Da li je odluka o vetu Stephen Harpera, premijera Kanade ustvari negiranje genocida nad Bošnjacima Srebrenice i BiH?

Web magazin Bošnjaci.Net je preko bošnjačkih lobista iz Kanade dobio izjave parlamentaraca Kanade, kao i poznatih javnih ličnosti iz svijeta prava, politike i kulture širom svijeta koji osuđuju stav premijera Kanade Stephena Harpera koji je nametnuo veto na izgalašvanje Rezolucije Genocida u Srebrenici i BiH, kao i obilježavanje Dana sjećanja na genocid u Srebrenici u Kanadi.

Brian Masse, član Kanadskog parlamenta i sponzor rezolucije M – 416

Premijer Stephen Harper je stavio veto na rezoluciju zbog termina genocid
"S velikim žaljenjem obavještavamo vas da je prijedlog Rezolucije M - 416 odbijen od strane Mnistra vanjskih poslova i Vlade Kanade. Tako se Kanada neće priključiti zemljama demokratskog svijeta koje su povodom 15. godišnjice od genocida u Srebrenici u svojim Parlamentima već usvojile rezolucije kojima proglašavaju 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Budite uvjereni da i ako nismo ostvarili naš cilj, vaš trud i odlično organizovana kampnaja i lobiranje je vrlo vrijedno. I ako je ovo tužan dan, naš i vaš glas i glas žrtava genocida više nije usamljen u Kanadskom Parlamentu. Premijer Stephen Harper je stavio veto na rezoluciju zbog termina genocid. Tako nemamo rezoluciju za 15. godišnjicu od genocida u Srebrenici. Ali o ovoj rezoluciji će se glasati u Kanadskom Parlamentu na sljedećem zasjedanju. Ja otkazujem svoj planirani put u Potačare – Srebrenicu – Bosnu i Hercegovinu iz protesta prema Harperovom odbijanju rezolucije o genocidu, jer nije moguće žrtvama genocida u Srebrenici objasniti ovaj neodgovorni, nehumani potez kanadskog premijera”.

Robert Oliphant, član kanadskog parlamenta i sponzor Bill 533 – Zakon o oblilježavanju 11 jula u Kanadi kao Danom sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici

Neka uspomena na one koji su ubijeni u genocidu nekad ne izblijedi
“Zadovoljstvo mi je da predstavim akt koji želi da uspostavi kanadski nacionalni Dan Sjećanja na Srebrenicu koji bi se obilježavao svakog 11. jula. U julu 1995, više od 8,000 Bošnjaka su masakrirani u regionu Srebrenice u Bosni i Hercegovini u zaštičenoj zoni UN-a, od strane snaga bosanskih Srba. Ovo je bilo najveće masovno ubijanje u Evropi od Drugog svjetskog rata. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije i Međunarodni sud pravde u Hagu zaključili su da je masakar u Srebrenici genocid. Također, rezolucije koje osuđuju genocid su izglasane u Evropskom Parlamentu kao i u američkom Predstavničkom Domu i Senatu. Proteklog marta, predsjednik Srbije izdao je puno državno izvinjenje te podržao odluku Međunarodnog suda pravde. Prepoznavajući devastirajuće efekte vezane za genocid u Srebrenici u Julu 1995. godine, ovaj akt bi pružio mogućnost svim Kanađanima da stanu zajedno sa članovima bošnjačko – kanadske zajednice i dijele njihovu bol i respektuju sjećanje na te ljude i djecu koji su masakrirani. Pošto se približavamo 15-oj godišnjici ovog masakra, nadam se da će ovaj akt služiti kao korak u pravom pravcu koji će ultimativno obezbjediti barem prividnu utjehu preživjelim žrtvama genocida bošnjačkoj zajednici u Kanadi. Neka uspomena na one koji su ubijeni u genocidu nekad ne izblijedi”.

Francine Lalonde, član kanadskog parlamenta, glasnogovornik za vanjske poslove Bloc Quebecois

Blok Quebecois podržava uspostavljanje Dan sjećanja na genocid u Srebrenici
"Bloc Quebecois prepoznaje važnost za Quebek, Kanadu i međunarodnu zajednicu obilježavanje spomena na strašne i tragične događaje u Srebrenici u julu 1995. Gotovo 8.000 bosanskih Muslimana ubijeno je tamo od pripadnika paravojnih snaga bosanskih Srba. Mnoga kršenja Ženevskih konvencija počinjena su tu, posebice deportacija hiljada žena, djece i starijih osoba i silovanje mnogih žena. Bilo koji proces ozdravljenja i pomirenja počinje prije svega memorijom zločina. Međunarodna zajednica ima odgovornost da ući iz tih događaja koji se opisuju kao "genocid" od strane Međunarodnog suda pravde, kako bi se spriječio njihov povratak i omogućilo potrebno nacionalno pomirenja u Bosni i Hercegovini. Zbog toga bloka Quebecois podržava uspostavljanje Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Više od 60 godina nakon Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, ratificiranih od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1948, međunarodna zajednica mora nastaviti rad kako bi se osiguralo istina o događajima u Srebrenici. Pregled zločine počinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji još uvijek nije dovršen, kao uslov trajnog mira u regiji i uspostavu procesa pravde. Bloka Quebecois će i dalje pratiti ovo pitanje i nastojati osigurati da Harperova vlada da svoj doprinos naporima međunarodne zajednice za stabilnost, mir i trajno pomirenje na ovom području”.

Marlene Jennings, član kanadskog parlamenta

Bez oklijevanja, mi Kanadski Liberali su označeni masakar u Srebrenici kao genocid
Bez oklijevanja, mi Kanadski Liberali su označeni masakar u Srebrenici kao genocid. Zbog rasne, etničke, vjerske ili političkih pripadnosti, neke zemlje su nastojali uništiti čitavu populaciju kršenjem njihovih prava na život. Kanađani su izgubili članove svojih porodica u tim genocidima. Naša je odgovornost da prihvatimo sjećanje na te žrtve, kao dokay na na besmislenost tih sadističkog zločina. Kanada mora služiti kao primjer za svijet da se svi narodi, bez obzira na boju, nacionalnost, religija mogu živjeti s dostojanstvom i poštovanjem. Pod prethodnim liberalnim vladama, Kanada se pozicionirala u svijetu kao lider u poštovanju i zaštiti ljudskih prav. Liberalna partija Kanade se zalaže za zaštitu prava čovjeka u svijetu. U tom duhu ponovljam moju podršku za inicijativu da se u Kanadi proglasi 11. juli Danom sjećanja na Srebrenicu ".

Hon. Bob Rae, član Parmalemnta Kanade

Nikada nije prekasno za početak službenog sjećanja na strašne zločine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini između 1992 i 1995
"Nikada nije prekasno za početak službenog sjećanja na strašne zločine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini između 1992 i 1995. Razumijem važnost Dana sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercegovini u Kanadi. Ja ću biti sretan da pomognem usvajanje rezolucije u parlamentu".

Profesor Francis A. Boyle, advokata za Majke Srebrenice i Podrinja

Kanadski premijer Stephen Harper je svojim vetom na rezoluciju o genocidu u Srebrenici postao pomagač zločincu
"Kanadski premijer Stephen Harper je svojim vetom na rezoluciju o genocidu u Srebrenici postao pomagač zločincu, čije krivično djelo je dokazano na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područije bivše Jugoslavije i Međunarodnom sudu pravde, kao zločin genocida u Srebrenici, unatoč činjenici da je Kanada ugovorna stranka Konvencije o genocidu iz 1948 . To nije na tragu obećanja "Never again!" u Kanadi ".

Christiana Schwarz-Schillinga, bivši visoku predstavnik u BiH

Zaprepašten sam sljepoćom kanadskog premijera
Ja sam zaprepašten negiranjem zločina genocida u Srebrenici od strane kanadskog premijera Stephena Harpera i njegovom sljepoćom o ovom pitanju. Ja u potpunosti podržavam sadržaj saopćenja od strane Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanadski ogranak i Instituta za istraživanje genocida Kanada.

David Pettigrew-a, doktora filozofskih nauka i profesora filozofije na Southern Connecticut State University, SAD

Premijer Kanade mora znati da se ne može govoriti o tragediji Srebrenice ako se, istovremeno, ne govori o genocidu
„Gosp. Brian Masse, član Parlamenta Kanade za područje zapadni Windsor, javlja da je Premijer Stephen Harper izjavio da on neće podržati niti jednu rezoluciju u spomen na Srebrenicu ukoliko ta rezolucija uključuje riječ „genocid“. Ako je ovo stvarno činjenica, onda mi moramo podići slijedeći protest. Ubistvo od više nego 8000 civila, Bošnjaka, u Srebrenici u julu 1995 je, u stvari, službeno označeno kao „genocid“ od strane dvije sudske institucije, a to su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, (MKSJ), i Međunarodni sud pravde. Dapače, počiniteljima groznog zločina u Srebrenici su izrečene dvije presude za genocid i dvije presude za „pomaganje i hrabrenje“ u genocidu. Stoga je ovdje potpuno jasno da se ne može govoriti o tragediji Srebrenice ako se, istovremeno, ne govori o genocidu. Štoviše, u nedavnoj presudi, dana 10. juna 2010. godine, u slučaju „Popović i drugi“, MKSJ je izjavio da „obim i priroda operacije ubistva, s šokirajućim brojem izvršenih ubistava, sistematskim i organiziranim načinom na koji je to izvršeno, ciljanje i nezaustavljiva potjera žrtava, i očita namjera - razvidna iz dokaza - da se eliminira svaki bošnjački muškarac koji je bio uhvaćen ili se je predao dokazuje, van razumne sumnje, da je ovo bio genocid“ (naši navodni znakovi). Stoga smo uvjereni da će g. Stephen Harper, premijer Kanade, biti osjetljiv prema činjenici da bi oni koji su bili žrtve eliminacije prema ciljevima vodstva Republike Srpske, kao i njenog vojnog štaba, bili uznemireni u znanju da vođa jedne razvijene demokratske zemlje, u kojoj svi uzimaju istinu i pravdu za ideale, i u kojoj se poštuje vlada zakona, neće javno priznati dokumentiran zločin genocida koji je bio usmjeren protiv njihovih osoba, njihovih zajednica, njihove kulture i, u stvari, protiv njihovog povijesnog postojanja kao takvog i sjećanja na to. Nadalje, mi smo uvjereni da će se g. Stephen Harper, premijer Kanade, složiti da je neizbježan čin na putu do pravde i pomirenja u društvu kao Bosna i Hercegovina, nakon sukoba i nakon genocida, u tome da se odgovorno prizna zločin genocida. Ako se to ne učini bi označilo ustrojstvo s onima koji su uključeni u negiranje genocida, zajedno s trenutnim premijerom Republike srpske, Miloradom Dodikom. Većina članova parlamenta, kroz cijeli spektrum političkih stranaka zastupljenih u Parlamentu Kanade, su izjavili dati podršku prijedlogu da se 11. dan jula označi kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. G. Lawrence Cannon, ministar vanjskih poslova, je isto tako preporučio prihvaćanje prijedloga. Kako se bliži 15-godišnjica genocida u Srebrenici, godišnjica koja će svjedočiti ukapanju nekih osam stotina žrtava čiji su ostaci bili nađeni i izvađeni u napornom procesu iskapanja iz masovnih grobnica, mi zahtjevamo od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da razmisli o svojoj poziciji u vezi Prijedloga 416, i da se proglasi dan 11. jula kao Dan sjećanja na Srebrenicu“.

Informacija o trenutnom stanju Rezolucije M – 416 i zakona - Bill C – 533 u kanadskom parlamentu Zakon – Bill – C – 533 – Akt sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici Genocid, rijeć je kojom Robert Oliphant, član kanadskog parlamenta ispred Liberalne partije Kanade u prijedlogu zakona {Bill C – 533}, u kanadskom parlamentu, naziva politiku agresije i zločina genocida izvršenih od strane srpskih snaga u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995 godine. Nadalje se navodi u prijedlogu zakona da je politika agresije od strane snaga bosanskih Srba uz direktnu podršku vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), dovela do nasilnog ubijanje više od 8,000 Bošnjaka u julu 1995. godine u regionu Srebrenice. To je največe masovno ubistvo u Evropi od Drugog svjetskog rata te največi zločin počinjen od strane srpskih snaga agresije na Bosnu i Hercegovinu. U zakonu se dalje kaže da je Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije u Hagu jednoglasno odlučio u slučaju "Krstić"da je u Srebrenici počinjen zločin genocida. Takođe Medjunarodni Sud Pravde je presudio u Februaru 2007. godine u Tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid da je u Srebrenici izvršen genocid sa specifičnom namjerom da se unište Bosanski muslimani - Bošnjaci. Zakon zaključuje da pošto je rezolucija koja osuđuje genocid u Srebrenici usvojena od strane Evropskog Parlamenta 15. Januara 2009. godine, te od strane Američkog Senata i Kongresa 2005. godine, te pošto je 31. Marta 2010. godine Vlada Srbije, predvođena sa predsjednikom Borisom Tadićem izdala državno izvinjenje za genocid u Srebrnici, pružajući prešutno priznavanje genocidne prirode ovog kriminalnog akta, te tako dala podršku odluci Međunarodnog Suda Pravde iz Februara 2007. godine, na osnovu gore navedenog oba doma Kanadskog parlamenta usvajaju zakon „Dan sjećanja na Srebrenicu“, tako što će se u cijeloj Kanadi, u svakoj godini, jedanaesti juli zvati kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. 　 Usvajanjem ovog zakona kanadski parlament treba odati duboku počast svim žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Takodje kanadski parlament treba odati svoju počast stranim državljanima, uključujući i kanadske, koji su radeći u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini dali svoje živote. Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu i Institut za istraživanje zločina genocida Kanada izražavaju iznimno zadovoljstvo što je gospodin Robert Oliphant apsolutno prihvatio zahtijev kanadsko – bošnjačke zajednice da u pogledu upotrebe termina genocid nema pregovaranja. Istovremeno koristimo priliku da se zahvalimo Bošnjacima, Bosancima i Hercegovcima te svim prijateljima Bosne i Hercegovine širom Kanade, koji su svojim neumornim radom na lobiranju u zadnih nekoliko godina omogučili da se istina o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima više čuje u Kanadi. Posebno se zahvaljujemo velikim prijateljima Bosne i Hercegovine, članovima Kanadskog Parlamenta: Brian Masse, Robert Oliphant i Francine Lalonde. Rezolucija M - 416 – na koju je kanadski premijer Stephen Harper stavio veto zbog upotrebe termina genocid I ako Konzervativna partija Kanade pod liderstvom premijera Stephen Harpera nije prihvatila tekst rezolucije u kojoj se genocidom naziva zločin u Srebrenici, ista rezolucija biće predmet glasanja u Kanadskom parlamentu na jesenjem zasjedanju, kada se očekuje njeno usvajanja, jer već sada ima podršku više od dvije trečine članova parlamenta i tri od četiri parlamentarne poltičke partije. Tekst rezolucije M – 416 glasi: “Po mišljenju Kanadskog parlamenta dan 11. juli treba da bude prepoznat kao Dan sjećanja na Srebrenicu kao potsjetnik na masakar u Srebrenici u julu 1995. godine, u kojem je više od 8,000 Bošnjačkih civila ubijeno pod policom etničkog čišćenja, a koji je deklarisan kao akt genocida od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a 30,000 ostalih protjerani iz njihovih domova od strane srpskih snaga“. Time se u proceduri kanadskog parlamenta nalaze rezolucija M - 416 i zakon Bill C – 533. Proces lobiranja kanadskih Bošnjaka za usvajanje rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini u kanadskom parlamentu je poćeo 2005. godine na 10. godišnjicu komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici, kada su izjave dali: Pierre Pettigrew, tadašnji ministar vanjskih poslova Kanade i veliki prijatelj Bošnjaka i Bosne i Hercegovine i poštovana Jean Augustine, tadašnji član kanadskog parlamenta ispred Liberalne partije. Augusta 2009. godine Brian Masse, član Kanadskog parlamenta ispred Nove demokratske partije je najavio sponzorstvo rezoluciji pod nazivom M – 416, koja je predviđala proglašenje 11 jula u Kanadi, Danom sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici. Rezoluciju su podržale tri parlamentarne političke partije, dvije trečine članova Parlamenta, više od 50 najistaknutijih stručnjaka međunarodnog prava u svijetu. Rezoluciju su podržali i pojedini članovi Konzervativne partije, uključujući i ministra vanjskih poslova Lawrence Cannon. Jedino je premijer manjinske Kanadske vlade Stpehen Harper uslovio prihvatanje rezolucije ispuštanjem termina genocid. Kanadski Bošnjaci nisu prihvatili nikakve pregovore oko termina genocid. Kanadski Bošnjaci neće nikada pregovarati o genocidu, neće prihvatiti rezoluciju bez jedino ispravnog termina za zločin, termina genocid i neće stati u svojoj akciji lobiranja dok god istina o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima ne pobjedi u Kanadi. Emir Ramić, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu Institut za istraživanje zločina genocida Kanada

Safia Soliman, koja je savjetnik za razvoj zajednica u Velikoj Britaniji:

Premijer Stephen Harper da izjavi koji su razlozi za njegovo neprihvaćanje ustanovljivanja dana priznanja i sjećanja na genocid u Srebrenici, pogotovo kad su mnogi članovi parlamenta Kanade, kao i lokalnih vlasti, podržali taj prijedlog
„Nakon prestanka ratovanja u Bosni i Hercegovini, putem potpisivanja Daytonskih sporazuma, slijede ove činjecice:
Sistematski zločin genocida prootiv Bošnjaka i Bosanaca i Hercegovaca, u periodu 1992-1995 je bio dobro dokumentiran i objavljen.
Neki od onih koji su počinili genocidni „zločin protiv ljudskosti“ u BiH su bili podvrgnuti javnom pravnom procesu i presuđeni krivima u Haagu.
Otvaranja i iskapanja nekih od mnogih masovnih grobnica s tjelesnim ostacima Bošnjaka, od strane stručnjaka međunarodne zajednica, su isto tako bila dobro dokumentirana i objavljena.
Veliki broj mladih ljudi koji su bili rođeni kao posljedica silovanja su živi dokaz tog zločina i nosit će brazgotine svog nasljeđa vjerovatno tokom cijelih svojih života. Oni će isto tako nositi genetske znakove silovatelja koji su ih začeli, kao i svojih majki.
Priznavanje dana sjećanja na sve žrtve u Srebrenici, bez obzira na to je su li oni nastradali ili sve to preživjeli, ne bi smjelo predstavljati nikakvu poteškoću niti jednoj državi ( i niti jednom političkom zastupniku ) koja je potpisnica međunarodne Konvencije o ljudskim pravima.
Stoga se nameće Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, Kanada, i Institutu za istraživanje genocida, Kanada, da formalno zahtjevaju od premijera Kanade, g. Stephen Harper-a, da on izjavi koji su razlozi za njegovo ne-prihvaćanje ustanovljivanja dana priznanja i sjećanja na genocid ljudi u Srebrenici, pogotovo kad su mnogi članovi parlamenta Kanade, kao i lokalnih vlasti, podržali taj prijedlog.
Ljudska prava se odnose na sva ljudska bića bez obzira na rasu, geografsku lokaciju, boju kože, jezik, kulturu, spol, i uključuju sve koji su drugačije omoćeni, bez predrasuda. Genocid nikad ne smije biti neprimjetan.
Dok svijet ulaže značajne napore u suprotstavljanju međunarodnom terorizmu, zašto je to tako očito teško označiti i privesti pravdi one koji su već počinili grozan zločin genocida u koncentracionim logorima i drugdje, u sred Europe u dvadesetom stoljeću? Zašto je to tako očito teško jednostavno proglasiti „Dan sjećanja“ za sve žrtve, u ovom slučaju prošle i današnje stanovnike Srebrenice?“

Prof. dr. Marko Attila Hoare, historičar
Genocid u Srebrenici je dokazan pravosnažnim presudama
Veto premijera Kanade na rezoluciju o genocidu u Srebrenici je sramotan, kao i uloga Kanade u bosanskom ratu. Genocid u Srebrenici se ne dokazuje rezolucijama poltičara ili parlamenata. Genocid u Srebrenici je dokazan pravosnažnim presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije i Međunarodnog suda pravde u Hagu. Bez obzira na stav pojedinih politčara ili parlamenata ova pravna činjenica oba suda u Hagu je pravna realnost.

Akademik dr. Esad Duraković, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Izražavam svoje duboko ogorčenje i osudu takvog postupka kao izrazito antihumanističkog i politički pogrešnog čina
“U vezi sa davanjem veta na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u kanadskom Parlamentu, od strane kanadskog premijera gospodina Stephena Harpera, izražavam svoje duboko ogorčenje i osudu takvog postupka kao izrazito antihumanističkog i politički pogrešnog čina. Genocid u Srebrenici utvrđen je presudom Međunarodnog suda pravde i stoga je veto gospodina Harpera i čin koji je u direktnom sukobu sa mđunarodnim pravom i poretkom. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da ljudi na tako visokim pozicijama amnestiraju pravno utvrđeni masovni zločin najvišega reda, ali se takvim činom istovremeno omogučavaju budući masovni zločini”.

Prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK „Preporod“

Genocid u Srebrenici sudski je dokazan
“Ovim pismom dajemo podršku Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike: Ogranku za Kanadu, Institutu za istraživanje zločina genocida u Kanadi i svim Bošnjacima Sjeverne Amerike. Molimo vas da nastavite borbu u zastupanju interesa države Bosnu i Hercegovinu te da ne odustanete od rezolucije o Srebrenici.
Stradanje Srebrenice u ratu protiv Bosne i Hercegovine odvijalo se i svih proteklih godina nakon julskih dana 1995. godine kroz sramno ponašanje ljudi koji nastoje genocid u Srebrenici staviti u službu svojih političkih i ideoloških igara. Tako je 18. juna 2010. godine premijer Kanade Stephen Harper negirao zločin genocida nad Bošnjacima Srebrenice, nepristajući da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Većina političkih stranaka u Parlamentu Kanade prihvatila je da podrži prijedlog da se u Kanadi 11. juli službeno proglasi Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Sasvim ispod demokratske i civilizacijske razine Konzervativna partija Kanade, koju predvodi premijer Harper, uslovila je prihvatanje rezolucije o Srebrenici izravnim udarom na samo biće Bošnjaka. Harper i njegovi sljedbenici tražili su od Bošnjaka Kanade da se iz rezolucije izbaci nacionalno ime Bošnjak i umjesto njega stavi termin bosanski narod čime bi se prikrilo ime žrtve. Pored toga, konzervativci su tražili da se umanji broj žrtava genocida u Srebrenici s više od 8000 na manje od 7000 te da se iz rezolucije izbaci termin genocid. Ovdje treba upoznati javnost da je politički mentor premijeru Stephenu Harperu bivši premijer Brian Mulroney, koji je poznat po tome što je na Vidovdan 1992. godine na četničkom skupu u Hamiltonu, obraćajući se četnicima Kanade, javno rekao da je „srpski sin“.
U Srebrenici 11. jula 1995. godine ubijani su ljudi koji pripadaju bošnjačkom narodu. U Srebrenici su ubijani Bošnjaci! Ubijani su ljudi, građani Bosne i Hercegovine – neovisne evropske države – pred očima cijelog svijeta. Ubijani su žene i muškarci, od novorođenčeta do starica i staraca. U činu genocida učestvovalo je više hiljada Srba. Zločin su počinili velikosrpski barbari koji su pokušali sakriti stotine masovnih grobnica širom Podrinja. I danas to čine. Bošnjaci još uvijek traže ostatke tijela svojih najbližih i sahranjuju ih u Potočarima i u drugim grebljima. Velikosrspki lobi, također, širom svijeta učestvuje u počinjenom zločinu, pokušavajući prikriti genocid koji je počinjen u ime srpskog naroda te relativizirati i obesmisliti genocid u Srebrenici. Relativiziranjem se dovršava genocid nad Bošnjacima Srebrenice te Bosne i Herecegovine. Tačan naziv za zločin nad Bošnjacima Srebrenice jeste termin genocid. Oko tog termina niko nema pravo da pregovara i da ga zamjenjuje nekim drugim koji krivotvori sadržaj počinjenog zločina.
Internacionalni krivični tribunala za bivšu Jugoslaviju je u slučaju „Krstić“ jednoglasno odlučio da je u Srebrenici počinjen zločin genocida. Isto tako, Internacionalni sud pravde u Hagu u februaru 2007. godine, povodom Tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, presudio je da je u Srebrenici izvršen genocid i da je Srbija bila dužna da onemogući taj zločin. U civiliziranom svijetu sudske istine se prihvataju s uvažavanjem i o njima se ne pregovara. One su nesumnjive i obavezujuće. Sudske istine se moraju ispoštovati. To bi, naravno, trebao znati premijer Kanade S. Harper, koji je postao glasnogovornik velikosrpskog lobija i četnika Kanade.
Jasno je da je pokušaj prikrivanja i negiranja genocida u Srebrenici sastavni dio plana onih koji su genocid nad Bošnjacima osmislili i proveli. Genocid u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen je kao plansko-organizirani zločin velikosrpskog agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Miloševićev režim u Beogradu bio je osnovni pokretač mnogih zločina na tlu bivše države. Svi oni koji danas negiraju genocid u Srebrenici postaju saučesnici velikosrpskog zločina nad građanima Bosne i Hercegovine i svrstavaju se u skupinu zločinaca i ubica.
Genocid u Srebrenici je sudski dokazan i nije predmet bilo kakvog pregovaranja ili političkog nadmudrivanja, već neumitno ustanovljena istina. Molimo Bošnjake Kanade da s drugim odvažnim građanima Kanade, kakvi su Robert Oliphant, Brian Masse, Pierre Pettigrew, Jean Augustine, Lawrence Cannon, Francine Lalonde i mnogi drugi, nastave svoju plemenitu borbu za istinu i pravdu ».

Prof. dr. Smail Čekić, profesor Fakulteta političkih nauka i direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Univerzizeta u Sarajevu

Kanadski premijer Stephen Harper negira relevantne historijske činjenice o događajima u Republici Bosni i Hercegovini
«Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu sa žaljenjem je dobio informaciju od Profesora Emira Ramića, Direktora Instituta za istrazivanje genocda Kanada da Kanadski premijer Stephen Harper negira relevantne historijske činjenice o događajima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, a posebno agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Institut, kao autonomna naučno-istraživačka institucija, članica Univerziteta u Sarajevu, od svog fomiranja, naučno-teorijski i naučno-empirijski istražuje genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, prati događaje, sudske procese, organizuje okrugle stolove, naučne skupove, regionalne i međunarodne konferencije, te prisustvuje međunarodnim konferencijama koje organizuju razni svjetski instituti i naučne ustanove, gdje, na strogo naučnoj, objektivnoj osnovi, pored ostalog, iznosi činjenice o karakteru rata i prirodi počinjenih zločina u Republici Bosni i Hercegovini. Istraživanje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava kao najopasnije asocijalne pojave, pogubne po društvo, predstavlja jednu od najhumanijih društvenih aktivnosti, jer same činjenice o tim najtežim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, koje Institut istražuje dovoljna su opomena na tu društveno negativnu i pogubnu pojavu. U tom smislu Kanadskom premijeru Stephenu Harperu Institut iznosi bitne činjenice o događajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. Stoljeća, na osnovu kojih treba da promjeni svoju odluku:

Mnogobrojni relevantni izvori različite provenijencije pouzdano ukazuju na dvije početne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih događanja i događaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća:
prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je po osnovnom shvatanju i definiciji međunarodni oružani sukob i
drugo, na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima je izvršen najteži zločin - zločin genocida.

Imajući u vidu prethodno navedene bazne postavke, radi historijske istine neophodno je podsjetiti na bitne činjenice utvrđene na osnovu izvorne i relevantne dokumentacije:
- srpski nacizam je ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljeća - generirao najteže zločine koji su poznati čovječanstvu;
- srpska nacionalistička elita (politička, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije (“svi Srbi u jednoj državi”), devedesetih godina XX stoljeća dovela do unutrašnje krize u SFRJ i razbila zajedničku državu;
- Republika Srbija je izmjenom Ustava od 28. septembra 1990. praktično izvršila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne države, čime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, što je po zakonima SFRJ predstavljalo najteže krivično djelo;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata država SRJ (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca političkog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika;
- namjera tog zločinačkog čina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodržavnom projektu, imala je cilj da zauzme Republiku Bosnu i Hercegovinu kao državu, te “konačno rješenje” muslimanskog pitanja - potpuno istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu. U funkciju tih zločinačkih aktivnosti poslušno su se kao saradnici i izvršioci, stavili servilni petokolonaši iz Bosne i Hercegovine (“Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna”, “Republika Srpska” i “Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna”) i Republike Hrvatske (“Republika Srpska Krajina”);
- radi ostvarivanja navedenog zločinačkog poduhvata preduzete su sljedeće aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena i razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i još nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA je od antifašističke i multietničke, “transformisana” u velikosrpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali i Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvrđeni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zločina; postignut je načelan dogovor o uništenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.); omeđavane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoružana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih država u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama šefova susjednih država - okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zločinačke aktivnosti, uključujući i genocid nad Bošnjacima;
- agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani (intelektualno, ideološki, politički, vojno, ekonomski, medijski, obavještajno, psihološki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano. Poznate su države agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvršioci i saradnici, te kako su zločini izvršeni i zbog čega su izvršeni;
- genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je dobro osmišljen i izvršen planski, sistematski i organizovano, uz, nažalost, masovno učešće srpskog naroda. Samo u genocidu nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995. učestvovalo je (po raznim osnovama i na različite načine), prema istraživanjima Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;
- za istrebljenje Bošnjaka, međunarodnim humanitarnim pravom zaštićene grupe (nacionalne, etničke i vjerske), postojala je genocidna zločinačka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvršenje genocida, uključujući i formiranje konclogora). Slobodan Milošević je “bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište bosanski Muslimani kao grupa” (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, Hag, 16. juni 2004.);
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je uz embargo na oružje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i međunarodne zajednice i međunarodnu strategiju ignoriranja velikodržavnog fašističkog i genocidnog projekta Velike Srbije, bila sastavni dio Miloševićeve državne politike, u čije je ime najveći dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvođeni u konclogore zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljačkanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kuća i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina;
- kolaboracionisti velikosrpskog agresora (politički, vojni, policijski i upravljačko-izvršni potencijal Republike Srpske, odnosno zvanična vlast Republike Srpske) su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, učešćem i podrškom države Srbije i Crne Gore / Savezne Republike Jugoslavije, koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, učestvovali u genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima nad Bošnjacima;
- fašističko i genocidno rukovodstvo kolaboracionističke tvorevine Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka po kojem je genocid vršen i izvršen;
- u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija i izvršenju genocida nad Bošnjacima jula 1995. učestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionističke, fašističke i genocidne Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpska Krajina i oružane snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije). Tako su neposredno u egzekucijama zarobljenih Bošnjaka učestvovali i pripadnici Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije;
- genocid nad Bošnjacima je u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na fašizam i nacizam, (iz)vršen u kontinuitetu, sa manjim ili većim oscilacijama do kraja 1995. bez obzira na broj likvidiranih. Najmasovniji pokolji bili su u regijama od po desetak opština sa bošnjačkom većinom (stanovništva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, te Potkozarju i u dolini Sane. Masovne grobnice i koncentracioni logori su bitni pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad tim narodom;
- genocid nad Bošnjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira i/ ili osporava, uključujući i presude međunarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemačka i Bosna i Hercegovina) krivičnih sudova, kao i rezultate Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za provođenje zaključaka iz konačnog Izvještaja Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.;
- permanentno i kontinuirano se izjednačavaju žrtve genocida i njihovi izvršioci, što je nedopustivo (sve više se govori samo o ratnim zločinima na svim “stranama”, čime se genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava reduciraju samo na ratne zločine, što najblaže rečeno duboko vrijeđa istraživače ovih zločina, a pogotovo žrtve genocida) i na sasvim pogrešan način se unaprijed, bez ikakvog istraživanja, daju kvalifikacije o tako značajnom pitanju, kao što je karakter zločina, a što ne odgovara činjeničnom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;
- svjedoci smo nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, pri čemu se posebno aktivno angažuju kvazi-istraživači. Nosioci manipulacija su različiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi čiji su interesi i ciljevi vrlo različiti i teško ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven način. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne sa mogućim i veoma teškim, dugoročno štetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao državu i sve njene građane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz činjenice da se tzv. istraživanja ne organizuju i ne realizuju na naučnoj osnovi i naučno utvrđenoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraživačke ideje do konstituisanju rezultata naučnog istraživanja i njihove eventualne primjene u naučnoj i društvenoj praksi. Opšte je poznato da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke naučna istina do koje se upravo dolazi primjenom naučnih metoda;
- krivično gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se najblaže rečeno, kontinuirano opstruira pri čemu su na sceni snage koje, umjesto težine zločina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednačavanja i izbalansiranja zločina među tri naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i proglašavanja žrtve genocida - zločincem i da pored ostalog, kroz krivičnu proceduru izmijene karakter “sukoba” i karakter zločina u Bosni i Hercegovini, kako bi međunarodni oružani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u građanski rat, a zločin genocida u “etničko čišćenje”;
- planeri, naredbodavci, učesnici, pomagači, saučesnici i izvršioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najveći heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji danas nekažnjeno žive i rade, uživajući, nažalost, u rezultatima genocida i ismijavajući žrtve tog zločina;
- srpski narod i njegova politička i naučna elita nisu se distancirali od izvršenog genocida, a kamoli da se žrtvama izvine i (za)traže oprost i pruže ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zločine prebacuju na žrtvu genocida, te izmišljaju i falsifikuju historijske činjenice, kao što je pored ostalog i “teza” da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa područja Sarajeva, uključujući i “više od 650 univerzitetskih profesora i asistenata”;
- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu tzv. međunarodna zajednica je legalizirala i ustanovila je kao ustavnu kategoriju. Političko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, uništavanja i uništenja države Bosne i Hercegovine.

Ovo su samo najosnovnije činjenice, duboko urezane u svijest svih preživjelih žrtava genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu društvenu stvarnost na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima, nastoje održati (živim i legalnim) nacistički projekti koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini, osporavaju političko-pravni i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapređenja kvaliteta zajedničkog života, čime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Krajnje je vrijeme i nužna potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angažovanja svih antifašista i antifašističkih snaga u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini ».

Dr. Dennis Gratz

Sramotan čin premijera Harpera
“Ne mogu drugačije nego da ulaganje veta na usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane premijera Harpera okarakteriziram kao sramotno. Smatram da je propuštena velika šansa da građanke i građani Kanade putem svojih demokratskih izabranih predstavnika iskažu suosjećanje i daju podršku preživjelima tj. onima koji su izgubili svoje najmilije u tom strašnom, ultimativnom zločinu. Odnos premijera Harpera prema zločinu koji sržinski ugrožava cijelokupno čovječanstvo jeste vrijedno prijezira, ali se ne smije izgubiti iz vida činjenica da se radi o poražavajućem aktu jednog pojedinca, koji nipošto ne predstavlja stav i mišljenje kanadskog stanovništva. Sada je neophodno ukazati na ovo i združenim snagama - sa osvještenim, progresivnim političarima i istaknutim društvenim i humanitarnim aktivistima - raditi na tome da se rezolucija ipak usvoji i Kanada bude još jedna u nizu zemalja koje su usvajanjem odgovarajuće deklaracije o osuđivanju genocida nad Bošnjacima Srebrenice pokazali moralnu osvještenost i velićinu. Neka nam riječi velikog Edmund Burkea uvijek budu stalno upozorenje: "All that is necessary for the triumph of evil is that good men do nothing."

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

Većina Bošnjaka u Kanadi nose fizičke i emocionalne ožiljke iz ovog genocida
“Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) najoštrije osuđuje sramnu odluku kanadskog premijera da stavi veto na rezoluciju M-416 kanadskog parlamenta o genocidu u Srebrenici, koju su već odobrili minister vanjskih poslova i sve oporbene stranke priznavajući genocid u Srebrenici i sjećanje na 11 juli,1995. Neshvatljivo je da premijer i dalje ignorira glasove razuma i inzistira na negiranju činjenica oko genocida u Srebrenici koji su uspostavljeni u više navrata od strane Međunarodnog suda pravde (MSP) i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Uz to, parlamenti SAD i EU su već usvojili rezolucije o genocidu u Srebrenici i osudili etničko čišćenje i genocid koji se dogodio u BiH tijekom 1990-ih. Mnogi gradovi u Sjedinjenim Državama i vlade država u SAD-u su započeli izdavanje rezolucija i proklamacija prepoznajući važnost ovog dana. Pozivamo sve članove parlamenta Kanade da nastave sa zalaganjem za pravdu za žrtve genocida. Očuvanje činjenica i sjećanja na genocid u Srebrenici je najmanje što kolektivno možemo učiniti da osiguramo da se genocid ne ponovi bilo gdje u svijetu. Kanadska vlada ima povijesnu priliku da prepozna genocid onakvim kakav jeste. Većina Bošnjaka u Kanadi nose fizičke i emocionalne ožiljke iz ovog genocida, a dan sjećanja na Srebrenicu će pomoći u ublažavanju tih ožiljaka odavanjem časti žrtvama. Premijerovo nepoznavanje važnosti ove rezolucije postavlja opasan presedan nijemog odobrenja za sve one koji žele ugnjetavati i počiniti zločine u budućnosti. Ako Kanada ne prepozna genocid u Srebrenici kako je definiran Poveljom UN, onda će to dovesti u pitanje u Kanadsku predanost i iskrenost ka promicanju ljudskih prava i mira u svijetu. Nepriznavanje srebreničkog genocida će također poslati jasan signal kanadskim Bošnjacima da unatoč svojih najboljih napora kako građani drzave koju sada zovu domom, ta drzava ne želi podržati njihove najmilije koji su izgubili živote u najgorem zločinu u Europi od holokausta“.