarene uleme.“ Ulema koja se ponaša navijački nije dobra ulema, ulema koja se ponaša pristrasno nije dobra ulema, ulema kojoj interes zajednice nije ispred njegovog vlastitog interesa nije dobra ulema. Pitamo se, imamo li mi uleme koja odgovara kriteriju dobre uleme?

U zadnje vrijeme se intenzivira priča o našoj budućnosti, svako krivi nekoga drugoga da je kriv za neko stanje. Haotično stanje u bošnjačkom korpusu je dosta dublje pitanje od tipičnog optuživanja nekolicine naših vođa ili lidera određenih partija ili institucija. Shvatio sam da se naši današnji međusobni odnosi grade na jednoj bolesnoj osnovi, na osnovi licemjerja, tj. da svako optužuje drugoga, da imamo ozbiljnu krizu na svim, ili bolje rečeno, skoro svim nivoima.

Treba ljudima istinu reći
Ono što me je ponukalo da pišem na ovu temu danas jesu komentari na protekle opće izbore u našoj zemlji. Političari, intelektualci, a posebno vjerska ulema su pali na ispitu. Svi nas oni obmanjuju i nikako nemaju hrabrosti da kažu da je problem u nama, običnim ljudima i da smo mi, obični ljudi, odgovorni za odabir bilo koje vlasti i da mi, običan svijet, apsolutno zaslužujemo ovakvu vlast. Dobro ste pročitali, mi zaslužujemo ovakvu vlast u kojoj ima svega i svačega. Mi zaslužujemo ovakve političke, intelektualne i vjerske autoritete. Niko nam neće da kaže: NARODE, PROBLEM JE U VAMA!!! I dok se vi ne promijenite nemojte očekivati nikakve kolektivne promjene.

„Kakvi budete vi takvi će biti vaši vladari“
U jednoj predaji stoji „Kakvi budete takvi će biti vaši nadređeni“. Iako ovu predaju hadiski velikani ocjenjuju kao slabu sa aspekta lanca prenosioca, sa druge strane ovaj hadis u velikom odgovara Kur'anskom ajetu koji glasi:

إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنْفُسِهِمْ
„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“

Također, ova predaja ima svoga utemeljenja u drugoj predaji, za koju veliki islamski učenjak Ibn Kesir tvrdi da je autentična, a koja glasi: „الناس على دين ملوكهم“ – Ljudi su vjere svojih vođa.
Jednostavno je postaviti pitanje: Sa koje planete dolaze naši funkcioneri? Ima li neko među nama da nema nekog bližeg ili daljeg rođaka na funkciji? Naši najbliži su naše vođe, pa je li moguće da se oni drastično razlikuju od nas?
Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje, r.a., kaže: „Loše vođenje od strane nadređenih, kraljeva i prvaka nije samo zbog njihovih nedostataka, već zbog nedostataka i onih kojima rukovode. Jer, kao što je zabilježeno „Kakvi budete takvi će biti vaši nadređeni.“ I kako Uzvišeni u Kur'anu kaže:
„وَكَذَٰلِكَ نُوَلِّي بَعْضَ الظَّالِمِينَ بَعْضًا بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ“
„Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga što su zaradili.“
Kroz ovaj ajet Allah, dž.š., nepravdu i silu vlasti samo stavlja u kontekst da su jedni silnici na vlasti, a drugi silnici su oni kojima vladaju silnici.
Faraon je bio jedan veliki tiranin, nepošten, nepravedan i veoma arogantan vladar, ali Allah, dž.š., ne prepisuje samo njemu odgovornost tog ponašanja, već kaže:

فَاسْتَخَفَّ قَوْمَهُ فَأَطَاعُوه إِنَّهُمْ كَانُوا قَوْمًا فَاسِقِينَ
„I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grješni.“
Riječ istehaffe znači potcijeniti, učiniti ublehama i ono što mi kažemo „pravljenje budalom“. Tj. Faraon je svoj narod pravio budalama, a oni su ga u tome vjerno slijedili i pratili u onome što je on radio.
Za vrijeme Hasana El-Basrija je živio čuveni tiranin Hadždžadž ibn Jusuf es-Sekafi, pa je Hasan čuo čovjeka da hoće da proklinje Hadždžadža i da moli Allaha da ga uništi, našto je Hasan reagovao: Nemoj to činiti, jer se može desiti da Allah pošalje umjesto njega vladare koji će biti poput majmuna i svinja, jer su vaša djela vaše vođe i kakvi ste biće vam takvi vaši vladari.“
U drugoj predaji stoji da je rekao: Hadždžadž je Allahova kazna nama, pa nemojmo Allahovu kaznu dočekivati sabljom, već je dočekujmo pokajanjem za naše grijehe. S toga, iskreno se pokajte, Allah će vas poštediti njegovog zla.“

وَمَا أَصَابَكُمْ مِنْ مُصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَنْ كَثِيرٍ
„Kakva god vas nevolja zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“
Ibn Kajjim, r.a., poznati velikan islamske misli kaže: „Kao da je Allah učinio da se djela ljudi pojave u liku njihovih nadređenih. Pa, ako je narod sklon pravdi, takvi će biti i vladari. Ako je sklon nepravdi, takvi će biti i vladari....“ i tako Ibn Kajjim skoro pa ne prestaje nabrajati stanja u kojima se nalaze ljudi, a koja se reflektiraju na njihove vladare.
Već pominjanom Hadždžadžu su rekli: Zašto ne budeš kao Omer? Živio si u njegovom vremenu i znaš kako je bilo. Rekao je: Budite i vi skromni i čestiti poput Ebu Zerra (ashab koji je živio u vrijeme Omera, r.a.), biću i ja Omer.
Sa sociološkog aspekta, prvak ove nauke i njen utemeljitelj, Ibn Haldun, r.a., kaže: „Kada kod ljudi prevlada vjerski aspekt dobiju vladavinu hilafeta, kao što je slučaj sa Ebu Bekrom i Omerom, a kada pretegne neki drugi aspekt dobiju to isto, poput Omejevića kod kojih je pretegao aspekt nacionalizma...“
Hazreti Aliju je pitao jedan čovjek: Ljudi nemaju jedinstven stav prema tebi kao što su imali prema Ebu Bekru i Omeru, pa mu je Alija, r.a., odgovorio: „Ebu Bekr i Omer su bili vladari onima poput mene, a ja sam vladar onima poput tebe.“

Ulema je nezaobilazan faktor prosperiteta
Drugi bitan segment naše priče jeste intelektualni svijet – ulema. Hadisi koji nagovještavaju pokvarenost svijeta to provode kroz prizmu pokvarenosti intelektualaca, učenjaka, učitelja i uleme. Oduvijek su ljudi, po prirodi, bezrezervno vjerovali učenim ljudima i zato pokvarenost i neprincipijelnost uleme znači potpuna i totalna propast kompletne muslimanske zajednice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Najviše se za svoj ummet bojim pokvarene uleme.“ Ulema koja se ponaša navijački nije dobra ulema, ulema koja se ponaša pristrasno nije dobra ulema, ulema kojoj interes zajednice nije ispred njegovog vlastitog interesa nije dobra ulema. Pitamo se, imamo li mi uleme koja odgovara kriteriju dobre uleme?
U jednoj predaji se spominje da je grupa robova došla kod Hasana El-Basrija, kao najvećeg vaiza i zamolila ga da održi hutbu o vrijednosti oslobađanja robova. On im je obećao da će to učiniti. Prolazile su džume, ali hutbe na tu temu nije bilo. Jednog petka je ipak progovorio Hasan El-Basri i motivirao ljude da oslobađaju svoje robove, pa ga je veliki broj ljudi i poslušao. Nakon toga su mu došli i rekli: Dobro, a zašto si toliko čekao da govoriš o tome? Rekao je: U to vrijeme nit' sam imao roba, niti para. Čekao sam da zaradim novac, kupim roba i oslobodim ga. Nakon toga sam imao pravo pozvati i ostale ljude.

Kakav je izlaz iz današnjeg stanja?
1. Uključivanje što više moralnih i odgovornih ljudi u bitne sfere društva. Moralni, sposobni i odgovorni ljudi se moraju nametati, moraju aktivirati i moraju pokazati odgovornost prema svojoj zajednici.
2. Raditi na tome da svijest ljudi o svom vlastitom značaju bude na visokom nivou, da se ljudi edukuju, obrazuju, odgajaju i prihvataju odgovornost za stanje u kojem se nalaze.
3. Bojmo se Allaha i ne šutimo pred nepravdom. Mi moramo reći nepravednom vladaru da je nepravedan, korumpiranom službeniku da je korumpiran, pokvarenom alimu da je pokvaren i ispravljati njihove krivine... makar u onim oblastima u kojima je to moguće. Istinu reći u lice nepravednog vladara u islamu se karakteriše kao najbolji vid džihada – borbe. Neko će to raditi riječju, neko perom, neko djelom i svi dovom. Naravno, to treba raditi blago, mudro i bez smutnje i eskalacije sukoba.
4. Nemojmo na sebe navlačiti Božije prokletstvo. Nemojmo proklinjati naše nadređene, već molimo Allaha, dž.š., da Allah preko njih poboljša stanje muslimana ili da ih zamijeni boljim. Najgore što čovjek može uraditi jeste da proklinje, traži od Allaha neuspjeh izabranim liderima, aktuelnim čelnicima u svim mogućim sferama. Nismo ni svjesni da protiv sebe to radimo. Ima jedna hikaja da je jedan alim rekao svojim učenicima da postoji Božije ime kada čovjek spomene to ime u dovi, Allah prima tu dovu. Pa je jedan tražio od svoga učitelja da mu kaže to ime, a ovaj mu nije htio reći smatrajući da ga nije dostojan. Nakon toga je rekao svome učeniku: Idi sutra u grad i prati šta se dešava, pa ako nešto posebno upratiš, dođi i obavijesti me. On je to uradio i došao je naveče učitelju govoreći mu: Vidio sam nešto strašno. Jedan starac, siromah, je dotjerao drva, a stražar mu ne dade da uđe u grad. Molio ga, ali ovaj ne da. Pa je učitelj upitao: Da znaš to Božije ime, šta bi Allaha u tom trenutku molio? Kaže: Da crkne i vladar i stražar. Pa mu je alim rekao: Jesam li ti rekao da nisi dostojan tog Allahovog imena? Jer, da si tako govorio možda bi Allah nakon njegove smrti doveo još goreg od njega, a problem ne bi bio riješen. A da si molio Allaha da uputi i popravi stanje vladara i stražara, bilo bi bolje, jer bi tada čovjek ušao sa drvima i svima bi bilo bolje.
5. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah može preko čovjeka griješnika uzdignuti ovu vjeru.“ I preko onoga ko je protiv i ko radi protiv vjere, njegovi postupci mogu motivirati mnoge i da postigne kontraefekat. Možda nam se neko popravljanje stanja čini nemogućom misijom, a potom Allah, Svojom velikom Moći, promijeni stanje sa onima koji su bili najveći neprijatelji promjena. U islamskoj povijesti je izuzetno mnogo primjera ovakve vrste.
6. I nemojmo zaboraviti Allaha, dž.š., ni u jednom trenutku, da popravi naše stanje, da popravi naše prvake, popravi naše intelektualce, popravi našu ulemu i popravi sviju nas prije svega, jer je zbog toga garantovan napredak cijeloj zajednici.