Ferid Ferko ŠANTIĆ: Ništa se promijenilo nije ni dan danas u odnosu srpskog režima prema Bošnjacima. U sandžčkim školama ni danas nema ni jednog jedinog slova o bošnjačkoj historiji, kulturi... Ništa se promijeniti neće sve dok Bošnjaci, svi do jednog, jasno i glasno, mirno i demokratski ne kažu: Hoćemo da u sandžačkim školama, ne u Čačku, Smederevu..., imamo programe u kojima je 50% bošnjačke historije, književnosti, kulture... Ništa se promijeniti neće sve dotle dok Bošnjaci šute i svjesno sami sebe posrbljavaju, crnogorče...

Nedavno je u beogradskom ”Blicu” objavljena fotomontaža na kojoj je sandžački muftija prikazan u pravoslavnoj odori i sa krstom na glavi. Potpuno je razumljivo što su na takvu uvredu i blasfemiju reagovali mnogi osuđujući i odbacujući taj oblik «humora».

Međutim, suština je u poruci koja se ovim uvredljivim činom šalje svim muslimanima, u prvom redu Bošnjacima, u Srbiji, Bosni...
Ta poruka je kratka, jednostavna, direktna i glasi:

Bit ćete pokršteni, bit ćete posrbljeni, pocrnogorčeni, pohrvaćeni..., bit ćete pretvoreni u «Bijele Cigane».

Ta poruka, ustvari, glasi da će Bošnjaci biti pokršteni jer su sami na to pristali, jer su to sami prihvatili, jer je to prihvatio i na to pristao jedan dio bošnjačkih vjerskih i politčkih vođa.

Teške su ovo riječi i za onoga ko ih piše i za onoga ko ih čita pa se onda, bezbeli pitate kako to, na osnovu čega se može izreći jedna ovakva strahotna tvrdnja.
Evo i odgovora na to pitanje kroz samo jedan jedini primjer. U Sandžaku, u Tutinu, Brodarevu, Rožaju, Prijepolju... Bošnjaci, muslimani čine 99%, 95%, 50%... stanovništva a škole u tim mjestima su 100% srpske/crnogorske, pravoslavne. Znači, tamošnji Bošnjaci su prihvatili posrbljavanje, pokrštavanje kroz školski sistem. Ako je u svim sandžačkim školama, čak i onima gdje su 99% bošnjačka, muslimanska djeca, dan škole ništa drugo nego crkvena slava, Savin dan, a svi Bošnjaci na to šute i to prihvataju šta je to nego pristanak na pokrštavanje, posrbljavanje, crnogorčenje...
A znamo svi koja je i kakva je moć škole. U vezi sa tim lijep je primjer iz jedne sandžačke, bošnjačke familije. Naime, u toj familiji je još tamo negdje 1930. god. malehni, desetogodišnji Mehmed jednog dana krijući otišao, sa svojim srpskim vršnjacima, u njihovu srpsku školu. Tamo mu je učitelj dao nekakvu knjigu. Vidjevši Mehmeda kako se vraća iz škole i prilazi kući sa nekakvom knjigom u ruci dedo mu Osman ljutito naredi:

Zar sa ovim zlotvorima da nas upoređuju i ponižavaju!

- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuću...

Uz izvinjenje zbog korištenja danas uvrijedljivog termina „vlah“ morao sam prenijeti autentične riječi deda Osmana. Osman je bio potpuno svjestan šta znači prihvatanje škole u kojoj se uči kako „zaudara zemlja Mu’amedom“, neuzubillahi, odnosno u kojoj se uči da „Bošnjaci niti postoje, niti postoji bilo šta bošnjačko“. Ništa se promijenilo nije ni dan danas u odnosu srpskog režima prema Bošnjacima. U sandžčkim školama ni danas nema ni jednog jedinog slova o bošnjačkoj historiji, kulturi... Ništa se promijeniti neće sve dok Bošnjaci, svi do jednog, jasno i glasno, mirno i demokratski ne kažu: Hoćemo da u sandžačkim školama, ne u Čačku, Smederevu..., imamo programe u kojima je 50% bošnjačke historije, književnosti, kulture... Ništa se promijeniti neće sve dotle dok Bošnjaci šute i svjesno sami sebe posrbljavaju, crnogorče... Ustvari, ništa se promijeniti neće sve dok bošnjački politički i vjerski prvaci koje je narod izabrao sprovode sve ono što od njih srpski, crnogorski... režim zahtijeva. A tim bošnjačkim političkim i vjerskim „prvacima“ njihovo velikosrBsko poltronstvo njima donosi pun đuzdan, tj. novčanik. Njima je to jedini cilj, jedino za šta žive. Sve drugo, sopstveno posrbljavanje, posrbljavanje cijelog naroda njima je manje važno od njihovog đuzdana.

Zbog toga svim onim sandžačkim Bošnjacima koji šutke prihvataju posrbljavanje, crnogorčenje... kao i njihovim režimskim poltronskim političkim i vjerskim prvacima, ona fotomontaža iz velikosrBskih novina jasno poručuje: Iako se odričite od svega svojega, od svih oblika svojeg identiteta, svoje vjere... na kraju ćete biti samo „Bijeli Cigani“ i ništa više. A ko su, u stvari, „Bijeli Cigani“? Zašto je njihov primjer tako poučan, za one koji razuma, dostojanstva... imaju?

1862. god. vlast tadašnje Srbije i srpski kralj lično naredili su progon svih muslimana iz Srbije. Oni muslimani koji se nisu htjeli odreći svojeg imetka pa su zbog toga htjeli ostati u Srbiji mogli su to uraditi samo ako su se pokrstili i pisali se kao Srbi a ako to nisu htjeli onda su mogli ostati i zadržati imovinu ali pod uslovom da se vere odreknu i da budu pisani kao Cigani. Jedan mali dio muslimana u tadašnjoj Srbiji prisilno je prihvatio ovu sramnu odredbu pa je ostao u Srbiji, odričući se svoje vjere, izjašnjavajući se i pišući se kao Cigani. Srbi su te muslimane počeli nazivati Bijelim Ciganima na taj način ih razlikujući od onih autentičnih „crnih“ Cigana. Međutim, ovim muslimanskim hudnicima ništa nije pomoglo ni to što su se identiteta svojeg odrekli, što su se u Cigane upisali. Srbi su nastavili da ih proganjaju, da im imovinu otimaju, da im... Zbog toga su i oni bili prisiljeni da ostave svoju imovinu i da napuste Srbiju. Doseljavali su se u Sandžak koji je tada, kao i vjekovima prije, bio dio Bosne. Jedan dio ovih Bijelih Cigana koji je bio bliži Drini naselio se u gradovima u Istočnoj Bosni. Njihove mahale uvijek su bile na gradskim periferijama ali su Bijeli Cigani zauvijek ostali neprihvaćeni od domaćeg stanovništva. Vjerovatno im je to bila kazna za njihovo sramno odbacivanje svojeg identiteta zarad nekakvog imetka.
Hoće li današnji muslimani u Srbiji, Crnoj Gori... biti neki novi Bijeli Cigani zavisi samo od njih i ni od čega drugog. Ona nedavna fotomontaža iz velikosrBskog glasila im poručuje da ih to, ne budu li se osvijestili, uskoro čeka. Uostalom, srbljenje - posrbljavanje je stalni, od strane države organiziran, sistematski, vjekovni proces u Srbiji. Najbolji dokaz tome je i ova kopija iz Rječnika (u originalu je to Rječnik a ne rečnik) Vuka Karadžića iz 1818. god.