TurskI grad Adapazar i oblast Sakarija bili su domaćini Međunarodnom simpozijumu o Aliji Izetbegoviću, koji je održan povodom 7. godišnjice smrti prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine. Panel je nazvan „Razumijevanje Alije Izetbegovića iz perspektive novog političkog jezika“ a organizator je Institut za historiju politike Evropske unije i grad Adapazar - Sakaraija.

Izvanredan ugođaj napravili su domaćini za učesnike Konferencije

Nekoliko stotina stanovnika Adapazara i Sakarije prisustvovalo je ovoj vrlo značajnoj manifestaciji koja se redovno održava u Turskoj. Posebno je bilo impresivno učešće velikog broja mladih koji su vrlo pažljivo pratili dvoiposatno izlaganja učesnika. Zanimljivo je da je sa vidnim emocijama je

Dodik, Milošević, Karadžić Opasnost za Bosnu i Hercegovinu veća je i zbog činjenice što se kao oslobodilac srpskog secesionističkog vampira pojavljuje legalno izabrani i od međunarodne zajednice dugo podržavani premijer Milorad Dodik. Kada je Dodik nosio „janjeću kožicu“ a mnogo prije njegovog velikog politikog uspona na političkoj sceni, govorio sam da je to najopasniji srpski igrač koji može ugroziti nezavisnost Bosne i Hercegovine. Činjenica da je secesionistički projekat institucionaliziran i da ga promoviše i njime rukovodi premijer i budući predsjednik entiteta, morala bi ozbiljno zabrinuti ne samo bošnjačke političare nego i predstavnike međunarodne zajednice. Milorad Dodik, koji po stilu vladanja podsjeća na Slobodana Miloševića, nastavlja sa entuzijazmom provedbu Karadžićevog projekta. Ne skrivajući svoje namjere on potpuno transparentno, samouvjereno i bahato, destruira Bosnu i Hercegovinu.

dočekan gost iz Bosne i Hercegovine Adamir Jerković, koji je nekoliko godina bio savjetnik i blizak saradnik predsjednika Alije Izetbegovića. U Adapazaru živi jaka bošnjačka zajednica. Adamir Jerković je bio gost u njihovoj osnovnoj školi i u kućama domaćina koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Bila je to prilika da se sa gostom iz BiH popriča o događajima u zemlji njihovog porijekla za što su pokazali veliko interesovanje.

U nastavku donosimo izvode iz govora Adamira Jerkovića, nekadašnjeg savjetnika Alije Izetbegovića, koji je održao pred prepunom dvoranom u Adapazaru.

Adamir Jerković, nekadašnji savjetnik predsjednika Alije Izetbegović je rekao da je Bosna i Hercegovina danas u vrtlogu novih iskušenja i da su bošnjački lideri često zaslijepljeni vlastitim sujetama pa ne uspijevaju na pravi način odgovoriti na ove opasne izazove, posebno na srpski agresivni nacionalizam. Govoreći o perspektivama Bosne i Hercegovine danas 15 godina od Daytona, Jerković je rekao da se Bosna i Hercegovina našla u vrtlogu novih iskušenja a Bošnjaci pred teškim izborom kojim putem krenuti dalje.

„Na sceni je agresivni srpski separatizam koji ohrabruje hrvatski nacionalizam. Iz daytonske flaše koja je trebala zauvijek zarobiti srpski destruktivni projekt, oslobođen je secesionistički demon bez ozbiljnije reakcije međunarodne zajednice. Srpski nacionalisti prkose i poručuje međunarodnoj zajednici da rade na demontaži bosanskohercegovačke kuće. Nevolja je što nisu jasne namjere međunarodne zajednice niti se može procijeniti koliko je snažna njena motivacija da dejtonski projekt dovede do kraja. Opasnost za Bosnu i Hercegovinu veća je i zbog činjenice što se kao oslobodilac srpskog secesionističkog vampira pojavljuje legalno izabrani i od međunarodne zajednice dugo podržavani premijer Milorad Dodik. Kada je Dodik nosio „janjeću kožicu“ a mnogo prije njegovog velikog politikog uspona na političkoj sceni, govorio sam da je to najopasniji srpski igrač koji može ugroziti nezavisnost Bosne i Hercegovine. Činjenica da je secesionistički projekat institucionaliziran i da ga promoviše i njime rukovodi premijer i budući predsjednik entiteta, morala bi ozbiljno zabrinuti ne samo bošnjačke političare nego i predstavnike međunarodne zajednice. Milorad Dodik, koji po stilu vladanja podsjeća na Slobodana Miloševića, nastavlja sa entuzijazmom provedbu Karadžićevog projekta. Ne skrivajući svoje namjere on potpuno transparentno, samouvjereno i bahato, destruira Bosnu i Hercegovinu.

Na drugoj strani, bošnjački lideri, zbog nepostojanja svebošnjačkog programa, ne uspijevaju odgovoriti novom izazov. Svojom kratkovidošću omogućili su uspon Milorada Dodika, jer su njegovoj agresivnoj politici suprotstavili dijametralno suprotan uklon. Tako je jedan radikalizam počeo hraniti drugi. Danas je bosanskohercegovačka politička scena potpuno radikalizovana.

Valija Sakarije Mustafa Buyuk uručuje zahvalnicu Adamiru Jerkoviću za učešće na Konferenciji i njegovoj borbi za djelo Alije Izetbegovića

Potpuno je jasno da Bosni i Hercegovini nedostaje Alija Izetbegović, zahvaljujući kome su Bošnjaci iz mnoštva krivih puteva znali odabrati pravi.

Alija Izetbegović je imao izvanrednu percepciju stvarnosti i orveolovsku viziju predviđanja budućnosti. On nije bio sanjar, iako je struktura njegove ličnosti bila dominantno prožeta najtananijim humanizmom. Stajao je veoma čvrsto na zemlji, uvažavajući s velikom ozbiljnošću okolnosti i realitete koji su ga okruživali. Zahvaljujući tome on je imao izvanredan osjećaj za pregovaranje a kompromis je bio njegovo moćno „oružje“. Ovo danas nedostaje bošnjačkim političarima, koji igrajući na osjećanja žrtava skupljaju jeftine predizborne političke poene pričom da treba ukinuti Republiku Srpsku, iako znaju da to u sadašnjim okolnostima nije moguće. No, to nikako ne znači da je Alija Izetbegović bio sretan dejtonskim rješenjem kojim je neprirodno podijeljena Bosna i Hercegovina. Za Aliju Izetbegovića Republika Srpska bila je otvorena rana na srcu i uvijek je govorio da je ovaj entitet nastao na sili i genocidu. Ali, on nije dopuštao da emocije nadvladaju njime pa nije bacao mrtve floskule i parole da treba ukinuti Republiku Srpsku. Njegova strategija je bila da kroz institucije sistema političkim sredstvima dokine suštinu te tvorevine i pretvori je u ljušturu sa promijenjenim sadržajem. On je znao da galamom o ukidanju Republike Srpske neće ukinuti entitet koji je nastao na genocidu i da će takva retorika radikalizirati srpsku političku scenu a Bošnjake očima međunarodne zajednice prikazati kao rušitelje Daytona. Tada su neki Izetbegovićevu sklonost kompromisima označavali latentnim kapitulantstvom i inferiornošću.

Zapravo, može se reži da je čitav Izetbegovićev koncept dolaska do cilja, a to je nezavisna, suverena i cjelovita BiH, temeljio se na strpljivosti.

Ovakva strategija i taktika Alije Izetbegovića nekima je nalikovala puževom hodu, ali u prvim godinama nakon Daytona cilj se počeo ukazivati. Nažalost, danas taj cilj izgleda daljim nego u vrijeme kada je Izetbegović u napetoj atmosferi tek uspostavljenog mira pregovarao sa ratobornim srpskim poglavicama. Vrijeme je pokazalo da je Izetbegovića strategija strpljivog pregovaranja i kompromisa bila dobar izbor u političkim realnostima današnje Bosne i Hercegovine i da je ovakav pristup bio jedino ispravan.

Nažalost, Izetbegovićevi nasljednici zaboravili da je politika umijeće mogućeg. Bošnjački političari mogli bi naučiti još dok nije kasno kako je na seperatisitičke provokacije u ne tako davnoj prošlosti reagovao Alija Izetbegović. Iz njegove prakse mogli bi naučiti i to na koji način je uspijevao uključiti neodlučnu i popustljivu međunarodnu zajednicu u bosanskohercegovački „slučaj“, koji se ni tada a ni danas nije mogao riješiti sam od sebe, a posebno ne dobrom voljom domaćih aktera, od kojih barem jedan, najblaže rečeno, ne gaji simpatije za svoju zemlju“ – istakao je između ostalog Adamir Jerković nekadašnji savjetnik Alije Izetbegeovića govoreći na Konferenciji u turskom gradu Adapazaru u povodomu obilježavanja 7. godišnjice smrti prvog bosanskohercegovačkog predsjednika.