Image: Svrzina kuća

Hadži Omerova kuća na kraju sela mogla se vidjeti jedino u jesen ili zimu. U proljeće i ljeto jedva ili nikako. Kuća biva zagrljena obeharalom i olistalom baščom. Kuća i avlija blistaju od čistoće, a unutrašnjost kuće također. Sobe su lijepo i ukusno namještene, pa kada sam ulazio u hadži Omerovu kuću imao sam osjećaj da ulazim u „Bošnjački muzej“. Već u predsoblju vide se po besamacima poredano bakarno posuđe: lenđeni, ćase, sahani, tepsije, ibrici i đugumi, pegla na žar... Ispred basamaka poseban ukrasni predmet, majstorski izrađena mangala sa kahvenjacima i fildžanima.

Soba za musafire ima poseban ambijent, nagizdana sa lijepim sećijama, prekrivenim sedžadama, a ukrašena jastucima, preko jastuka jagije od beza i poredani mali jastuci izvezeni srmom kupljenoj u Turskoj. Na zidu stari sahat koji otkucava polusahatno i punosahatno vrijeme, a pored sahata lijepo uramljena veća slika. Na slici Ćaba ispred koje me hadži Omer zaustavi i drhtavom rukom pomilova sliku, a onda istom rukom obrisa suzu koja mu se kotrljala niz obraz.

Duboko uzdahnu i poče u sebi da nešto uči iz Kur'ana dok me pratio do sećije. Sijeli smo jedan naspram drugog i hadži Omer otpoče sa tihim i nježnim glasom:
-Svaki put kada uđem u ovu sobu, a ulazim često, u ovoj sobi klanjam, ne mogu, a da ne stanem ispred slike Ćabe i uspomene poteku kao skakutavi potok niz liticu ili suza niz obraz.

To su uspomene na dan kada mi Svemilosni Allah dž.š. omogući da i moja stopa stane na vruću Arapsku zemlju u kojoj se rodi i umre Posljednji Allahov Poslanik Muhammed a.s.

Prije toga bila je čežnja, zov i obaveza mene kao Muslimana- Bošnjaka, da posjetim Prvi Božiji Hram koji voljom Stvoritelja kao veliku milost ljudima podigoše prvi put Ibrahim a.s. i

sin mu Ismail a.s. Taj hram je u Meki i to je po određenju Kur'ana «CENTAR SVIH SVJETOVA». Meni kao običnom smrtniku ostaje da nagađam i razmišljam o tome što to znači. Ali sam mogao vidjeti svojim očima da je to zaista centar svijeta i ljudi sa različitih dijelova svijeta koji dolaze cijelu godinu bilo na hadž ili umru. I ja hvala dragom Bogu zadesi se među hadžijama iz cijelog svijeta da zijaretim sveta mjesta.

Cijeli prostor se zabijeli od ihrama. Slika je upečatljiva i nezaboravna iz razloga što su i ljudi i žene nabijeni ogromnim naponom emocija. I sama okolina je nekako nestvarna, jer su ti nepristupačni predjeli kao iz nekog vanzemaljskog predjela, posebno za nas iz Bosne i Hercegovine i onih zemalja gdje je zelenilo normalna stvar. Svuda naokolo prevlađuju smeđi tonovi sa tamnim i svijetlim nijansama, a erupcije vulkana su tu stvorile razne figure brežuljaka oštrih bridova. Ali i na najnepristupačnijim mjestima bljesne bjelina ihrama. Mjesta na kome su se susreli nakon dugog traženja prvi ljudi Adem a.s. i hazreti Hava.

Zaista je bilo ogromno iznenađenje i razlika u odnosu na džennetski ugođaj iz kojeg su protjerani. Noć na Muzdelifi je puna smiraja i intimnog unutarnjeg samoprotivanja, susreću se pokretni i nepokretni ihrami, jer puno je ljudi zaspalo omamljeno umorom i atmosferom, vrve i jezika iz svih dijelova svijeta.

Imao sam osjećaj da se nebo spustilo. A šta se u tom trenutku dešavalo u svemirskom ustrojstvu samo smo mogli da nagađamo, a pravu istinu zna samo Onaj koji je sve stvorio Allah dž.š. Da li je preletjela vatrena ptica nebom u šta se neki kunu da su vidjeli, da li su zvijezde padalice gađale šejtane. To je sve dio doživljaja svakog pojedinca. I svaki će vam ispričati drugačiji doživljaj tih mijesta. I u tome je draž i neponovljenost hadža. Iz bilo koje znane nacije i rase i bilo sa kojeg dijela dunjaluka osjećaju se kao braća i sestre s kojim dijele komad istinskog zavičaja.

Ujutro posle Kurban-bajrama išli smo bacati kamenčiće na šejtane. Time hadžije koje se nađu na Mini objavljuju rat šejtanu i pridriženje Božijih propisa koji slijede tradiciju Ibrahimovu a.s. Kada smo sve to vidjeli i doživili čekao nas je susret s onim kamenom, Bejtulahom, Kabom, Kjabom, Ćabom.

Tog dana bilo je nemoguće doći do Bejtulaha, ali su se graditelji dosjetili i podigli više spratova oko Kabe kako bi se mogao obaviti Tavaf. Oko crnog kamena se kreću u suprotnom smjeru kazaljki na sahatu. Sve to liči na mlječni put. Isto je ustrojstvo atoma. Sve se okreće oko nečega. Zemlja oko sunca, mjesec oko zemlje. Sve vidljivo i nevidljivo! U mojoj blizini bi jedan stariji hadžija sa Kosova i ja ga tiho upita da li mu je naporno kruženje u ovoj velikoj gužvi, jer se mora obaviti svih sedam obilazaka, a on prekinu svoju dovu Allahu dž.š. i reče mi jednu mudrost koju ću pamtiti: -Onaj ko želi Allahovu milost mora se namučiti! Poslije tih sedam Tavafa dolazi sedam prelazaka između Safe i Merve, brežuljaka između kojih je išla Hadžera u očajanju što svom sinu Ismailu ne može vode dati. Čuvanje ove tradicije za sve muslimane je dokaz da i u najtežim situacijama mogu očekivati pomoć Allaha dž.š., pod uslovom ako su ustrajni vjernici. I zaista. Hadžera je kao milost dobila izvor vode poznate kao Zemzem. Ovu vodu nose mnoge hadžije kao najdragocijeniji poklon koji se može donijeti sa hadža. Eto, nisam ni pjesnik ni pisac, a i da jesam teško bi mogao opisati svoj susret sa Ćabom, Mekom, pećinom Hira, Arafatom, a rastanak još teže. Tamo ostaše brojni minareti na džamijama različitih oblika, ostaše uzvisine kojima je koračao Muhammed a.s. u jedno povjesno vrijeme kada mu je stigla i Prva Objava: «Uči u ime Gospodara koji stvara...»

U toku dvadeset i tri godine stigla je kompletna Zaštićena Objava u vidu Kur'ana, koji ima počasno mjesto u hadži Omerovoj sobi. Iz svih krajeva svijeta ljudi se zahvaljuju Allahu, jer mogu doći do Kur'ana, a saznao sam da je preveden na više od trideset svijetskih jezika, pa Boga mi za mnoge muslimane neće biti opravdanog izgovora kako nije mogao biti upoznat šta sadrži Časni Kur'an.

I prije nego dovrši priču ode do vitrine sa knjigama, otvori je, izvadi jedan primjerak džepnog Kur'ana na Bosanskom jeziku. Dok mi je Kur'an poklanjao još me usput zamoli: -Da Ga čuvam i bdijem nad Njim. Najsigurnije čuvanje Kur'ana je svakodnevno čitanje i proučavanje, jer imati Kur'an u kući, a nečitati Ga je isto kada je čovijek teška hasta kojem hećim propisa mehlem, a on ga ne uzima, mada mu je sve na dohvat ruke. Dok sam Kur'an stavljao u džep hadži Omerov poklon, on uzdahnu kao da će potrčati ili zaplakati nastavi i o utiscima koje je doživio i u Medini. Poslije Džidde, najvećim dijelom kroz pustinju širokom, pravnom, modernom cestom na kojoj ne vidje ni jedan udes, jer se alkohol ne pije stigli smo u Medinu. Pitom je kraj oko Medine, a Božijim određenjem je određeno da bude domaćinska oaza koja je dala podršku proganim Prvim Muslimanima. Brežuljci oko Medine su blagi, a i danas su osmjesi na licima Medinjana iskreni. Poslanstvo je u Medini dobilo dimenziju pokreta stvaranja države, stvaranja muslimanske vojske, prvog ustava i rezolucije o ljudskim pravima. Džamija Muhammeda a.s. gdje je i njegov Kabur je arhitektsko čudo. Kompijuteri, savremeni razhladni uređaji koji, kao i u haremu u Meki snizuju vanjsku temperaturu, sa svježim mirisnim zrakom, a ozvučenja su tako jaka koja se mogu na deset kilometara od džamije čuti. Namaz je stalni i svakog trenutka će se naći dova koja se upućuje Stvoritelju i veliča samo Njegove svake hvake vrijedno djelo. Tu se takođe dovozi Zem-zem (u Bošnjačkoj tradiciji Abuzemzem) voda koja se pije u krugu džamije. Svi su žudili, a među njima i ja da dođem u prostor Mimbera iz Poslanikove stare džamije i mezara Božijeg miljenika i čovjeka koji do Sudnjeg dana ostaje uzor za sve ljude na zemlji. Hadži Omeru se opet otkinu uzdah i suza: «Allahume Salli, Allah Muhammedin Ve Ala Ali Muhammed, Kema Salejte Ali Ibrahime..!»
Ah, Bože moj! Sve to prođe kao u snu. Sastali se i noć i dan u obliku Uhuda, Bedra, Prva džamija, Kuba, Kibletil, Mesdžid tamo je gdje je došla naredba da se muslimani okreću prema Ćabi, a ne kao do tada prema Jeruzalemu...
Na Uhudu je mezarje šehida, ashaba Poslanikovih među kojima je i hazreti Hamza. Cijela planeta se okreće prema Ćabi i na Ćabi boravi. Samo tako se obnavlja jedinstvena ljudska zajednica okupljena oko riječi, oko istine, oko knjige Kur'ana.

Ne znam na čemu vise da se zahvalim hadži Omeru, da li na gostoprimstvu, da li na poklonu Časnom Kur'anu, ili ispričanom sjećanju sa kojim i mene u mojoj mašti provoda planetom zemljom koja ima na jednom mjestu i Start i Cilj.

Allahu Ekber!